Pozdrav prijatelji.
Tati je otkriven metastatski karcinom želuca koji je daleko odmakao. Da bi bar malo poboljšali kvalitet života potreban nam je PEMBROZIUMLAB
(KEYTRUDA)
Rekoh da pokusam ovde ako neko ima, jer za lek treba oko 3.000 evra svake 3 nedelje a RFZO ne finansira.
Culture of people should belong along with his country.
Separation of people from its roots only leads to decay.
Burning of these roots invites evil to take its place.
Nassim Taleb sat down with Daniel Kahneman - two of the sharpest minds on risk ever - and the takeaway was blunt: stop trying to be smart
Kahneman's prospect theory explains why almost nobody can do what Taleb does
We're wired to hate the steady trickle of small losses his strategy needs - even when one huge win more than pays for all of them
So you structure it the other way: tiny safe bets plus a few wild ones, never the comfortable middle.
"You'd rather be antifragile than intelligent - any time."
"Trial and error is really just trial with small error."
"Make your gains in small bites. Take your losses all at once."
~1 hr, free. two legends on risk, prediction, and how to win without forecasting ↓
Преко 800.000 Хришћана целивало Појас Пресвете Богородице!
СПЦ је управо званично саопштила број верника који је до данашњег дана сачекао ред и целивао појас Пресвете Богородице који прелази ча�� 800.000.
Слава Богу!
Христос Васкрсе!
За све оне који имају проблем:
- са редом у коме нису,
- са феноменом који не разумеју,
- са неразумевањем патње других који траже утеху и помоћ.
Ова слика нека вам буде пред очима када булазните!
Protect competition. Protect connectivity. Protect consumer choice.
We call upon the Serbian authorities to reverse measures designed to UNLAWFULLY force Wizz Air out of Belgrade and to uphold their international obligations.
14 million passengers have travelled with Wizz Air to and from Serbia since 2010.
The future of affordable air travel in Serbia should be decided by passengers - not by government intervention designed to shield state-backed carriers from competition.
Let's fight together. Let's WIZZ.
Juče je bio Svetski dan krivog stopala (World Clubfoot Day). Ovaj datum nije izabran slučajno – to je rođendan jednog od najvećih, a najmanje izvikanih heroja moderne medicine.
Ovo je možda i najbolja ljudska priča koju znam - priča o dr Ignasiju Ponsetiju (Ignacio Ponseti), geniju koji je tiho pobedio medicinsku sujetu i spasio stotine hiljada dece doživotnog invaliditeta.
Ponseti je rođen u Španiji, gde je tokom Španskog građanskog rata kao mlad hirurg zbrinuo preko 2.000 preloma kostiju kod ranjenika. Bežeći od fašizma, preko Meksika stiže u Ameriku, na Univerzitet u Ajovi. Tamo se susreće sa deformitetom zvanim clubfoot (urođeno krivo stopalo) koje pogađa otprilike 1 na 1.000 dece. Stopala su uvrnuta ka unutra i na dole. Ako se ne leči, dete nikada ne prohoda na tabanima, već gazi spoljnim delom stopala, trpeći stravične bolove.
Tih 40-ih godina prošlog veka, standardno lečenje je bila agresivna hirurgija. Lekari su sekli, lomili i fiksirali kosti stopala beba. Ponseti je pratio te pacijente kako odrastaju i shvatio da operacije prave više štete nego koristi.
Stopala, iako ispravljena, su ostajala kruta, skoro nepokretna, deformisana i toliko bolna da su mnogi pacijenti kasnije u odraslom dobu tražili dobrovoljnu amputaciju samo da reše bol. Ponseti je znao, mora da postoji neinvazivno rešenje. Ali morao je prvo da vidi "mehaniku" problema. Rendgen mu nije pomagao jer su kosti beba zapravo meka hrskavica. Ključni momenat desio se kada je detaljno proučio anatomiju krivog stopala mrtvorođene bebe sa ovim deformitetom.
Tada je shvatio ono što su svi drugi prevideli: kosti stopala su zapravo zdrave, ali ih ekstremno zategnuti ligamenti i Ahilova tetiva drže u pogrešnom, "zarobljenom" položaju.
Pošto je dečije telo nakon rođenja još uvek elastično, Ponseti je shvatio da se ono može vajati. Razvio je metodu nežne ručne manipulacije (masaže) stopala.
Zatim bi stopalo fiksirao serijom gipseva koji se menjaju svake nedelje (postepeno ispravljanje). Na kraju bi uradio minimalni, bezbolni rez na Ahilovoj tetivi (koja se prirodno regeneriše i produži za 3 nedelje). Da se stopalo ne bi vratilo u stari položaj, osmislio je specijalnu ortozu (protezu sa šipkom) koja se nosi samo tokom spavanja do 4. ili 5. godine. Njegovi pacijenti su prohodali potpuno normalno, trčali su, bavili se sportom i imali stopala bez ikakvog bola.
Ipak, ortopedski lobi ga je ignorisao skoro 50 godina. Hirurzi su želeli da operišu, a Ponsetijevu metodu su ismevali kao "bapske lekove".
Jednog dana, slomljen, Ponseti je došao kući i rekao svojoj ženi:
- Ja sam promašaj. Moj život je promašaj. Rešio sam ovaj problem bez skalpela, a oni i dalje kasape decu. Niko me ne sluša.
- Zašto ne napišeš knjigu?
Knjigu je objavio 1996. godine, ali medicinska zajednica je i dalje ćutala. A onda se desilo čudo - pojavio se Internet. Krajem 90-ih, roditelji dece sa ovim problemom počeli su da se povezuju na ranim internet forumima. Delili su slike uspeha Ponsetijeve metode. Nastao je pokret roditelja koji su bukvalno počeli da odbijaju operacije i da od svojih lekara zahtevaju Ponsetijevu metodu. Medicinski establišment je bio sateran uz zid – morali su da popuste pod pritiskom pacijenata.
Ignasio Ponseti je dočekao svoju potpunu pobedu. Njegova metoda je danas zlatni standard Svetske zdravstvene organizacije (SZO) sa stopom uspešnosti većom od 95%.
Ponseti je radio na klinici do poslednjeg dana života. Preminuo je 2009. godine u 95. godini života.