Klasičan osećaj težine. Toliko poznat, savršenog intenziteta. Kao med u hladnoj vodi koji mutis i uporno pokušavaš da ga rastvoris. Kao neki uspon na nekoj planini gde treba ozbiljno da se zaukas. Jeste teško ali je i lepo jer je stvarno i nije obojeno.
Posle izbora osećam nesto što nisam u životu osetio. Osećam pripadnost nečemu. Osećam ujedinjenje. To osećanje mi je toliko nepoznato da imam i izvesnu dozu pesimizma i straha.
ALI I JE TAKO JEBENO LEPO!