Why would you want to be a hood gangster who can shoot the best with an AK-47 when you can have cyberware that lets you use a katana like a Samurai with double jump, while slowing time as you shoot with dual guns that have Babaroga and Arduino Uno attachments, all while neon lights flash around you?
Finished Cyberpunk 2077 Phantom Liberty yesterday. I know GTA VI is out, but I have ZERO interest in comparison to what Cyberpunk has brought me.
Considering that Cyberpunk 2077 is placed in extremely brutal environment the game has left me with nothing but warm feelings and positive look on life.
Effectively became the No.1 game for me.
Da, slažem se i to ja isto mislim. Ali evo da objasnim moju perspektivu:
Meni je bila veća poenta na Gen Z sa kojim sam imao iskustva prethodnih godina. Ja trenutno radim sa dve osobe koje su Gen Z generacija već dve godine i ja mislim da se lepo slažemo. Isto sam radio i sa mojim vršnjakom koji nije Gen Z pa je opet izjavljivao stvari koje su "mi nemamo disciplinu ovde" zato što on radi isključivo ono što voli.
Ja imam lični problem kada ljudi zbog sebe i kako se lepo osećaju kada rade "samo ono što vole da rade" a onda ne dozvoljavaju drugima koji su spremni da rade i ono što ne vole da rade, jer znaju da je određena stvar dobra za njih, a onda naredni dan isti, klasifikuju ljude koji to rade kao "nenormalni ludaci" dok istovremeno pokazuju da imaju emocije ravne bebama.
I ja volim ono što radim ali meni je disciplina za posao koji radim počela još na studijama koje obavezno tada nisam voleo pa sam ih završio a onda nastavio da radim u struci 10 godina gde sam maksimizovao celokupno znanje sa studija do bolesnih granica. Da sam radio šta sam "voleo" ne bih studije ni završavao ali sam još tada znao da je to dobro za mene, dugoročno gde sam preokrenuo život za 180 stepeni.
Nisam to dobio jer sam radio samo ono što volim a onda dao otkaz na prvi vid emotivnog nezadovoljstva primera "loš mi je vajb" ili "smor mi je ovde" ili da posao doživljavam toliko lično da se vređam na sve što mi neko kaže ili još gore kaže mi za "mog ortaka". Ali ljudi koji se vode isključivo emocijama pokazuju mi iznova i iznova da ne možeš ni jednstavnu logiku da im saopštiš a da se ne izvređaju na vašu izjavu.
Celokupno iskustvo kada saberem je da ljudi koji zasnivaju sve svoje odluke isključivo kroz emocije često pokrivaju svoju nesposobnost kroz opradvanje tih istih emocija.
Nedao Bog da priznaju da nešto ne znajua još gore je kada vidite da za 10 godina ljudi ne nauče ništa. Iz istog opravdanja da treba da rade samo ono što vole, gde onda idu na kartu "imam iskustvo" a onda pokušavaju da se uortače sa vama da prihvatite njihove nedostatke kao jedino što postoji i da nema bolje ili dalje od toga. Zatim dođu u stiuaciju gde im ni to iskustvo više ne funkcioniše gde se često okrenu u laganje i manipulacije što onda pokazuje da prvi utiču na stvaranje toksično-negativnog radnog okruženja koje će da utiče na ljude pa i na njihovo mentalno zdravlje. Ti isti ljudi se teško zadrže na mestu gde im postane "tesno u sopstvenoj koži".
Daleko od toga da mislim da ljudi treba da se raspadnu na poslu kada se to kosi sa svim njihovim vrednostima koje će da utiču na njihovo mentalno ili fizičko zdravlje. Nije ni jedan posao vredan čira na želudcu ali nije ni svaka emocija dovoljan razlog da se menja posao kao što to Gen Z ume da se hvali.
@MarioNawfal You would think these "educated" dipshits are actually educated but they used ChatGPT to make speech in the parliament. That's what kind of naive degeneracy we got.
Ja imam kompletno suprotno mišljenje od toga.
Stoka je ta koja ne bira šta je to u šta će da gleda. Kao civilizovani čovek imate moralnu obevezu prema sebi da izaberete šta je to u šta ćete da gledate.
Svet je previše veliki, kompleksan i pun mogućnosti gde imate skoro neograničen broj detalja, istinitih stvari ili interpretacija za koji možete da izaberete koji od njih želite da budete sastavni deo.
Ako birate u šta da gledate / ciljate na, to je odlučnost a ne pasivnost. Vaš set vrednosti i ciljevi vaše percepcije odlučuju šta je ono što vam je stvarno važno, šta je ono što primećujete, šta je ono što ignorišete i tako kakav je svet kroz koji se krećete i dobijate iskustvo.
Ako nemate izbor ili vam je pažnja razbacana na sve strane, ostavljeni ste da hvatate deliće svega oko vas i postajete izgubljeni u haosu.
Kada imate izbor onda se i ceo svet adaptira na vaš cilj jer vaš cilj prema kojem težite organizuje vašu percepciju, emocije i akcije.
The fact that Starship Flight 15 went into orbit and deployed 26 Starlink v3 satellites and then went back to Earth and got grabbed by the same thing that launched it...I am getting some StarCraft vibes.