Supporting Israel is a betrayal of progressive values because you’re literally supporting settler colonialism, genocide, and ethnic cleansing of Palestinians. Zionism is a racist ideology; upholding that project means everything else you claim to believe in is illegitimate.
Homelander is very much the villain.
The series makes it clear he’s a man-child with unchecked power, zero accountability, and a growing disregard for human life.
The real point of The Boys is that power without restraint or empathy inevitably becomes abuse. You can understand his trauma, but it doesn’t excuse the harm he caused.
Kad se ovako bude čekalo 50 metara odavde, ispred zavoda za transfuziju krvi, onda ću verovati da su ovo vernici, a ne imbecili. Pomozi bližnjem svom, kaže bajbl.
Today marks Nakba Day, an annual day of remembrance to commemorate the expulsion of more than 700,000 Palestinians between 1947 and 1949 during the creation of the State of Israel and the year that followed.
Inea is a New Yorker and a Nakba survivor. She shared her story with us — one of home, tradition and memory over generations.
the lioness doesn’t concern herself with the fact that she can’t rly remember most of her days or what she’s done the last few weeks or that there are large gaps in her memory & how all the days blend together into one dark mass of emptiness ok maybe she’s slightly concerned
Najveći problem je to što nas od malena ne uče da kažemo neću svima i svemu što nam ne prija.
Nego nas uče da budemo kulturni,fini,da pazimo na tuđa osećanja...ok je to ali pod uslovom da su i drugi takvi sa nama.
Govor rektora Univerziteta u Beogradu, Vladana Đokića:
"Poštovani građani Srbije,
danas u podne, pripadnici Kriminalističke policije ušli su u zgradu Rektorata Univerziteta u Beogradu. Bez prethodne najave. Bez jasnog pravnog obrazloženja. Bez poštovanja autonomije najstarije i najuglednije obrazovne institucije u Srbiji.
Zaplenili su kompjutere i risivere. Pretresaju kancelarije. Traže dokumenta.
A dok su to radili, režimska televizija je to prenosila uživo. Nisu došli da istraže. Došli su da ponize. Došli su da kažu svakom profesoru, svakom studentu, svakom građaninu: vidite šta se desi onima koji ne ćute.
Recimo jasno šta se danas desilo.
Jedna mlada žena je poginula u četvrtak. Tragedija koja zaslužuje dostojanstvenu, nezavisnu i temeljnu istragu. Univerzitet u Beogradu je odmah pozvao na takvu istragu. Pružili smo punu saradnju.
Umesto toga, dobili smo policijsku raciju pred kamerama.
Kompjuteri Rektorata ne sadrže nikakve informacije relevantne za istragu smrti jedne studentkinje na Filozofskom fakultetu. To svi znaju. Ali to nije poenta. Poenta je slika: policija u Rektoratu. Rektor pod istragom. Univerzitet na kolenima.
Ta slika je namenjena vama. Da se uplašite. Da pomislite: ako mogu ovo da urade Univerzitetu, šta mogu meni?
Ali pogledajmo drugu sliku.
Dok je policija ulazila na jedna vrata — studenti su dolazili na druga. Hiljadama. Spontano. Bez poziva partija, bez organizacije, bez autobusa.
Došli su jer znaju šta se dešava. Došli su jer je ovo njihov univerzitet. Došli su jer se ne boje.
To je prava slika današnjeg dana. Ne policija u Rektoratu. Već studenti ispred njega.
Vlastima koje su ovo naredile kažem sledeće:
Možete da uzmete kompjutere i risivere. Ne možete da uzmete istinu.
Možete da pretresete kancelarije. Ne možete da pretresete savest naroda.
Možete da pošaljete policiju. Ali za svaku patrolu koju pošaljete, doći će hiljadu studenata.
Šesnaest ljudi je poginulo u Novom Sadu. Niko nije odgovarao. Niko nije smenjivan. Nijedan resiver nije zaplenjen. Nijedna kancelarija nije pretresana.
Ali kada rektor stane uz studente — tada dolazi policija.
To vam govori sve što treba da znate o ovoj vlasti. Ne boje se kriminala. Boje se obrazovanja.
Studentima kažem:
Videli ste šta se desilo danas. Videli ste policiju u vašem Univerzitetu. Videli ste kamere kako to prenose kao da je to pobeda.
To nije pobeda. To je priznanje poraza. Kada vlast šalje policiju na univerzitet, to znači da je izgubila sve argumente. Kada pleni kompjutere umesto da odgovara na pitanja — to znači da nema odgovore.
Petnaest meseci ste stajali na ulicama. Na kiši. Na suncu. Na mrazu. Rekli su da ćete odustati. Niste. Rekli su da ste teroristi. Niste. Rekli su da ste strani plaćenici. Niste. Sada šalju policiju na vaš Univerzitet.
I nećete odustati ni sada.
Građanima Srbije kažem:
Ono što se danas desilo na Univerzitetu u Beogradu nije napad na mene lično. Ovo je napad na ideju da u Srbiji postoji bilo šta što vlast ne može da kontroliše. Univerzitet je poslednja institucija koja stoji uspravno. Zato su došli.
Ali Univerzitet ne stoji uspravno zato što ima zidove. Stoji zato što ima ljude. Profesore koji odbijaju da ćute. Studente koji odbijaju da se boje.
Građane koji odbijaju da zaborave šesnaest života iz Novog Sada.
Kompjutere i risivere mogu da odnesu. Ali ono što čini ovaj Univerzitet — čast, znanje, istinu — to ne mogu da stave u kutiju i iznesu iz zgrade.
O istrazi:
Univerzitet u Beogradu u potpunosti poštuje vladavinu prava. Podržavamo svaku zakonitu istragu. Ali ono što se danas desilo nema veze sa istragom. Imalo je veze sa zastrašivanjem.
Ponavljam poziv: tražimo nezavisnu, ukoliko je potrebno i međunarodno nadgledanu istragu okolnosti smrti naše studentkinje. Tražimo forenzičke stručnjake, a ne političke operacije. Tražimo istinu — ne kaznu za one koji je traže.
Međunarodnoj zajednici:
⬇️