Da sam znao da ćeš da postojiš,
požurio bih na svet..
Kucao bih majci pod srcem
kao putnik na tuđa vrata,
nestrpljiv da te sretnem..
Da sam znao da ćeš da postojiš,
zaustavljao bih prolaznike na raskršćima,
i pitao ih jesu li te možda sreli
negde između tog jutra i večnosti..
Da sam znao da ćeš da postojiš,
ne bih trošio godine na pogrešne gradove i adrese..
Preskakao bih dane kao stepenike,
trčao kroz sva godišnja doba
samo da stignem do trenutka
u kome ćeš mi prvi put pogledati u o��i..
A možda sam i znao..
Možda sam te oduvek naslućivao
u nekoj zvezdi koja je odbijala da zauvek padne,
u pesmama koje nisam umeo da završim,
u praznom mestu kraj sebe
koje je čitav život čuvalo tvoje ime.