Jedan od najboljih antiratnih filmova koji pokazuju sav besmisao toga đavoljeg rata. Najžalosnije je to što dobar dio naroda i danas vjeruje mitomaniji
Zašto još uvek nema jasnog plana da se spreči dolazak glasača iz Republike Srpske? Ostalo je još 7 dana do izbora, granica mora da se blokira narednog vikenda
Prvi put vidim ovaj govor, ostadoh bez teksta; jako hrabro, emotivno i čini mi se iskreno, i možda pomislih, a zašto ovaj čovek nije srpski predsednik, onako je Srbin.
Podrška Ukrajini nikada nije bila pitanje saglasnosti sa Amerikom. To je oduvek bilo pitanje časti i principa.
Danas kada je Rusija na zapadu ima svog velikog žutog trojanskog konja kojeg je gajila decenijama - nikada nije bilo važnije podržati Ukrajinu u njenoj pravednoj borbi za oslobođenje i odbranu Evrope.
U Ukrajini se ne brani samo Ukrajina.
U Ukrajini se sprečava domino efekat slamanja niza demokratija, najpre Evrope a potom sveta, da posledicama koje mogu nadmašiti one iz Drugog svetskog rata. Demokratija koje su čovečanstvu podarile najperspektivnije vreme u istoriji civilizacije - vreme blagostanja i mira - koje će otići dovraga ako Ukrajina ne odbrani sebe.
Da, strašno mi smeta što je predsednik @ZelenskyyUa naseo na podvalu Putinovog agenta Aleksandra Vučića, i grlio ga u sred Beograda, danući mu internacionalni legitimitet koji je sa razlogom izgubio.
Ali istoriju ne piše jedna greška, niti se budućnost zasniva na njoj.
Ko ne shvata da se u Ukrajini brani budućnost naše dece - taj ništa nije shvatio.
I stand with Ukraine and its heroic people.
A kako će Amerika za 2 ili 3 godine smeti da pogleda u oči svoje saveznike, - je jedino pitanje bez odgovora.
Sve drugo kako će se razvijati, potpuno je jasno. Do tada samo treba izdržati.
Slava Ukrajini.
Srbija je glavni krivac za ratove 90-ih
Čitajući komentare ispod mojih objava, ispada da smo svi genocidni, a da su Srbi nevini uzgajivači tulipana na Balkanu.
E, pa zajebite tu priču! Vi ni 2026. niste svjesni da ste krivci za ratove 90-ih. Vama pod hitno treba katarza!
U Republici Srpskoj postoji neki advokat Kremenović, koji je predsednik AKRS. To vam je Advokatska komora Republike Srpske.
Taj Kremenović se silno uvredi kada iz Beograda poručimo - vi iz Bosanskohercegovačke Republike Srpske nema šta da se pitate o Srbiji.
Potom taj Kremenović pretraži fotografije da bi našao onu za koju smatra da na njoj izgleda opasno (pametno ne izgleda svakako), i pošalje je sa saopštenjem, pazi sad:
- "Kremenović oštro reagovao na izjave Stojkovića".
Jer da nije naglasio "oštro" novinar bi u naslovu mogao napisati "tupo", kako zapravo i jeste.
U tom "oštrom" reagovanju ovaj advokat opasne frizure me proglašava "personom non grata" u AKRS.
To što Kremenović tupi, pardon, oštri nepostojće stvari, poput Vučića kad debatuje sa kamenom za kupus postavljenom na stolici, njegovoj fotografiji daje posebnu težinu pa je zato proučite kada pročitate na primer ovo:
1️⃣ predsednik komore se ne pita ništa u AKRS
2️⃣ Persona non grata u advokatskom komorama ne postoji
3️⃣ Nikakve veze nemam niti mogu niti želim da imam sa AK RS. Ko ste, jebote, vi?
4️⃣ Iz kog jebenog razloga bih ikada poželeo da odem iz Srbije u Republiku Srpsku da budem advokat tamo i da se iz Beograda preselim u Banja Luku?
5️⃣ Otkud tebi ideja da se iz Banja Luke baviš pitanjem advokature u Srbiji?
Ovi bosanskohercegovački-republikosrbi misle da oni odatle smeju da se mešaju u šta god hoće u Beogradu a da iz Beograda niko ne sme da se meša u banjalučko-republikosrpska posla. Daš im prst oni hoće celu šaku.
Ako neko može, neka javi ovom "slikam se na opasno" Republikosrbinu, da je njegov idol ovde stavio na stolicu kamen za kupus i debatova sa njim tripujući se da je opozicija. Taj je poreklom iz Čipuljića pa verujem da je ideju odatle i doneo u Beograd.
S toga, oštroreagujući, da ne napišem tuporeagujući Kremenoviću, idi uzmi kamen, kako ti i priliči, stavi ga na stolicu kao Vučić, pa se izdebatuj sa njim tripujući se da sam ja.
Joj pa kad skinemo Vučića sa vlasti, pa kad otvorimo arhiv službe, pa otvorimo dosijea, pa kad budete videli ko je kontrolisana opozicija i ko je sve sa tvitera i iz opozicije pomagao Vučiću da sjebe studente i opoziciju, ala će biti kukanja i sečenja vena!
Još 15 dana rođaci!
Ovo je više pitanje kulture, ljudskosti i sposobnosti da se živi s drugima bez mržnje i nametanja vlastitih kompleksa. A od suočavanja s tom istinom ne bi smjeli bježati ni Srbija ni oni koji su takvu matricu donijeli i nastavili njegovati.
Mnogi se možda neće složiti sa mnom, ovi iz bošnjačke desnice svakako, ali postoji ogromna razlika između urbanih Srbijanaca i primitivnih bosanskosrpskih međeda.
Kada me 2002. godine DynCorp poslao u Beograd na 6 mjeseci, zatekao sam grad koji je pokušavao prodisati nakon mračnih devedesetih. Među rođenim Beograđanima, a putujući Srbijom i Novosađanima, Šumadincima, Timočanima..., odmah sam prepoznao staru civilizovanu urbanost, domaćinski odnos, empatiju. Naravno da ovdje ne mislim na idiotsku državnu politiku Srbije, vođenu od 1989. godine.
To su bili normalni, elokventni i neopterećeni ljudi s kojima se moglo realno razgovarati bez ijedne jedine trzavice.
Međutim, idila bi nestajala onog trenutka kada bi u priču ušli zsostali srpski migranti iz provincijskih zabiti Bosne, a i Hrvatske, koji su se, inače nepozvani, strovalili u te krajeve. Dok je domaće stanovništvo pokušavalo gledalti naprijed, ovi doseljenici iz mjesta poput Mokrog, Mrkonjića ili Gline donijeli su sa sobom agresivan, sirov i destruktivan mentalitet. Svaka žučna rasprava, primitivizam i seljakluk dolazili su isključivo od tih bosanskosrpskih međeda i divljaka iz provincije koji su agresivno nametali svoj primitivizam urbanosti.
Moje beogradsko iskustvo ostalo je odlično, ali je potvrdilo nepremostiv rascjep: srbijansku građansku maticu s jedne, i neotesane bosanskosrpske zmajeve od šipova, troglodite zarobljene u sopstvenom mraku s druge strane.
I upravo je u tome problem: neki se nikada nisu odrekli matrice koju su donijele devedesete, nego su je nastavili prenositi kao da su agresivnost, netrpeljivost i nacionalna isključivost njihove najveće vrijednosti.
Mnogi se možda neće složiti sa mnom, ovi iz bošnjačke desnice svakako, ali postoji ogromna razlika između urbanih Srbijanaca i primitivnih bosanskosrpskih međeda.
Kada me 2002. godine DynCorp poslao u Beograd na 6 mjeseci, zatekao sam grad koji je pokušavao prodisati nakon mračnih devedesetih. Među rođenim Beograđanima, a putujući Srbijom i Novosađanima, Šumadincima, Timočanima..., odmah sam prepoznao staru civilizovanu urbanost, domaćinski odnos, empatiju. Naravno da ovdje ne mislim na idiotsku državnu politiku Srbije, vođenu od 1989. godine.
To su bili normalni, elokventni i neopterećeni ljudi s kojima se moglo realno razgovarati bez ijedne jedine trzavice.
Međutim, idila bi nestajala onog trenutka kada bi u priču ušli zsostali srpski migranti iz provincijskih zabiti Bosne, a i Hrvatske, koji su se, inače nepozvani, strovalili u te krajeve. Dok je domaće stanovništvo pokušavalo gledalti naprijed, ovi doseljenici iz mjesta poput Mokrog, Mrkonjića ili Gline donijeli su sa sobom agresivan, sirov i destruktivan mentalitet. Svaka žučna rasprava, primitivizam i seljakluk dolazili su isključivo od tih bosanskosrpskih međeda i divljaka iz provincije koji su agresivno nametali svoj primitivizam urbanosti.
Moje beogradsko iskustvo ostalo je odlično, ali je potvrdilo nepremostiv rascjep: srbijansku građansku maticu s jedne, i neotesane bosanskosrpske zmajeve od šipova, troglodite zarobljene u sopstvenom mraku s druge strane.
O ovoj pojavi vrijedi otvoreno govoriti: ratni nacionalizam i provincijski primitivizam zagadili su mnogo više od političkog prostora : zagadili su međuljudske odnose, javni govor i samu ideju civilizovanog suživota.
Mnogi se možda neće složiti sa mnom, ovi iz bošnjačke desnice svakako, ali postoji ogromna razlika između urbanih Srbijanaca i primitivnih bosanskosrpskih međeda.
Kada me 2002. godine DynCorp poslao u Beograd na 6 mjeseci, zatekao sam grad koji je pokušavao prodisati nakon mračnih devedesetih. Među rođenim Beograđanima, a putujući Srbijom i Novosađanima, Šumadincima, Timočanima..., odmah sam prepoznao staru civilizovanu urbanost, domaćinski odnos, empatiju. Naravno da ovdje ne mislim na idiotsku državnu politiku Srbije, vođenu od 1989. godine.
To su bili normalni, elokventni i neopterećeni ljudi s kojima se moglo realno razgovarati bez ijedne jedine trzavice.
Međutim, idila bi nestajala onog trenutka kada bi u priču ušli zsostali srpski migranti iz provincijskih zabiti Bosne, a i Hrvatske, koji su se, inače nepozvani, strovalili u te krajeve. Dok je domaće stanovništvo pokušavalo gledalti naprijed, ovi doseljenici iz mjesta poput Mokrog, Mrkonjića ili Gline donijeli su sa sobom agresivan, sirov i destruktivan mentalitet. Svaka žučna rasprava, primitivizam i seljakluk dolazili su isključivo od tih bosanskosrpskih međeda i divljaka iz provincije koji su agresivno nametali svoj primitivizam urbanosti.
Moje beogradsko iskustvo ostalo je odlično, ali je potvrdilo nepremostiv rascjep: srbijansku građansku maticu s jedne, i neotesane bosanskosrpske zmajeve od šipova, troglodite zarobljene u sopstvenom mraku s druge strane.
LANSIRAMO NOVU POLITIČKU TALK EMISIJU
Oktobar je pravi mesec za to!
Novi format zahteva nova učenja - zato dajte nam malo razumevanja dok ne prihvatamo sve konce.
PILOT EPIZODA
Na kanalu @___PUTOKAZ___
USKORO!
Povodom izjave Dodikovih studenata iz Istočnog Sarajeva u kojima imaju neke pridike na račun naših protestanata i studenata, želim da bosanskohercegovačke-republikosrpske građane podsetim:
- MI IZ SRBIJE VAMA NE DUGUJEMO NIŠTA
- VI IZ RS NAMA DUGUJETE SVE.
Mi smo ti koji imamo pravo držati pridike. Vi ste ti koji imate dužnost da sednete gde vam kažemo.
Kada su izbori u Srbiji u pitanju, i glasovi na našim protestima - vaše mesto je nigde.
Kosovo (93.5% muslimana) izabralo katolkinju Justinu Shiroka-Pula. Nitko ni da trepne, ništa antiislamske zavere, vatikanske ujdurme, zapadna podmetanja.
Ako možete zamisliti bilo kog muslimana kao predsjednika Srbije (81.1% pravoslavci) ostavite komentar.
#Ugljanin@shkamberi
Raspustiti BIA, VBA, VOA.
Ukinuti RTS, praviti novi javni servis.
Zabraniti SNS, SRS i SPS.
Povratiti NIS od Rusa, povratiti od Kineza otetu Istočnu Srbiju.
Hapšenje i lustracija.
Tek onda počinje rad na normalizaciji države.