Iskreno, nisam mogla zaustaviti suze slušajući kako srpski violinista Aleksandar Gajić u Torontu izvodi himnu Bosne i Hercegovine pred utakmicu BiH – Kanada.
Možda baš zato što nema riječi. Kao da čeka da ih jednog dana njeni ljudi zajedno pronađu.
I pomislih kako bi bilo lijepo da jednom prođe taj dugi intermeco u našim glavama. Da prestanemo živjeti u pauzi između prošlosti i budućnosti. Da konačno dođe vrijeme kada ćemo svoju himnu pjevati glasno. Svi. Ne jedni protiv drugih, nego jedni uz druge.
Bez potrebe da ikome dokazujemo ko smo. Bez straha da će nečija ljubav prema Bosni i Hercegovini nekome drugom biti prijetnja.
Živjela Bosna i Hercegovina! 🇧🇦
Bukvalno NIŠTA mi Srbija nije dala. Nikakvu poveznicu sa srbijanskom politikom nemam, osim sa bratskim narodom. I ti vjerovatno govoriš iz perspektive malog broja ljudi iz Srbije jer znam da je ogromna većina večeras navijala za BiH :) I ima neke čudne simbolike što je upravo Srbin, rođen u BiH a sa prebivalištem u Srb dao prvi gol. 🥳����🏼
@milanciga Ja sam Srpkinja, rođena u Sarajevu od majke Crnogorke iz Drobnjaka i oca Srbina Hercegovca. Neka svak osjeća kako želi ali ja BiH smatram svojom. Praštaj, ne bih te više zadržavala. Baš sam srećna.