Prepune su samousluge izbezumljenih ljudi. Oni više troše nego što kupuju. Sa kasirkama na izlazu doživljavaju prave orgazme. Tek kad plate, oslobađaju se nekog svraba, napetosti i nemira.
Velika je energetska kriza. A najviše nam nedostaje društvene energije. Kada bismo mogli sabrati strast i energiju svih pojedinačnih interesa i sebičnosti, ko zna gde bi nam bio kraj. Verovatno mnogo dalje i kasnije.
Kada ste poslednji put videli svoju ženu golu? To je bilo nekad davno, dok ste je još voleli celu. Godine prolaze, mladost prolazi i sve je manji onaj deo žene koji volite.
Svako ko poštuje sebe morao bi se truditi da govori samo ono što misli. Ta sloboda i to dostojanstvo nemaju cene. Nemojte se ugledati na one koji govore ono što se u datom trenutku najviše plaća. Časnije je živeti u svojim nego u tuđim zabludama.
Ušli smo u mesec jun na mala vrata, kroz niski dovratak mutnog neba. Kiša je padala - na žita sa razlogom i na nas bez razloga. Mi već odavno ne dajemo ploda.
Taksisti ne misle lepo o onima koje voze. Kelneri misle još gore o onima koje služe. Učitelji i ne znaju šta da misle o onima koje uče. Sa takvim raspoloženjem rade i trgovci i lekari. Pare su jedini i poslednji razlog zbog koga se treba baviti drugim ljudima.
Nekada su nam neprijatelji bili stariji i deblji od nas. Sad, kad smo mi i stari i debeli, neprijatelje ponovo treba tražiti među onima koji su drukčiji.
Neki đaci žure da još u školi pokažu sve što znaju i mogu. Ubiše se radeći, učeći, osvajajući petice. Kada završe školu, biće već siti i umorni. Više šansi imaju oni koji se kroz školu provlače, koji se štede, jer znaju da ih čeka još jedno veliko poluvreme života.