Svako ko bude za štandom uz našu i EU zastavu, pričao sa građanima, informisao, šetao, glasao, širio ideju, ući će u istoriju kao oslobodilac od šovinizma, radikala, tame, mraka, ruske šape!
Ovo je prilika za svakog da preuzme ulogu u procesu za dobrobit zemlje!
Pa da vidimo šta smo do sada imali (a uzgred, i kakav je trenutni rezultat na semaforu):
Opozicija da izađe iz Skupštine.
Opozicija da ostane u Skupštini.
(Delimičan uspeh zahteva: jedan deo je izašao, jedan nije.)
Opozicija da prisustvuje protestima.
Opozicija da ne prisustvuje protestima.
Opozicija da podrži studente.
Opozicija da se ne meša studentima u posao.
Opozicija da se ujedini.
Opozicija da se pročisti od „pogrešnih“.
Opozicija da bude vidljiva.
Opozicija da se ne eksponira.
Drugim rečima, zahtevi su često bili toliko međusobno suprotstavljeni da je ponekad bilo teško razumeti šta bi se, zapravo, smatralo prihvatljivim ponašanjem.
Opozicija je prva organizovala proteste, šta god ko držao u fascikli naslovljenoj kao „opozicija“. Kasnije se rešavala Marinika, stavljao se veto (iliti „vetiralo“, u novogovoru) na govornike skupa u Novom Sadu 01.02.2025. Nešto kasnije, deo opozicije proglašen je „kontrolisanom“, i to se, kao jedan od glavnih razloga, provlači kroz kasnija saopštenja, „smatranja“ analitičara i razgovore uz pivo pred seoskim zadrugama ili dragstorima.
U međuvremenu, televizije koje je određen, da ne ulazim u to koliko „određen“, broj ljudi smatrao „našim televizijama“, menjaju uređivačku politiku. Prave zaokret, ne baš neprimetan iole pažljivijem gledaocu.
Počinju da pozivaju goste koji, gotovo svi od reda, kao da čitaju isti tekst. Menja se ime u potpisu. Menja se voditeljka. Nekad je Maja, nekad Danica, nekad neka treća. Menja se boja kravate i raspored čaša sa vodom na stolu.
Ali osnovna poruka ostaje gotovo identična.
Uz zdušnu asistenciju, pa ponekad i podsećanje gosta, ako je nešto zaboravio („A Đilasa pomeni, ako se...“), od strane novinara.
Istovremeno se ne prestaje sa mantrom:
„ProEU opozicija neće dobiti ni 3% na izborima.“
Što je zanimljivo iz više razloga.
Prvo, izbori nisu raspisani.
Drugo, nisu ni najavljeni.
Treće, nisu čak ni na vidiku, ma šta ko govorio.
Četvrto, ProEU blok o kome se govori kao o gotovoj političkoj činjenici još nije ni zvanično formiran.
I tu dolazimo do onoga što me zaista zanima.
Neću o Lomparima, Bakićima, Hrkama, krstačama, Isusima sa minivalom i ostaloj galeriji likova koju svi već poznajemo.
Mene zanima nešto drugo.
Ako je taj politički blok zaista toliko marginalan, toliko beznačajan, toliko osuđen na neuspeh i toliko politički nebitan koliko se tvrdi, zašto mu se posvećuje toliko pažnje?
Zašto se o njemu govori više nego o mnogim akterima koji već imaju infrastrukturu, biračko telo i prepoznatljive lidere?
Zašto se toliko energije ulaže u osporavanje nečega za šta se istovremeno tvrdi da nema nikakvu političku težinu?
Jer postoji jedna sitna nelogičnost.
Politički beznačajne pojave se uglavnom ignorišu.
Ne organizuju se čitave medijske i analitičke kampanje oko njih.
Ne seciraju se iz dana u dan.
Ne pretvaraju se u temu svake druge emisije.
Pa me zato, onako ljudski, bez obzira na političku orijentaciju, zanima:
Kako je moguće da nešto bude istovremeno potpuno nevažno i predmet gotovo opsesivne pažnje?
I, ako je neko zaista politički beznačajan, zašto se toliko truda ulaže da nas se u to svakodnevno ubeđuje?
Pa stvarno?
Sin iz prvog braka prestolonaslednice Norveske je upravo osudjen na 4 godine zatvora zbog silovanja. Normalan svet. Kad nije znao da pobegne u Srbiju. 🙄
Adminu je bilo dosadno, pa je u pauzi od učenja za vas napisao jednu pesmicu. Nadam se da ćete uživati i deliti dalje. Možda se Admin ogrebe o neku nagradu.
♥️🤗🇷🇸🇪🇺✊✊✊
87 for Sure
87 mladih gusara na avion selo,
Pa u Tivat sranje da napravi htelo.
U avionu veselo, pravi mali žur,
Ali zajeba ih Makron, to vam je FOR SURE.
Sleteše nadobudni, veseli i drski,
Nisu se ni nadali da su tu već prsli.
Prvo ih policija podeli u male grupe,
A onda svakom zasebno po nogom u dupe.
Lagano ih na avion ponovo spakovaše,
Pa ih svome klovnu Aci vratiše.
Lomi kvake Aca, sve u prazno gleda,
On bi sad u Tivat, al’ mu Ana ne da.
Kakav će nam biti kraj ove balade,
Admin da vam kaže sada ne mogade.
Pravda za Mrvicu!
Kad treba da se glumi student, zovi Mrvicu
Kad treba da se obezbeđuje po Srbiji, zovi Mrvicu
Kad treba da se tuku navijači u Rigi, zovi Mrvicu
A kad treba dupe da se brčka na moru- nema Mrvice
Protect competition. Protect connectivity. Protect consumer choice.
We call upon the Serbian authorities to reverse measures designed to UNLAWFULLY force Wizz Air out of Belgrade and to uphold their international obligations.
14 million passengers have travelled with Wizz Air to and from Serbia since 2010.
The future of affordable air travel in Serbia should be decided by passengers - not by government intervention designed to shield state-backed carriers from competition.
Let's fight together. Let's WIZZ.
Nemojte imati dileme, AV ide na belorusko rešenje i nepriznavanje izborne volje građana, kad god da se izbori dese. On neće odustati od vlasti ni pod kojim uslovima koji podrazumevaju izbore, a zatim mirnu predaju vlasti. Probaće da uradi isto što i Lukašenko i neće se obazirati ni na koga spolja kada se budemo našli u toj situaciji, a ono što ga može najviše oštetiti su elementi sistema koji bi mogli da se okrenu protiv njega i njegove klike.
Tako da Makedoniju, Mađarsku i slične zemlje zaboravite što pre, biće vam lakše.