Čemu se mi zapravo čudimo? Da Srbija neće u Evropu?
Ko je iole učio istoriju bar u srednjoj školi, znaće da kad god je Srbija imala priliku da se dočepa Evrope, ta prilika je u krvi ugušena. Prvi Evropejac koji je mučki ubijen bio je Knjaz Mihajlo, zatim su se oficirčine digle da brane narod od mladog i, kako su ga oni zvali, pijanog kralja Aleksandra Obrenovića, koji kakav god da je bio, vodio je Srbiju na zapad pa su dovele rusofile Karađorđeviće, a jedini period kad je Srbija bila svet nažalost je bio period Titove Jugoslavije, zato što se tada nismo mnogo pitali o strateškim pitanjima. Poslednja i najtragičnija sekvenca je ubistvo Zorana Đinćića, poslednjeg političara koji je iskreno i beskompromisno želeo Srbiju na zapadu.
Danas se dešava slično. Mala razlika je u tome što danas niko naglas ne sme da kaže "Srbija na zapadu!" jer zna šta ga čeka.
@zavarivach Dolazi tapetar da vozi garnituru na presvlačenje i treba da je rasklopi:
- Da nemaš inbuščić pri ruci?
Odem po inbus kod komšije. Završio posao i vraća garnituru:
- El ti tu negde onaj inbuščić?
- Mjok.
Ako vidite neke intrigantne podatke ili otkrića, uzmite ih sa rezervom dok ne stigne nezavisna potvrda ili dok sami ne proverite.
Najbolji primer su “plave zone”.
Termin je popularizovao Den Bitner sa National Geographicom 2004. To su navodno regije sveta sa neobično velikom koncentracijom ljudi koji dožive 100 i više godina:
- Okinava u Japanu
- Sardinija u Italiji
- Ikarija u Grčkoj
- Nikoja u Kostarici i
- Loma Linda u Kaliforniji.
Oko njih je izgrađena čitava industrija: knjige, ishrana, Netflix dokumentarac “Live to 100” sa porukom da tajna leži u biljnoj ishrani, kretanju, zajednici i opuštenom životu.
A onda je britanski demograf Saul Njuman (UCL, dobio Ig Nobela u demografiji za ovo istraživanje) proverio 80% svih ljudi starijih od 110 godina na svetu i otkrio da skoro niko nema izvod iz matične knjige rođenih. U SAD od preko 500 takvih, njih sedmoro ima rodni list, a desetina već ima i umrlicu.
Ispostavilo se da dugovečnost ne predviđa ishrana ni način života, nego siromaštvo, niska pismenost, loša evidencija i pritisak da se vara penzioni sistem. U Italiji je 1997. nađeno 30.000 “živih” penzionera koji su zapravo mrtvi. U Grčkoj, po Njumanovoj proceni, bar 72% stogodišnjaka su mrtvi, nestali ili penzioni falsifikati. Posle ispravke grešaka, kostarikanska Nikoja se smanjila za oko 90%.
Vrhunac ironije - na Okinavi, gde se kao tajna reklamira povrće i slatki krompir, po podacima japanske vlade ljudi jedu najmanje povrća u zemlji i imaju najviši indeks telesne mase. Drugim rečima, plave zone nisu zone dugovečnosti, nego zone siromaštva i varanja penzionog sistema.
Tamo gde je najviše bede, najslabija evidencija i najveći pritisak da se nastavi primanje tuđe penzije, “najviše ljudi živi do sto godina”. Ne zato što duže žive, nego zato što deca i rođaci ne prijavljuju smrt da bi i dalje uzimali penziju pokojnika. Mapa čuda dugovečnosti zapravo je mapa loših matičnih knjiga i prevare.
Recept za 100 godina života ispada jednostavan - nikako ne prijavaljujte sopstvenu smrt.
Ovo je čuvena grupna fotografija ranih zaposlenih u Microsoftu, snimljena 7. decembra 1978. godine u Albuquerqueu, Novi Meksiko (tik pre nego što se kompanija preselila u Seattle). Na slici je 11 od tadašnjih 13 zaposlenih.
Identifikacija po redovima (sa leva na desno):
Prednji red (donji):
Bill Gates (osnivač, krajnje levo)
Andrea Lewis (prva tehnička spisateljica/dokumentacionistkinja)
Marla Wood (knjigovođa/administrativna pomoćnica)
Paul Allen (suosnivač, krajnje desno)
Srednji red:
Bob O'Rear
Bob Greenberg
Marc McDonald (jedan od prvih programera, često se smatra prvim zaposlenim nakon osnivanja)
Gordon Letwin
Zadnji red (gornji):
Steve Wood
Bob Wallace
Jim Lane
Jastuk, čaršav i jorgan..turske reči jer su sa otomanima i stigle i ove stvari..pre toga u Srbiji su se pokrivali životinjskim kožama i slamom..ispod glave je bio snop slame..i prvi put su videli ove stvari kod otomana..znači 'uzglavlje' je bilo od slame nikad nije bilo..hmmm ..jastuk
od svoje 14.godine sam se šišao kod jednog te istog frizera(preko 50 godina!), pre neki dan i poslednji put.Posle penzionisanja nastavio sam da idem kod njega u Krnjaču.
Šećeraš, razveden, deca ga ne fermaju,bivše žene tek,mi on me dočekuje sa Informerom TV koji trese-1/2