@mimamim85@necetibitidrago Da uskočim sa mojim klincima ... glavni problem nije to što neće da pojedu samo po sebi, već što ako to ne pojedu sada (kad je standardno vreme za npr. ručak) za pola sata će obavezno tražiti sladolede, grickalice i slatkiše. Tu treba naći pravi balans.
@grok@sokineverica@Machtol25@Misa51462726@grok završi poređenje - u Srbiji je Pdv 20%, u Švajcarskoj mi proveri da li je tačno da je samo 2.5% za Tursku kafu kupljenu za sopstvene potrebe?
Hronologija formiranja specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal.
jul 2002 – Vlada usvojila Zakon o borbi protiv organizovanog kriminala. Da bi postao važeći, bilo je potrebno da postane sastavni deo saveznog Zakona o krivičnom postupku. Za tako nešto bilo je neophodno da ga izglasa i savezna skupština. DSS i crnogorska SNP opstruiraju donošenje zakona do decembra 2002. Ovaj zakon prvi put uvodi status svedoka saradnika. Ljubiša Buha Čume spreman je da postane svedok saradnik, ali čeka se zakon. Na osnovu njegovog iskaza još tada bi bila podignuta optužnica protiv Milorada Ulemeka i pripadnika zemunskog klana.
U Beogradu predstavljena knjiga za decu Radovana Karadžića: Ima čuda nema čuda.
03.08.2002 – Pokušaj ubistva Ljubiše Buhe Čumeta u kojem učestvuje i Legija.
12.08.2002 – Slobodan Milošević iz Haga predlaže Vojislava Šešelja za zajedničkog patriotskog kandidata.
decembar 2002 – Savezna skupština usvaja zakon o borbi protiv organizovanog kriminala. Pripadnici JSO i zemunskog klana miniraju preduzeće Difens Roud u vlasništvu Ljubiše Buhe Čumeta
januar 2003 – nakon saznanja da mafija dobija podatke koji su državna tajna, Đinđić odlučuje da smeni tadašnji vrh BIA, Andriju Savića i Milorada Bracanovića. Formirano Specijalno tužilaštvo i Posebno odeljenje Okružnog suda za organizovani kriminal (Specijalni sud).
28.01.2003 – Legija objavljuje Pismo srpskom narodu: Odbrojavaju nam poslednje dane…
februar 2003 – U saveznoj skupštini svečano proglašena Državna zajednica Srbije i Crne Gore. Koštunica ostaje bez ijedne funkcije. DSS više nema nikakvu vlast u zemlji. Aleksandar Tijanić: Ako Đinđić preživi, Srbija neće.
21.02.2003 – Pokušaj atentata na Zorana Đinđića kod hale Limes u Beogradu. Vozač kamiona Dejan Milenković-Bagzi uhapšen na licu mesta. Određen mu je pritvor od 8 dana, ali vanraspravno veće IV suda ukida mu pritvor 4 dana ranije. Bagzi je u bekstvu do 2006. Posle neuspelog atentata, Đinđić odlazi u Banjaluku i studentima drži predavanje Od nacionalizma do patriotizma.
23.02.2003 – Mira Marković odlazi u Moskvu.
24.02.2003 – Šešelj se predaje Hagu i poručuje da će na proleće u Srbiji biti krvi do kolena. Tomislav Nikolić na mitingu SRS-a: „Recite Đinđiću da je i Tito pred smrt imao problem sa nogom“. Bagzi pušten iz pritvora.
05.03.2003 – Donet akt o postavljanju Jovana Prijića za specijalnog tužioca za borbu protiv organizovanog kriminala. Počinje kampanja protiv Prijića da je bio član JUL-a. Za to vreme on uzima iskaz od svedoka saradnika Ljubiše Buhe Čumeta koji se nalazi u vojnoj bazi u Slovačkoj gde je pobegao od zemunskog klana.
11.03.2003 – Jovan Prijić i pripadnici policije završavaju ispitivanje Ljubiše Buhe Čumeta u Slovačkoj i u dva sata noću vraćaju se u zemlju sa njegovim potpisanim iskazom koji je od tog trenutka validan za sud.
12.03.2003. u 8 ujutru – Zbog laži koje se svakodnevno objavljuju o njemu, specijalni tužilac Jovan Prijić podnosi ostavku. Odlazi u rodni Zrenjanin.
12.03.2003. u 12.45 – Ispred ulaza u vladu Srbije ubijen je premijer Srbije Zoran Ðinđić. Jovan Prijić se vraća u Beograd i preuzima slučaj ubistva premijera. Istog dana, na osnovu dotadašnje istrage i iskaza Ljubiše Buhe Čumeta, tužilac i policija zaključuju da su premijera Srbije ubili pripadnici JSO sa članovima zemunskog klana. Izdata je poternica i uvedeno vanredno stanje.
13.03.2003 – Vlada saopštava da je do 17 sati policija uhapsila 56 osoba za koje se sumnja da su umešani u ubistvo premijera. DSS predlaže formiranje koncentracione vlade.
15.03.2003 – Sahrana Zorana Đinđića u Aleji velikana. Stotine hiljada ljudi na ulicama.
17.03.2003 – Uhapšena Svetlana Ražnatović zbog bliskih veza sa ubicama Zorana Đinđića. Zabranjen tabloid Identitet, vlasništvo Legije i Spasojevića
28.03.2003 – Na Fruškoj gori nađeno telo Ivana Stambolića, koga su otela, ubila, bacila u kreč i zakopala četvorica pripadnika JSO.
Zoranova odlučnost u borbi protiv mafije i formiranje TOK ih je prestravila.
izgubio je trku sa vremenom.
Steknete neko osnovno obrazovanje.
I onda se odlučite za fakultet.
Morate da položite prijemni.
Pa onda sve ispite. 35, 40 ispita.
I da diplomirate.
I onda imate kvalifikaciju.
I to traje u roku 4,5 godina.
Ista vam je stvar sa EU. Indentična.
Položite SSP.
Postanete kandidat.
Mislio sam da ne pišem više eseje, ali me užasno boli mozak od lupetanja 'ni istok ni zapad, to ćemo posle, nije sad tema'.
Sad kao u Inception - idemo u najdublji nivo našeg kolektivno nesvesnog:
To JESTE jedina tema. U tom pitanju je srž svih naših problema i neuspeha.
Moderna srpska istorija, poslednja dva veka, borba je dve struje i dve potpuno suprotne političke kulture.
Samo su dve sile zaista bile zainteresovane za dešavanja na našem prostoru. Svi drugi tek su se povremeno uključivali kada bismo upali u neki njihov interes.
Ali je ovde uvek bilo prisutno političko natezanje pre svih - Rusije i Francuske.
Kada okrenete istoriju naći ćete mnoge primere tog nadvlačenja. Uostalom, treba li reći ko se najčešće uključuje u naše pitanje danas? Da su dva imena koja se najčešće pominju Putin i Makron.
Tu je i bit sve naše borbe - to je borba dve političke kulture, te kojoj ćemo se prikloniti. Ono što mi tražimo - bar deklarativno - jesu baštine francuske političke škole.
I tu dolazimo do krucijalne tačke - da bi se izabrao jedan politički pravac - drugi mora potpuno da se odstrani. Ne postoji nekakva nakazna tvorevina obe škole. U tom, najvažnijem smislu, nemoguća je opcija 'i istok i zapad'.
Sve moćne države u istoriji širile su svoju političku kulturu. Nisu Persijanci prihvatali helensku zapadnu demokratiju kada su krenuli sa osvajanjem Grčke, no su širili tiraniju sa istoka.
Umesto rata, skontalo se da je jeftinije širiti svoju kulturu kroz uticajne pojedince u ciljanoj zemlji.
Rusija je tu bez premca vodeća, već 200+ godina.
Ruskoj političkoj kulturi i tradiciji imanentna je stalna diktatura, da li carska, komunistička, ali uvek diktatura. Posle Putina doći će novi Putin, pa treći. Ne sumnjajte u to.
Rusija demokratiju ne poznaje i nikad je nije poznavala. Sve zemlje sa kojima sarađuje i ima bliske odnose su isto takvog uređenja. I nigde kroz istoriju nećete naći primer da je Rusija podržala u nekoj zemlji rađanje demokratije.
Jednostavno - protivno je njenoj prirodi. Zapravo, radiće sve da se ona uruši jer je to sve što je suprotno temeljima na kojima počiva.
Kao kad vi osećate organsku odvratnost prema nečemu ili vam telo ne prihvata neki esencijalni vitamin, mineral.
Ukoliko se dogodi da se neka zemlja koju smatra svojom sferom 'otkači' - (p)ostavlja svoje igrače da rade na povratku na staro.
U tom smislu, nemoguća je i ona druga opcija 'ni istok ni zapad'. To može da bude neki sladak san, a dok vi sanjate, drugi će raditi da se san pretvori u košmar. Da se podsetimo onoga - Rusija je maher u tome duže od dva veka.
Naša politička kultura jako naginje autokratiji. Pokušaji uvođenja demokratije uvek su bili kratkog daha ili se izvitopere i opet završe u diktaturi. Uvek je nedostajalo vremena ili volje da se izvede do kraja.
Da bi se izvelo, potreban je jedan 'tabula rasa' period, da može da se stigne da se narod obrazuje i uvede u novu političku kulturu. To je proces koji zahteva sistematičan pristup i vreme.
Kad god bili neki izbori ili smena vlasti, to je jedino pitanje koje mora da bude u glavi. Ako je francuska politička kultura ono čemu težimo, onda - dok god postoje igrači u sistemu koji naginju ruskoj političkoj struji, taj će proces biti bušen, urušavan i neće biti izveden do kraja. Ti ljudi ne smeju da se pitaju o izgradnji novog sistema.
U suprotnom, desiće se isto ono što se desilo posle 2000. Dobićemo neke prelazne Koštunice i Tadiće, ljudi ruske struje nastaviće da podrivaju i naposletku će opet doći neki Vučić. To je neminovno, kao plima i oseka.
Samo sa potpuno čistom scenom, može da se gradi novi sistem.
Da li će to studenti da urade ili neko drugi, sasvim je nebitno, mene lično nije briga. To je je neophodno i od životne važnosti.
Ako se to ne uradi, sve je džabe krečeno i svi izbori - uključujući i skidanje Vučića - neće promeniti baš ništa, možda nama nakratko, koju godinu - ali krajnji efekat u našoj budućnosti biće nikakav, budućnosti čije je postojanje već upitno.
@whitesnake1004 Da bi kritika bila delotvornija morate malo bolje poznavati poslovanje retailera. Da, maxi se uglavnom maržira nešto više od drugih, ali ovde ste uporedili redovnu cenu u maxiju, sa akcijskom cenom u DMu (što nije fer). Akcije na artiklima "hemije" nisu 5%, već idu i preko 50%.
1/15 Vanredna sednica Skupštine opštine Savski venac koja je zakazana za 16. maj na zahtev opozicione liste “Biramo Savski venac” a na inicijativu Zeleno-levog fronta nije održana jer SNS-SPS vlast sa satelitima nije smela da se pojavi na sednici i nije bilo kvoruma. Na dnevnom👇
@arhitek Odličan tekst. Za sada čekamo bilo kakve ozbiljnije kontakte / razgovore na relaciji studenti - opozicija. Na žalost, deluje malo verovatno da će se tako nešto desiti sa širim krugom opozicije.
Stevan Filipović – Prvi maj, zborovi i Crveni Kmeri
Dok su neki studenti ispisivali telefone roditelja i krvnu grupu na rukama, i činili sve da ne dođe do eskalacije nasilja, neki studenti su radili sve da ne dođe do političke artikulacije protesta. https://t.co/e6Pn7CG5eF
@RBsSportsPlays What is red hot man? Its 4 L's in a row on free plays. Angels, Rays, collab w Pres KBO (where did that go?), Hawks and lucky withdrawal on Tsitsi. Be fair, dont advertise as a red hot.