Marton

🇭🇷 | Mitteleuropäer | Fond of books

[Andrija Kačić Miošić ♱ @Chronista_]

8. listopada 1995.
Početak operacije Južni potez koja će završiti dolaskom HV-a na Manjaču, 23 km od Banja Luke koja je od tada u dosegu hrvatskog topništva.

[Andrija Kačić Miošić ♱ @Chronista_]

13. rujna 1995.
Ulazak HVO u Jajce.

[Edi Zubović @EZubovic]

Mislim da nigdje ne postoji društvo u kojemu pripadnici/podržavateljj ljevice iz dna duše mrze državu u kojoj žive. Ovaj put nisu išarani znakovi vojnih postrojbi Domovinskog rata, već i grb RH. Dno dna.

[Luka Misetic @MiseticLaw]

Ratko Mladić did not originate from an extremist nationalist background. His father was a Yugoslav Partisan killed during World War II, and Mladić was raised in a communist, "antifascist" household before spending his entire formative adult life inside the professional structure of the Yugoslav People's Army (JNA). Contrary to the common perception that the worst atrocities of the Yugoslav Wars were driven primarily by nationalist extremists, many of the central perpetrators were career military professionals of the JNA. The commanders convicted by the ICTY for orchestrating major atrocities—including the massacre at Ovcara, the shelling of Sarajevo and Dubrovnik, and the genocide in Srebrenica—were trained in the institutionalized, "antifascist" doctrine of the JNA: Mile Mrkšić, Veselin Šljivančanin,Pavle Strugar, Miodrag Jokić, Ratko Mladić, Radislav Krstić, Stanislav Galić, Dragomir Milošević, Vlastimir Đorđević, Ljubiša Beara, Vujadin Popović, Dragan Obrenović, Zdravko Tolimir, Milan Gvero, Radivoje Miletić, Ljubomir Borovčanin, Nebojša Pavković, Vladimir Lazarević. Links between their ideological training, and the heinous crimes they ultimately committed, are worth exploring.

[Petar @Petar216]

„Hrvatski će opet sin prolaziti kroz svoj Knin.” ❤️🇭🇷

[Luka Misetic @MiseticLaw]

🇭🇷Prije trideset i jedne godine, jednog vedrog kolovoškog jutra, oči cijele nacije i nade ljudi koji su proživjeli godine terora bile su uprte prema Kninu: u njegova surova brda, stoljetnu tvrđavu i ceste koje vode u srce grada.
Danas se s ponosom i dubokim poštovanjem sjećamo mladića koji su okončali dugu, brutalnu agresiju, vratili mir svojoj domovini i ispisali jedno od najvažnijih, odlučujućih poglavlja u povijesti moderne Hrvatske.
Ujutro 4. kolovoza 1995. godine, hrvatske snage okupljene na rubovima okupiranog teritorija nisu činile profesionalne vojske s dugom tradicijom. Bila je to snaga rođena iz čiste nužde i ljubavi prema domovini: poljoprivrednici, studenti, obrtnici i mladići iz svakog hrvatskog grada i sela. Godinama su gledali kako im se domovina komada, narod nasilno protjeruje, a pobunjenički vođe ruše svaki san o miru.
Kada je izdana zapovijed, sinovi Oluje krenuli su naprijed kroz prašinu, minska polja i vatru.
Zadatak pred njima činio se gotovo nemogućim. Teren oko Knina — kršni grebeni Dinare i Velebita, snažno utvrđeni bunkeri i ukopano topništvo — davao je svaku prednost onima koji su ga branili. Vojni analitičari diljem svijeta znali su da proboj takvih položaja zahtijeva nadljudsku odlučnost, brzinu i neustrašivost.
Ipak, prešli su i preko planina i kroz utvrđene linije.
Pješačili su kroz neprohodan teren pod žestokim granatiranjem. Znali su da iza njih stoje stotine tisuća prognanika koji čeznu za povratkom svojim domovima. Znali su da na svojim ramenima nose povijesnu odgovornost: okončati rat koji je odnio previše života i razorio previše obitelji.
Nisu se borili iz mržnje prema onima ispred sebe, već iz neizmjerne ljubavi prema onima koje su ostavili iza sebe: svojim obiteljima, svojemu narodu i svojoj zemlji.
Već u jutarnjim satima 5. kolovoza, hrvatska se trobojnica ponosno zavijorila visoko iznad povijesne kninske tvrđave. U tom jednom, veličanstvenom trenutku, slomljeno je središte okupacije, tijek rata zauvijek je promijenjen, a put prema miru u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini konačno je otvoren.
Danas su ti mladići zreli veterani. Kosa im sijedi, a korak im je možda sporiji, no u njihovim očima i dalje živi sjaj toga povijesnog kolovoškog dana. Oni su zauvijek sinovi Operacije Oluja — ljudi koji su oslobodili Hrvatsku i donijeli slobodu.
Hrvatskim braniteljima i sudionicima Operacije Oluja:
Dali ste svoju mladost kako bi naša domovina imala budućnost. Stali ste pred vatru da bi drugi mogli živjeti u miru. Danas, i svake naredne godine, zahvalna vam nacija odaje počast, a povijest zauvijek pamti vašu žrtvu.

SRETAN VAM DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI, TE DAN HRVATSKIH BRANITELJA!

[d1v3rz4nt @D1V3RZ4NT]

Pripadnici 125. domobranske pukovnije prilikom prelaska rijeke Save kod sela Krapja u rano jutro 4. kolovoza 1995.
#Oluja95

[TomoRaz @tomopik_zd]

Malo iz 1994. o krajiškim planovima kolonizacije/naseljavanja onih '91. ispražnjenih većinski hrvatskih sela (u benkovakoj općini)

Eto i to je, ko završni čin etničkog čišćenja s genocidnim elementima, među ostalim, zaustavljeno i onemogućeno toga 5.8.95

[Marton @GenMarton]

Zanimljiv pronalazak u gradišćanskohrvatskim novinama od 25. listopada 1941.😁

Gradišćanski Hrvat Jandre Šumić iz Uzlopa opisuje svoj nenadani susret s pripadnicima 369. pojačane pješačke pukovnije u ukrajinskom gradu Kremenčuku.

[Bosanski Hrvati @BosanskiHrvati]

Hrvatin = Bosansko srednjovjekovno ime?
Thread (1/12) 🧵

Imena izvedena od hrvatskoga etnonima (npr.: Hrvoje, Hrvatin itd.) se poprilično često spominju u srednjovjekovnoj Bosni (i Humu)

Evo nekoliko zanimljivih primjera⬇️

[Edi Zubović @EZubovic]

U Općini Zaton kod Dubrovnika 1892. godine došlo je do zanimljivog incidenta.
Na blagdan Male Gospe u rujnu 1892. (Općina u hrvatskim rukama) Hrvati (učenici srednjih škola) su u Zatonu i Postranju u Župi dubrovačkoj napadnuti od strane Srba jer im nije bilo dopušteno izvođenje srpskih koračnica.
Nakon toga, poraženi su Srbi napali hrvatske učenike u Gružu, a koji se nisu mogli braniti. Pomogli su im ,,hrvatski junaci koji im u obrani nejakih gjaka slomiše kosti.“ Međutim, u listu Dubrovnik to je prikazano kao napad Hrvata na Srbe. Pokrenut je sudski proces u kojemu su za svjedoke uzeti politički neutralni akteri. Potvrđeno je da su skupine srpskih agitatora prije odlaska u Gruž boravili na večeri kod nekih Obradovića na Pločama gdje su izradili planove napada. Okrivljenici su privedeni i kažnjeni zatvorom u trajanju od 10 do 20 dana.

Dokumenti - HR-DADU,83 - Kotarsko poglavarstvo Dubrovnik, Spisi Kotarskog suda (rujan, 1892.)
Crvena Hrvatska, 35/36 (1892.)

[Ante Kovač @AnteKova7]

Franjo je bio državnik 😊

[History of Croats @HCroats]

"Za gospodina Stipu Mesića; kada umre, pet godina kasnije, ne će se nitko sjećati da je on ikada postojao" - povjesničar Davor Marijan o veleizdajniku i patološkom mrzitelju lika i djela državnika Franje Tuđmana

[History of Croats @HCroats]

Serblin pita gdje još u Hrvata ima crkva svetoga Spasa osim one starohrvatske kala vrela Cetine. Crkva sv. Spasa nahodi se primjerice u "kruni svih hrvatskih gradova" (I. Vidali, 16. stoljeće)😎
Na njenu zidu vidljive su oštećenja od gelera srbskih granata. Tu smo da educiramo!

[Luka Misetic @MiseticLaw]

The UK and its media during the war would produce media stories that emphasized Croatia's allegedly sinister designs on Bosnia. These stories curiously would be released exactly when Croat-Bosniak unity against Karadzic, Mladic & Co was building. For example, the film referenced below was released in May 1994, when Croat and Bosniak leadership were meeting in Vienna to finalize operational details of the Federation of BiH, two months after a peace deal had been achieved in Washington. British TV, for some reason, thought that was a good time to warn Bosniaks not to align with Croats against Serb nationalists. Later, on the 3rd day of Operation Storm on 6 August 1995, at the height of Croat-Bosniak military cooperation and success against Ratko Mladic's forces, Paddy Ashdown [a former (?) MI6 operative] went on British TV to claim that Tudjman had three months earlier drawn on a napkin his plans to partition Bosnia with the Serbs. Once again, Ashdown warned Bosniaks not to form an alliance with Croatia against Serb nationalist forces. Ms. Hodge herself wrote a book about pro-Serb British policy during the war. But I'm sure we can disregard the timing of these British media pieces as coincidence.

[ŽoržCostanza @george_costanzq]

Ovo je jedina slika sta je tribate danas vidit

[Krabat @Krabath1]

Mustafa Selaniki, a 16th-century Ottoman chronicler who wrote about the siege of Szigetvár (Siget) in 1566, stated that one of Zrinski's sons carried a flag featuring a lion, the symbol of the Croats.

[Bročki 4421 @RIllyricum]

Izgleda da će Austrija napokon zasebno uvesti hrvatski jezik u škole umjesto dosadašnjeg modernog konstrukta "bosansko-hrvatsko-srpskog".

Vrijeme je da se vrati povijesni narodni naziv. Iznimno bogata književno-jezična baština hrvatskog naroda pripada isključivo Hrvatima.

[NATO @NATO]

Croatia is now fully responsible for protecting its own airspace using new Rafale fighter jets, strengthening NATO’s collective air and missile defence ✈️

This milestone follows extensive training for pilots and ground crews to help them be ready for duty.

🔗 Read more: https://t.co/yxyGBasxo1

[Yugoslavian Visuals @YugoslavVisuals]

A winter night in Zagreb, 1933.