Dok stoput prežvakani stih salom odjekuje,
raskošan samo gluvom i smislen samo slepom,
svako od prisutnih tu, pohvalu priželjkuje,
kao psetance koje šeni i vrti repom.
Zato poezije, suštinski, najmanje ima
u klubu na zadriglim književnim večerima.
gde urednici (što su na korak od penzije)
vrbuju polutalentovane da sklope dogovor
da im objave knjige, napišu recenzije,
a kao gratis još i hvalospevni pogovor.