Godinu dana bez radne obaveze.
Posle 14 godina radnog staža.
Ovo sto trenutno radim je bavljenje a ne rad. Bavljenje sobom, bavljenje bebom, porodicom. I bas prija.
Imam obaveze ali nisu radne.
Odlučila sam juče da preokrenem igricu.
Ceo život ne smemo napolje kad je hladno, kiša, duva vetar jer - prehladićemo se.
Pogotovo mala beba ne bi smela da ide na kišu i hladnoću.
A onda se čudimo što nam prorade sinusi kad malo stanemo na promaju. Jer promaja nas sjebe u svakom smislu - zato sto smo prezaštićeni još kao bebe (barem u mom slučaju) i zato što imamo pogrešna uverenja.
Kao mama imam nagon da je utoplim, zaštitim, sačuvam...ali mora neko da promeni tok stvari pošto se u mojoj familiji prenosi sa kolena na koleno pogrešno uverenje. Beki može samo da ojača i bude još više super cool beba.