Kratko detinjstvo u Agramu. Starost u Berlinu. Nisam umro u Beogradu. Od pesnika sa noćnom morom u imenu — Crnjanski — naučio sam lamentirati nad Gradom.🌦
niko me ne tera da vozim bicikl
da idem u crkvu da nosim majicu
ne poznajem Handkea
niti Žižeka
ne moram nikud iduće nedelje
a možda ni posle
moji prijatelji mahom su u pepelu
nisam napisao Daleko je sunce
nemam ni revolver
vidim da je tek pola dva noću
pa šta još hoću
Mog malog psa udomio sam iz nekog bosanskog azila. Kad je došao u Berlin, izbezumio se od grada, ljudi i vreve. Otkako je u civilizaciji, potpuno se promenio. Omiljen je kod prijatelja, to je postigao baš tom svojom finoćom. Proleteri postanu najbolji, kad nešto dobiju od života.
Susedi s trećeg sprata levo
žive ko da potaman sve je
a ne vide da je to samo prevod
dok original ko zna gde je
susedi iz dvorišne zgrade
proizvode svoju kuhinjsku misao
nejasno ko od koga krade
jer neko je to već napisao
ali ni životu nije lako
pored ljudske osionosti
Humor kao natpis zakačili su na moje taljige od prvih dana. Moj humor izvire iz nekih vrlo naizgled čvrstih i ozbiljnih diktuma. Pokazalo se da toga ima kod Kafke, Sveva, Nabokova. Kod Prousta ima pasaža potpuno satiričnih—kao da ideja tog golemog dela zasnovana je na persiflaži.
niko me ne tera da vozim bicikl
da idem u crkvu da nosim majicu
ne poznajem Handkea
niti Žižeka
ne moram nikud iduće nedelje
a možda ni posle
moji prijatelji mahom su u pepelu
nisam napisao Daleko je sunce
nemam ni revolver
vidim da je tek pola dva noću
pa šta još hoću
Da je čovek nezajažljiv, pokazuje se na svakom koraku.
Kad se bolje razmisli, čitava istorija ljudskog roda najtačnije se vidi u radu jednog cirkusa: gospodar sa bičem, slonovi, klovn pao u krečanu, veselje i beda, neuračunljivi ludaci, lebdenje u praznom prostoru!
⚪
Novi roman Bore Ćosića👇👇👇
Junakinja Same naizgled naivno „truća“ na groblju, ali njen duhoviti monolog dovodi u pitanje svako izgovoreno slovo, reč, rečenicu, tvrdnju, čak istoriju...
🖊 Mića Vujičić
https://t.co/hQ2cgLXLsi