@antilojalista Petak 05. jun hotel "Lepenski Vir"
Pale ploče sa plafona dok su deca iz 6. razreda osnovne škole iz Novog Sada bili u holu hotela.
Još jedan plafon!
Hoće li nas sve potamaniti?!
PUSTIŠ DETE NA REKREATIVNU, ŠTA MOŽE DA KRENE PO ZLU?
OSNOVNA ŠKOLA VUK KARADŽIĆ, BEOGRAD:
Поштпвани родитељи,
Обавештавам вас да је јутрос у 9:00 часова да је на шеталишту испред хотела док су деца радила вежбе са рекреатором на ученика Т.З. ученика 2/4 одељења на очиглед учитељица пао је део уличне расвете. Тачније стуб расвете се преломио на више од половине. Тај део на коме су сијалице срушио се на дете. Дете је одмах у пратњи учитељице и докторке превежено у Дом здравља. Родитељи детета одмах су обавештени.На лицу места изашла је полиција и дежурни јавни тужилац.
Дете је у пратњи учитељице и доктора транспортовано на даљу опсервацију у Краљевачку болноцу.
Дете има повреду главе. Ушивен је и има потрес мозга. Такође има повреду ноге.На основу снимка нема прелома.
Дете је свесно и комуникативно, али је задржан до ујутру на праћењу. Мајка је остала са дететом
Школа је предузела све мере. Обавештене су све надлежне институције.
Срдачан поздрав,
Драгана Кузмановић,
директор школе
@NarodniPokretS Ovaj jadni rezim bukvalno nema koga da pošalje u emisiju. Ovaj način komunikacije je i na pijaci prevaziđen. Sramota, ali su i svi oni jedna velika sramota.
Danas mi je srce prepuklo na hiljadu delova. I svaki delić boleo je kao hiljadu noževa.
Nijedan profesor ne bi trebao da vidi svoje studente kako plaču.
Nijedan student ne bi trebao da vidi svog, skoro pedeset godina starog, profesora kako plače.
Ali, kada se grlo stegne u pola rečenice, i kada prvi put u 24 godine izađete iz svog fakulteta, a znate da se u njega možda nikada više nećete vratiti da održite predavanje, bol i tuga je sve što osećate.
Hvala vam svima što ste tu bol i tu tugu pretvorili u ponos, nadu i uverenje da sam fakultet ostavio u dobrim i sigurnim rukama. Ponos na moje studente i studentkinje zato što znam da su pametniji od mene, hrabriji od mene, mudriji od mene... Da sam, makar malo, probudio kod njih osećaj za pravdu i pravo.
Moje je srce slomljeno, ali će se oporaviti.
Oporaviće se zbog jedne Anje, jedne Bojane, jedne Sare, jedne Ljiljane, jedne Olivere, jedne Srne, jedne Tanje, jednog Nemanje, jednog Srđana, jedne Hane, jedne Teodore, jedne Milice, jedne Natalije, jednog Alekse, jednog Luke, jedne Jovane, jedne Ivane, jedne Jane, jedne Marije i stotina njihovih koleginica i kolega.
Moje srce je slomljeno, ali već nazirem svetlo na kraju ovog tunela zahvaljujući njima i svima vama koji ste tu, za mene, danas, juče i sutra.
Moje je srce slomljeno, ali nemam prava da se samosažaljevam kada znam da njihove divne, mlade, pametne oči gledaju u mene i tuguju sa mnom.
Vi ste budućnost, vi ste Filozofski fakultet, vi ste svi moji i volim vas sve i više nego što sam sanjao da je moguće voleti nekoga van svoje porodice.
Suze će jednog dana stati, srce će jednog dana ponovo biti celo, i biće to dan kada ću ponovo ući u učionicu i videti vas ispred sebe. Biću tada najradosniji profesor na svetu i obećavam da vas nikada više neću napustiti.
Hvala vam na svemu, moja grešna duša nije vas zaslužila!