📣 UKLJUČI SE — POČINJEMO!
Dragi ljudi,
danas zvanično pokrećemo sajt https://t.co/Tbd7Cn8otR i kampanju „Uključi se!“ ❤️
Ova inicijativa namenjena je našim ljudima koji žive u Nemačkoj, Austriji i Švajcarskoj. Želimo da na jednom mestu okupimo jasne, proverene i pravovremene informacije o izborima, glasanju iz inostranstva i svim načinima na koje možemo da se povežemo, organizujemo i uključimo.
Da niko ne odustane zato što ne zna gde da pronađe odgovor.
Da važni rokovi ne prođu neprimećeno.
Da svako ko želi da se uključi zna šta može da uradi.
👉 Posetite https://t.co/Tbd7Cn8otR i pogledajte šta smo pripremili.
📩 Prijavite se na newsletter kako bi vam najvažnije informacije, rokovi i obaveštenja stizali na vreme.
📲 Zapratite nas na Instagramu — tamo ćemo redovno objavljivati kratke vodiče, korisne informacije i novosti.
💬 Pratite i naš WhatsApp kanal „Uključi se | Tvoj glas nije daleko“, koji vode direktno studenti. Na njemu ćete dobijati najnovije informacije o izborima, glasanju iz inostranstva i kampanji „Uključi se!“:
https://t.co/u5l449TFIk
📣 I najvažnije — podelite.
Pošaljite sajt prijateljima, porodici, kolegama i svima koji žive u Nemačkoj, Austriji ili Švajcarskoj. Možda će baš zahvaljujući vašoj poruci neko proveriti svoje podatke, prijaviti se na vreme ili odlučiti da se prvi put uključi.
Ovo je tek početak. U narednom periodu objavljivaćemo nove informacije, praktične vodiče i konkretne načine da svako od nas uradi ono što može.
Ne mora svako da uradi mnogo. Dovoljno je da svako uradi svoj deo. Jer kada nas je više, informacije stižu dalje, bolje se povezujemo i lakše organizujemo.
Pogledaj. Prijavi se. Zaprati. Podeli. Uključi se! ❤️
Pošteni izbori počinju ljudima koji odluče da se uključe.
A svi znamo jedno: STUDENTI POBEDJUJU!!!! ❤️
Molim za RT @thetrivke@PredragLecic@vojislavostojic@aleksabgd1@TruckDriverSrb@BoraKonj@GojkoBozovic
Danas je godišnjica smrti velikog Tomasa Mana.
U tu čast, ponoviću jednu anegdotu.
Tomasa Man je svojevremeno bio na jednoj pozorišnoj predstavi, sedeo u prvom redu i mnogo se smejao (bila je komedija).
Posle predstave, novinari su ga pitali da li mu se svidela predstava.
- Totalna glupost - odgovori on.
- Ali smejali ste se sve vreme! - reče novinar začuđeno.
- Jesam. Ali smejao sam se ispod mog nivoa -
Možda Manova rečenica više govori o njegovom egu nego o toj predstavi. Ali za mene, ova priča govori o razlici između reakcije i vrednosnog suda.
Posve uopšteno, pogrešna reakcija se može oprostiti; pogrešan sud mnogo teže. Sud je već izbor i stav. A čini mi se da se danas, u vremenu društvenih mreža na kojima poneki reaguju brže nego što misle, ta razlika opasno briše.
Moć i interes imaju svoje granice, a one leže u onome što nazivamo istinom.
Istina, ili stvarnost, nemilosrdno se svete neograničenoj moći i povođenjem za interesom. Stoga: ako istina ima ikakvu obavezu – to je da obuzdava moć. To je njena jedina funkcija.
Jedina odgovornost intelektualaca, ukoliko su intelektualci, jeste da kažu istinu.
Hana Arent
Hana Arent je u „Izvorima totalitarizma” opisala jednu od najopasnijih osobina masa: sposobnost da istovremeno veruju u sve i ni u šta.
Totalitarna propaganda ne računa na to da će ljudi trajno poverovati u svaku laž. Računa na nešto gore — da će, kada se laž razotkrije, odgovoriti cinizmom:
**„Znali smo da nije istina.”**
Umesto da odbace vođu koji ih je obmanuo, diviće mu se zbog njegove taktike.
Na nižim nivoima pokreta preovlađuje lakovernost, a na višim cinizam. Obični sledbenici veruju u priču; elita zna da je priča laž, ali razume čemu služi.
Tako nestaje razlika između istine i izmišljotine. Više nije važno da li je vođa u pravu, već da li njegova organizacija može silom da učini da izgleda kao da je u pravu.
Suština totalitarne lojalnosti zato nije vera u vođinu nepogrešivost.
To je vera da onaj ko kontroliše organizaciju, propagandu i nasilje može sebe učiniti nepogrešivim.
Totalitarizam ne pobeđuje kada svi poveruju u laž.
Pobeđuje kada ljudima postane svejedno šta je istina.
@SvrtlanaSlavkov@MijaMij92912@Mystery_la_mia Sestri i meni otac i brat ne dozvoljavaju da vidimo nepokretnu majku, jer su je na prevedu odveli kod notara, a ona ne zna sa 90 godina ni šta je potpisala. Čak i isključuju telefon, a i kad se javi u njihovom prisustvu ne sme ništa da kaže. Pokrenut spor u vezi nasilja..
Brojnim vozačima su stigle nagomilane kazne za prekoračenje brzine na Mostu na Adi, i to posle šest meseci. Prema saopštenju MUP, ograničenje brzine na ovoj deonici je 50 km/h - saobraćajni stručnjaci smatraju da to nije opravdano.
Песник Владимир Мајаковски (1893-1930) далеке 1909. године бацио ј�� у лице својим "суграђанкама и суграђанима" 10 порука о револуцији.
Због тих 10 порука провео је 10 месеци на робији:
1. Револуција почиње - када људи више не прихватају незадовољство као нормално стање, а ви ћу��ите, грађанке и грађани!
2. Револуција почиње - када се бес гладних не може купити новцем ситих, а ви сте гладни, грађанке и грађани!
3. Револуција почиње - кад радници одбију да буду робови и отму оно што им припада, а ви ћутите, грађанке и грађани!
4. Револуција почиње - кад морални закон не постоји, а писани закони се примењују само на сиротињи, а ви сте сиротиња, грађанке и грађани!
5. Револуција почиње - кад држава понижава старе, а хапси или протерује младе, а ви ћутите, грађанке и грађани!
6. Револуција почиње - кад народ служи властима, а не власт народу, а ви служите, грађанке и грађани!
7. Револуција почиње - кад уметници престану да буду кукавице и проговоре на сав глас, док ви ћутите, грађанке и грађани!
8. Револуција почиње - кад су забрањени слободна реч и слободна мисао, а ви сте забрањени, грађанке и грађани!
9. Револуција почиње - кад посла и хлеба има само за оне који цара славе и хвале, а ви ћутите, грађанке и грађани!
10. Револуција почиње - кад полиција, војска и службе безбедности нису чувари слободе, већ окупатори сопственог народа, а ви сте окупирани грађанке и грађани!
🇷🇸 СРПСКИ ГЛАСНИК
"Uspeli su da unište društvo i da na njegovo mesto postave neku avet koja se zove narod.
Strašno je što su ubedili ljude da su, pre svega, članovi plemena, a tek onda pojedinci, pripadnici raznih političkih stranaka, grupa, društvenih slojeva, zanimanja, interesa… "
Srđa Popović
Viktor Frankl – smisao koji logor nije mogao da oduzme
Godine 1942. Viktor Frankl, bečki neurolog i psihijatar, deportovan je sa porodicom u nacistički logor.
Kasnije je prošao kroz Aušvic i druge logore. Izgubio je suprugu, roditelje i brata.
Nacisti su zatvorenicima oduzimali imovinu, odeću, ime, sigurnost i gotovo svaku mogućnost da odlučuju o sopstvenom životu.
Franklu su oduzeli i rukopis knjige na kojoj je godinama radio.
Tada je pred njim ostalo jedno pitanje:
Šta čoveku ostaje kada mu je gotovo sve oduzeto?
U logoru je video ljude koji su delili poslednji komad hleba.
Ljude koji su tešili druge iako njima niko nije mogao da pomogne.
Neki su izdržavali zbog osobe koju su voleli, posla koji su želeli da završe ili odgovornosti koju su još osećali prema svetu.
Frankl nije tvrdio da snažna volja garantuje preživljavanje. U logoru su život i smrt često zavisili od gladi, bolesti, nasilja i slučajnosti.
Njegov zaključak bio je drugačiji:
Čovek ne može uvek da izabere okolnosti.
Ali može da odluči kakav će biti pred njima.
Posle rata napisao je *Čovekovu potragu za smislom*.
Njegova poruka nije bila da je patnja dobra.
Patnju koju možemo sprečiti treba sprečiti.
Ali kada je ne možemo ukloniti, još možemo odlučiti da li će nas pretvoriti u ono što mrzimo.
Smisao nije uvek velika životna misija.
Ponekad je to osoba koju ne želimo da izneverimo.
Posao koji još nije završen.
Obaveza prema nekome ko zavisi od nas.
Ili odluka da nas zlo kroz koje prolazimo ne pretvori u zlo.
Čoveku se može oduzeti gotovo sve.
Ali dok može da izabere svoj odgovor, nije potpuno poražen.
Vaclav Havel – piljar koji je prestao da učestvuje u laži
Godine 1978. češki pisac i disident Vaclav Havel napisao je esej *Moć nemoćnih*.
Da bi objasnio kako autokratija opstaje, nije opisao predsednika, generala niti policijskog načelnika.
Opisao je običnog piljara.
Jednog jutra piljar među povrće u izlogu stavlja parolu:
„Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“
On verovatno ne razmišlja o svetskoj revoluciji. Možda u parolu uopšte ne veruje.
Postavlja je zato što je dobio zajedno sa robom i zato što zna šta se od njega očekuje.
Njena stvarna poruka nije namenjena kupcima.
Ona glasi:
„Poslušan sam. Znam pravila. Neću praviti probleme.“
Zauzvrat, sistem ga ostavlja na miru. Može da vodi radnju, šalje decu u školu i živi svoj mali, relativno siguran život.
Ali Havel primećuje da time piljar nije samo žrtva režima.
Postao je i jedan od njegovih oslonaca.
Prolaznici vide parolu i ponašaju se kao da je normalna. Sutra će i oni izložiti svoju. Svako zna da drugi ne veruju, ali svi zajedno stvaraju privid opšte saglasnosti.
Sistem tako ne opstaje samo zahvaljujući policiji.
Opstaje i zahvaljujući ljudima koji ponavljaju laž da bi sačuvali mir.
A onda piljar jednog dana skine parolu.
Počne da govori ono što misli. Odbije da učestvuje u predstavi.
Možda neće srušiti režim.
Ali će biti kažnjen, jer njegov postupak otkriva ono što sistem najviše želi da sakrije:
Da poslušnost nije isto što i uverenje.
Da iza javnog jedinstva stoje strah i navika.
Da bi i drugi ljudi mogli da prestanu da glume.
Havel je takav izbor nazvao životom u istini. Piljarova moć ne dolazi iz položaja, novca ili oružja, već iz odluke da više ne daje sopstveno lice laži koja bez njegove saradnje postaje slabija.
Autokratija zato ne zahteva da svi veruju.
Dovoljno joj je da se svi ponašaju kao da veruju.
Ne traži od svakog čoveka veliko zlo.
Traži hiljade malih ustupaka:
jedan potpis,
jedan aplauz,
jednu prećutanu istinu,
jednu parolu u izlogu.
Sistem počinje da se ruši onda kada običan čovek prestane da govori:
Znam da je laž, ali šta ja mogu?
I odluči da laž više neće prolaziti kroz njega.