Trava smića, tovarim trimer u puntića, dal je vrućina ili lad, tovarim alati i u vinograd. Ptice pevav sve milina osim što dok kosim znoj me obliva, sve me nervira, sve bi da smrskam, samo da pokosim, sve ću isprskam, ne be vinograd jebem ve u glavu, samo ću u red isprskam travu.
Uporno pokušavam da pobegnem od mraka, od mraka koji me sputava, od mraka koji pleni. Ali taj mrak je duboka raka i nisam ja u njoj, već ona u meni. Južnjački-Pesnik 😉🔦
Ne želim restoran, želim kafanu, želim ljude koji se smeju, ljude koji piju. Ne želim uštogljne koji bleje u kravatu, smeškaju se a tugu kriju. Želim rakiju, želim kupus salatu, ljude koji se vesele, pevaju i biju, želim iskrenost kafane, ljude koji se ne stide kad su blatu.