Meni overthinking nikad ništa dobro nije doneo. Toliko razmišljanja, vraćanja, analiziranja i rastavljanja svega na sitne delove da na kraju više ne znaš šta je stvarno, a šta si sam sebi napravio u glavi.
alergična sam na ljude koji konstantno sami sebe oplakuju, ubeđeni da su zakasnili u nečemu i da im nema više spasa bilo da je u pitanju ljubav, obrazovanje, karijera itd sami sebe zakopavaju i isijavaju negativnu energiju
Postoje odnosi bez svađa, ali i bez bliskosti. Sve je mirno, korektno, funkcionalno. I baš zato se teško primećuje da nešto nedostaje.
Razgovori se svode na obaveze, a tišina se ne doživljava kao problem, već kao normalno stanje. Nema konflikta, ali nema ni stvarne prisutnosti.
Takav mir ne boli odmah. Samo vremenom shvatiš da si u odnosu u kojem se ništa ne ruši, ali se ništa ni ne gradi. Poznato?
Период послије дипломирања је један од ружнијих периода у животу.
Мораш негдје - не знаш гдје ћеш. Мислиш да си нешто постигао - ниси још ништа. Не знаш ни како, ни гдје, ни шта, али се онда однекле у неколико тренутака промијени све и постанеш стварно одрастао човјек. :)