Jedna pohvala.
U prethodnih nedelju dana probao sam punjene paprike, svinjsku mućkalicu i vojnički pasulj iz, narodu ponovo dostupne, kuhinje @dete_epruvete.
Naručivao preko Wolta da mi dobri čovek ne bi vadio više mesa ili lepše komade ili pojačavao porciju.
Punjene paprike po ukusu i mirisu tačno ono što zamisliš kad pomisliš na nešto toplo, lepo, domaće. Mućkalica jaka i bogata, ukusom i mesom koje može da se žvaće vala i bez zuba. A vojnički pasulj, e to je štogod. Najbolji koji sam do sada jeo bio je nekad davno u kasarni u Zaječaru. Taj je sad zaboravljen, ne zato što je bio davno, nego zato što je ovaj bolji. Nije to onaj jaki, teški pasulj, u kojem ima raznih butkica, kobasica il’ slanine. Ne, to je pravi vojnički pasulj sa junetinom (mogla bi i govedina), perfektno odmerenog, moglo bi se reći gospodskog ukusa. Generalski.
Zato svaka preporuka za Kuvana jela Bauk koja možete naći na Woltu.
I još nešto, dodatni kvalitet ovim jelima daje to što znam da ih spremaju dobri i pošteni ljudi.
Dobri ljudi, srdačno zahvaljujem na rođendanskim čestitkama, ali evo važnijeg rođenja i pravog slavljenika. Svete, evo mene - Lepotice Čupavice!
Zato pozdravimo i ovu Pobednicu u borbi za što više beba i poželimo srećno detinjstvo i mnogo, mnogo svečanih frizura! 🤗🎉🥂
Na današnji dan 1964. - Rođen je dr Miodrag Stojković @MioStojkovic genetičar, osnivač Specijalne bolnice za vantelesnu oplodnju u Leskovcu. Jedan je od najznačanijih naučnika Srbije, genetičar i embriolog iz Leskovca. Bavi se veštačkom oplodnjom. Zaposlen je na Harvardu.
Na spisku od 10 najvaznijih lekova koji spasavaju zivot pacijentima od srčanih obolenja samo je jedan koji građani mogu da dobiju o trosku zdravsvenog osiguranja
Dragutine - Milutine...
🚨 HITNO 🚨 VAŽNO 🚨 DELI 🚨
Dunja (17) i Danijel (16) nestali u Novom Sadu 29. aprila u popodnevnim satima.
Bilo kakvu informaciju o njima javiti policiji ili na ovaj broj telefona 066/508-2385.
Više detalja na linku:
https://t.co/94lB62d3Nr
…kad žena na mitingu kaže..
Nemojte mene da pitate,
sin mi je na drugoj strani…
Zastaneš.
Ne zbog politike.
Ne zbog tog zla... .
Nego zbog te rečenice koja preseče kao nož.
Na drugoj strani....
Koja je to strana na kojoj stojiš,
a da ti dete stoji preko puta?
Ko je povukao tu liniju toliko duboko da je prošla
kroz kuću,
sto,
uspomene…
kroz stomak
u kom je raslo?
Jer dete nije druga strana
.. nije opozicija.
Nije protivnik..
masa,
broj.
Dete je ono zbog čega si prvi put shvatila šta znači strah.
I ljubav,
nemoć,
razlog da ustaneš kad ne možeš.
Možeš da se ne slažete,
da vičeš,
da zalupiš vrata...
danima ne govoriš.
Ali ne možeš…
ne možeš da staneš naspram njega kao da je neko tamo.
Jer ako je dete tamo…
gde si ti onda?
Ako između majke
i deteta postoji strana,
onda više ne postoji ni centar.
Onda nema kuće.
Nema jezgra.
... onog mesta gde se
vraćaš kad sve drugo padne.
I nije strašno što je ona to rekla.
Strašno je što je to postalo moguće.
Što niko nije zastao.
aplauz se nije pretvorio u tišinu..
Što smo dozvolili da nam podele koje crtaju drugi uđu pod kožu,
pa sad merimo i sopstvenu decu istim linijama...
Neee...
Danas druga strana...
Sutra... tuđin.
A prekosutra?
Ništa....
Samo prazna kuća
u kojoj odzvanja pitanje
kad smo prestali da budemo ljudi, a počeli da budemo strane...
Jer narod možeš da podeliš.
Grad možeš da podeliš.
Državu možeš da podeliš.
Ali kad podeliš majku i dete,
tu više nema pobednika.
Tu je samo poraz koji se ne vidi na televiziji...
ali ga oseća svako ko još ume da voli.
I to je ono zlo koje
ne viče,
ne preti,
samo šapuće
to je normalno.
A nije.
I nikad ne sme da bude.
Živimo vreme zla
✊
(Preuzeto sa Fejsbuka, pisac je anoniman, ali ovo je tačno ono što živimo)