Ti i ja.
Oh, kako si me grdio kad bih to rekla. Uvijek si me ispravljao. "Mi, to je ispravno." -govorio si mi.
A sad, zabolilo je kad sam rekla "Mi", a ti si me tiho ispravio.
Rekao si
- Ti i ja.
- Maštaš li o budućnosti ikada?
- Naravno. Kako da ne.
- A jesam li ja u njoj? - pitaš me dok ti nesiguran osmijeh drhti na usnama.
- Dušo, ti i jesi moja budućnost.
Znaš, govorila sam si "Bože, nadam se da neću ovo sjebati." jer to sam ja, uvijek sjebem stvari.. Ali, znaš o čemu nisam nikada razmišljala zapravo? Nikad nisam pomislila "Bože, nadam se da me ovo neće sjebati".