Hajde da se pravimo da se ne sećamo.
Da smo glupi. Da nas ne zanima.
Ali ne možemo biti kao ti, Zorana.
Jer tvoji prsti nisu u medu – tvoje ruke su u medu.
Da nemaš laktova, bile bi do ramena.
Danas jedno, sutra drugo.
Vreme je da dođe sistem.
Da dođu ljudi koji znaju, koji ne zaboravljaju, koji imaju stručnost i kičmu.
I koji će reći:
Zorana na tapet.
Gde je bila.
Šta je radila.
Šta je stekla.
Za preletanje iz partije u partiju sudi samo moralni sud.
Za sve ostalo – neka sudi pravo.