@tanjagoldie Konačno smo uspeli naći hranu koja naša 4-ka rado jede a i sastav mi se čini dobar a cena je OK. Gosbi sa jagnetinom (to uvek gledam jer hrana sa živinskim mesom, posebno piletinom, izaziva alergiju na koži kod 2 naša dlakavca). Jedu nekad i N&D, ta hrana je isto kvalitetna.
In Serbia we have Cacad. It is something like domestic animal, but doesnt have any use. We keep them in Cacilend, if you visit Belgrade you can throw them some sandwiches over the fence to feed them.
Gle ovu kriptičnu sfingu sa zagonetkama kao da je Demosten lično, a ne zdudana morska krava sa osmoljetkom završenom samo zato jer je učiteljici nosila domaća jaja da je ne ostavlja za avgust i koju prvo uvaljaju u brašno da vide gde je vlažna pa onda pohuju kurcem u čelo.
Sindrom Novak Đoković: dok je trajala stabilokratija, dok je stric mogao da pravi kombine sa režimom i da ih lagano realizuje, dotle je ćutao. Kad je postalo jasno da je dara preterala meru, onda je usledila i neka, vrlo umerena, njegova reakcija. Dovoljna da blatoidi i čauši opletu po njemu. Svi ti oportunisti su peti stub režima, da ne kažem baš da su peta kolona, ali svakako dok ih nije dodirivalo, nije ih nigde bilo, bili su neutralni, "neću da se mešam u politiku" itd. Mnooogo su doprineli opstanku režima, ali nemojte imati nedoumice oko ovoga. Računica je u pitanju.
Podnaduli jazavičar koji se pri omanjem ubrzanju petama u guzicu bije kratkim dežmekastim nožicama misli da su svi kao ona - štetočina iz porodice glodara koja se hrani otpacima sa gazdinog stola za koji seda samo kad o nekoga treba da se obriše kurac ili nasloni gumena čizma.
Zahtevamo hitnu reakciju nadležnih organa i hapšenje ćaci nasilnika koji je pesnicom udario u glavu koleginicu sa našeg fakulteta!
Takođe pokretanje postupka protiv službenika koji nisu reagovali na ovaj napad, a nalazili su se na par metara, što se može videti i na snimku.
Poruka jasna i nikad konkretnija.
Ne plačite od kuće dok gledate kako se deca i građani na ulici bore, nego izađite, borite se i plačite sa njima i uz njih!
(Ovo je na svom ig profilu postavio @PredragVostinic a ja skinuo i postavio ovde)
RT, jer zaslužuje! Uz saglasnost dr Nataše Subotin iz N. Sada prenosim njen Fb post:
Ušeta nama pacijent nedavno sa nečim za šta smo u tom momentu mislili da je pravo naoružanje u opasaču. Trezvena reakcija kolega, primirena situacija, pozvani organi reda, čekanje istih.
U punoj mudrosti ja prilazim pacijentu, upuštam se u diplomatisanje i ispregovaram da mi narečeni preda oružje. Istog su momenta, taman, nadležni preuzeli situaciju pod svoje, a ceo ovaj intro je meni bio bitan iz posve drugog razloga.
Naime, posle me bilo blam pojašnjavati kolegama da se tu uglavnom ne radi ni o kakvoj mojoj hrabrosti, već o jednoj vrsti naive i vere u ljude koja se nekad proteže do nivoa notorne glupavosti.
Što se mene tiče, ja bih uglavnom razgovarala, pregovarala, psihoterapeutisala i prebirala po mozgovima i ličnostima svakakvih ludaka ovog sveta, blaženo uverena da uz dobre namene i nešto taktičnosti i veština iz svakog tog luđaka možeš na koncu izvući nešto dobro i plemenito, samo je pitanje posvećenosti, truda i umeća.
E, onda ta i takva ja, gledam sinoć Beograd na ekranu i mislim ovako:
Tri su stvari neupitne: 1 - Majka 2 - mrtvog 3 - deteta.
Kakva majka, kakvo dete, zašto mrtvo, kakva nadstrešnica, čije pare, koja stranka, Rusija, Amerika, Kosovo, Vojvodina, Dositej, Sava, damo, ne damo, blokada, antiblokada, Srbi, Antisrbi, i vaše prepodobno mišljenje o bilo čemu od svega nevedenog su nadalje savršeno jebeno nevažni, jer ni na koji način ne pobijaju te tri činjenice:
Majka. Mrtvo. Dete.
A dalo bi se diskutovati ima li teže i gore ljudske patnje od te.
I vi stojite pred tim i tome se cerite u lice. Podjebavate, sprdate, ponižavate, izrugujete. Guranjem prsta tačno i direktno u aktivno krvareću ranu. Prostačkim lumperajem koji, razume se, poziva na velikosrpstvo.
I onda ista ona ja s početka statusa, karikaturalni ambasador dobre volje, koji bi da razgovara i razumeva i apeluje na pristojno i dobro u svakom ludaku na ulici, od jutros ne mogu da smirim grč u želucu i smatram:
1. Da vas treba vilama i motikama razvijati iz tog brloga kojim ste zaposeli jedan glavni grad. Vilama i motikama.
2. Da vas treba imenom i prezimenom, ponaosob svakog prisutnog sinoć, identifikovati i posložiti na spisak.
3. Onda vam prirediti sve vrste stubova srama u naseljima iz kojih ste izmileli. Jer niste baš svakog dana, celog dana, tako kuražni u gomili i iza dupeta kordona.
4. Tek negde na petom mestu vas treba analizirati, psihološki secirati i razumevati. Na nekoj psihijatriji, u eksperimentalne i edukativne svrhe.
5. A na četvrtom mestu vam treba prirediti neku verziju kultne završne scene iz "Inglourious basterds". One u kojoj Aldo (da parafraziram) kaže:
"Kad ovaj rat prođe i ti napraviš neki fini dogovor za sebe sa novim vlastima i nabaviš sebi neko ušuškano gnezdo i ugodan život, skinućeš tu SS uniformu, oprati ruke od svega i živeti dalje kao da se ništa nije desilo. E, vidiš, to poslednje ne mogu da svarim. Pa ću ti dati nešto što nećeš moći da skineš."
I onda mu fino, galantno ureže svastiku na čelo.
Da vam nikakve buduće okolnosti ne omoguće da se operete ili nedajbože neokrznuto izvučete iz onog sinoć.
Žgadijo.