nakon što su juče doživeli fijasko u gaženju rektorata, a znajući da se tu neće zaustaviti, hajde da se podsetimo kako se (i ko je) branio Univerzitet 1998. tada sam bio student, te su pojedina sećanja iz prve ruke.
Naravno, univerzitet nije monolitna struktura, tu ima i prosvetitelja ali i profitera, i genijalaca i pajaca, i humanista i fašista, i boraca ali i botova... i upravo na te macute, vuletiće, antiće, grujičićke oni računaju.
jako je važno da podržimo one profane koji nose pesnicu u desnoj ruci, i osnažimo poneke da isprave kičmu. setimo se kako je jelena kleut prošla od njenih kolega.
Tadašnji protesti i peticija od 28.000 potpisa nastavnika i studenata naravno nije zaustavila SPS-SRS-JUL da progura zakon o univerzitetu 1998.
"Посебна ставка у Закону омогућила је коначни обрачун са слободномислећим наставним кадром, а подразумевала је обавезу потписивања новог уговора о раду, што је практично представљало прихватање новог Закона.
Због одбијања да потпишу овај папир, најмање 200 наставника и сарадника избачено је са БУ, а многи су били под суспензијом. Казнене мере су се разликовале од факултета до факултета и зависиле су од, пре свега, снаге колектива, али и од тога колико је који декан био високо позициониран у СПС-у, ЈУЛ-у или СРС-у."
Te 1998. je najveći otpor i najdrastičnija osveta zabeležena na ETF, Filozofskom, Pravnom i Filološkom fakultetu.
"За време страховладе двојца Теодосић–Лабан са ЕТФ-а је отерано или факултет напустило 97 професора, асистената и других сарадника у настави" -
među njima su bili Branko Popović (akademik), Borivoje Lazić (bivši dekan), Jovan Radunović, Dušan Velašević, Slavoljub Marjanović , Srbijanka Turajlić
Oliver Antić, zločinac i zlotvor (osnivač SNS i potonji ambasador u Portugalu čija je ambasada služila kao štek za narko kartel) a tada samo skromni dekan Pravnog je kinjio i proterao Vojina Dimitrijevića, Gašu Kneževića, a potom su otpušteni: Vladimir Vodinelić, Vesna Rakić-Vodinelić, Dragor Hiber, Dragoljub Popović, Mirjana Stefanovski, Radmila Vasić...
Za to vreme Šešelj je bio redovni profesor na predmetu: Politički sistem i potpredsednik vlade Mirka Marijanovića.
Na Filozofskom je otkaz dobila Marija Bogdanović (uvek prisutna na svakom studentskom protestu i okupljanju, kasnija rektorka), čini mi se i Nebojša Popov i Zagorka Golubović sa IFDT kojima je to drugo proterivanje nakon čistke praksisovaca 1974.
evo i jednog članka iz te 1998. koji počinje ovako:
"Novi saziv Skupstine je sada takav da bi mogao da prodje i najgori zakon o Univerzitetu. Mislim da svi jedva čekaju, uključujući i ove tobož opozicione partije, da se osvete studentima", kaže Žarko Trebješanin.
Pre šest godina "Studentski protest '92" okončan je simboličnom sahranom slobode Univerziteta pred Skupštinom Srbije. Sahrana je upriličena jer je parlament odbacio Predlog novog zakona o Univerzitetu i doneo zakon koji je trebalo da zgazi poslednje tragove autonomije."
👇
https://t.co/WZyuizfJi5
Advokat Božo Prelević izjavio je da ne zna da li je za Srbiju bolje da uđe u Evropsku uniju, da li bi trebalo slediti kolokvijalno rečeno "švajcarski model" suvereniteta. On je naglasio da građani Srbije nisu dovoljno obavešteni o EU i njenim vrednostima.
Upravo ovde se krije paradoks: Prelević, kao intelektualac i poznat advokat, savršeno razume sve što je potrebno za shvatanje evroatlantskih integracija. On dobro zna šta znači pridruživanje NATO savezu, kakav je strateški značaj članstva u Evropskoj uniji, i da je oslobađanje društva od korumpiranog, mafijaškog i udbaškog režima apsolutno nemoguće bez nastavka evropskog puta.
Prelević odlično zna da ne postoji drugi način da se stvori nezavisno, demokratsko društvo, oslobođeno unutrašnjih mreža moći i interesa (Udbaško-mafijaskih) koji decenijama drže zemlju u raljama, osim nastavka puta ka Evropskoj uniji.
Ipak, umesto da preuzme ulogu javnog pedagoga, edukatora, da objasni građanima sve ove procese i strateške činjenice, Prelević se pravi "blesav". On ne objašnjava da članstvo u NATO i EU nije samo geopolitički ili ekonomski potez, već civilizacijska potreba za jačanje institucija, vladavinu prava, transparentnost i borbu protiv sistema koji se oslanja na korupciju i strah. On ne ukazuje da evropske integracije pružaju konkretne mehanizme za oslobađanje društva od uticaja tajnih i mafijaških mreža, koje on, usput rečeno, poznaje iznutra jer su mu delovi tog režima veoma bliski.
U realnosti, njegova izjava nije znak nesigurnosti, već izbor strategije koja zamagljuje činjenice i prenosi poruku koja je veoma jasna: "Evropska unija nam nije potrebna."
Svako ko zna da "čita između redova" lako može protumačiti ovu poruku. Dok bi intelektualci trebalo da podižu kolektivnu svest građana, Prelević svojim izjavama obesmišljava svoju ulogu i približava se retorici vremena Slobodana Miloševića, kao i retorici desničarske opozicije.
Postoje, takođe, osnovane indicije da je advokat Božo Prelević navodno čvrsto povezan sa bezbednosnim strukturama još iz doba Miloševića. Te veze, prema dostupnim informacijama, on navodno uredno održava i kroz svoj javni nastup prenosi stavove i interese tih struktura, koje po svaku cenu žele da očuvaju uticaj i u novom sistemu vlasti.
Njegovo "edukovanje" javnosti, u stvari, služi tome da te strukture opstanu i da njihov pogled na svet i dalje bude prisutan u političkom diskursu Srbije.
U trenutku kada građani traže istinu i pouzdane informacije, pasivnost i manipulacija intelektualaca poput Prelevića više od svega ugrožava proces osvešćivanja i strateški razvoj zemlje.
Umesto toga, upravo takvi intelektualci bi morali da preuzmu odgovornost i da sistematski i jasno objasne građanima: šta su evroatlantske integracije, zašto su neophodne, kako one razgrađuju korumpirane mreže moći i kako jedino nastavak puta ka NATO i EU vodi ka slobodnom, demokratskom društvu.
Sve ovo stane u jednu rečenicu, kolokvijalnu: Prelević je, navodno, stari Udbaš.
NADZIRAĆEMO KOŠUTNJAK ZBOG NAJAVLJENE GRADNJE NA PARCELI AVALA FILMA I KINOTEKE
Na sednici Vlade prošle nedelje doneta je odluka o izradi Plana područja posebne namene kojim se planira urbanizacija dela Košutnjaka. Radi se o teritoriji gde se nalaze studija Avala Filma, arhivski depoi Kinoteke, studio RTS-a, a prekoputa zaštićenog prirodnog dobra šume Košutnjak. To je pokušaj da se legalizuju nasrtaji investitorskog urbanizma na opštini Čukarica.
Nakon divljeg rušenja Starog savskog mosta, najave rušenja Generalštaba, Sajma, Ušća, kvarta ispod Terazijskog parka vidimo još mnogo drugih lokacija na kojima se planira mahnita i neplanska gradnja. Institucije koje bi trebalo da štite javni interes i koje su zbog toga formirane – klinički su mrtve! - došlo je vreme da aktivisti rade posao "zarobljenih institucija".
Građanima ne ostaje ništa drugo nego da sami brane javni interes, gradske kvartove i parkove. Beograd je jedan od gradova sa najzagađenijim vazduhom na svetu, kojem hitno treba započeti sadnju milion stabala – a ne nova seča šume.
Ovaj pokušavaj urbanizovanja teritorije Avala Filma, Kinoteke, Fakulteta za fizičku kulturu i drugih je atak i na naš grad i na naša pluća. Nećemo dopustiti da poseku niti jedno jedino drvo. Inicijativa Beograd ostaje će pokrenuti građanski nadzor nad ovim projektom. Kada već ne postoje institucije, interes grada, države i građana branićemo mi. Naše ekipe interventnih aktivista dežuraće i obilaziće teren Avala Film-a i nećemo dozvoliti nikakvu seču šume.
https://t.co/QV8Am2F01l