ima ta teorija, baš se zapatila, da je najbolje prolongirati sve one teme i neuralgične tačke koje dele društvo: aj prvo da skinemo razbojnike pa ćemo onda sve natenane.
deluje tačno, a u stvari je pogrešno.
prvo, to smo jednom probali, bilo je ajd strpite se, nema veze, važno da smo skinuli miloševića, ma pusti sad milana milutinovića, nema veze što koštunica čuva radomira markovića, stanišića i milanovića sa RTS, a neka ih čović, željko mitrović, korisni su, teško se skupljaju dokazi protiv mire, vulina i ratnih profitera i zločinaca, al biće to sve ok, idemo polako, i sve tako dok se 12. marta nisu organizovali i prosuli srce premijera na prag Vlade Srbije.
stoga, to što će vučićeva lista izgubiti matematičku većinu ne znači da mi imamo sigurnu većinu za potonje temeljno razmontiravanje kriminalne hobotnice unutar i van institucija.
jer nije pitanje da li će nam se potkrasti spavači i prevrtljivi karakteri na listi, već koliko ih je. a njih možemo isterati na čistac samo otvorenim dijalogom o "najtežim" pitanjima i društvenim testiranjem. (pogledaj pod jelena pavlović)
npr. šokirani smo izjavom ministarke da je trebalo bolje organizovati etničko čišćenje, i ministra dačića koji je brani i negira zločine, ali setimo se da je dačić pre samo desetak godina, kao premijer srbije otvorio izložbu o zločinima škorpiona u Podujevu nad porodicom Bogujevci, i to u centru Beograda, u zvaničnoj instituciji.
naravno, tada mu je to bilo potrebno, ali takva je i pozitivna klima vladala nakon Tadićeve ere "pedagoške demokratije". sad smo se vratili u feudalizam te oni opet sanjaju krv i bubnjeve.
ti likovi će se prevrtati i uklapati u dominantan društveni narativ, kakav god on bio, samo da ostanu na funkciji. zato je na nama je da ponovo postanemo društvo koje promišlja i suočava se, da se dogovorimo oko vrednosti kakvo društvo želimo, a time ćemo te prevrtljivce i otresti sa grbače. (bar najveći broj).
e BAŠ ZATO, bilo bi izuzetno lekovito, pa i pragmatično da sada svi zajedno, a pogotovo akademci koji imaju nezapamćeno veliku podršku, otvorimo dijalog o svim temama koje guramo pod tepih decenijama, i o koje se iznova i iznova saplićemo, jer gomila raste li raste. pored tepiha valja izbaciti i sve leševe iz ormara. ugušismo se u vonju i krivici.
ne da ne treba da odlažemo već nikad nije bilo potrebnije a ni lakše da krenemo u akciju čišćenja i luftiranja.