Gašenje BHRT-a nije tehničko pitanje finansija, nego politički signal. Isti obrazac iz marta 1992, ista matrica podjele redakcije po “nacionalnim šemama”, ista šutnja institucija. Kad se gasi javni servis, testira se koliko je lako ugasiti i državu.
https://t.co/zOysVPKc2c
„Hrvatski narod je predvodnik svih najvećih civilizacijskih evropskih vrijednosti“, kaže Dragan Čović.
Evropa nije etnička medalja za superiornost, nego prostor jednakih pred zakonom. Dakle, sve suprotno od onog za što se zalaže HDZ u BiH.
https://t.co/Oq80DhgTC9
“...Istovremeno, mještani okolnih srpskih sela silaze u provaliju i pljačkaju posmrtne ostatke: kaiševe, odjeću, nakit koji je preostao. Taj detalj, koliko god bio težak za čitanje, važan je za razumijevanje ciničnog odnosa prema žrtvama i nakon ubistva....“
Korićanske stijene
Priča o Avdi Paliću ima antičke dimenzije herojstva, plemenitosti i čovječnosti. Naša je sramota da se nijedna ustanova, institucija, ulica ili trg ne zove po ovom čovjeku.
https://t.co/ZH8GhBvmS5
Moje divljenje i zahvalnost Emiru Suljagiću i njegovoj sjajnoj ekipi Memorijalnog centra Srebrenica na istorijskom poduhvatu za otvaranje Muzeja genocida u Srebrenici.Nakon obilaska muzeja mogu potvrditi da smo dobili izuzetno moderan i edukativan prostor koji će sačuvati istinu.
Emir Suljagić je čovjek koji je Srebrenici vratio dostojanstvo. U šest godina Memorijalni centar Srebrenica je postao svjetsko naučno - istraživačko mjesto o istini i pamćenju. Hvala ti za svaki korak ka pravdi i sjećanju.
Kad ovo završimo i kad otvorimo izložbu, smatraću da sam konačno vratio neke dugove. Preostale mogu poravnati samo kod Gospoda i svakako nisu u ljudskoj nadležnosti.
Srbiji niko nije objasnio da bez prizanja genocida u Srebrenici, bezuvjetnog EU-NATO puta, priznanja Kosova, sankcija Rusiji, popravljanja odnosa sa CG i BiH ne da nema puta u EU, nego nema ni smjene Vučićevog režima!
https://t.co/ZNlHTxB2hK
Kad ti dijete na mostu, visokom stotinu metara, kaže: “Zoka, nemoj molim te!”, a ti ga ubiješ rafalom, pa taj zločin ostane nekažnjen više od tri decenije – onda znamo da nismo pali samo kao društvo, nego smo propali kao vrsta.
“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosiće teške posljedice".
Tako je počelo. Tim riječima sa Radio Prijedora ozvaničen je zločin zastrašujućih razmjera, koji je počeo na današnji dan prije 33 godine.
Zločin čiji su epilog 3.174 nevino ubijena civila, od čega 102 djece. Klanica i užas koju je u sistemu logora propatila 31.000 ljudi. Paljenja, silovanja, ubijanja, sistematska protjerivanja Bošnjaka i drugih nesrba... Grad je tada ostao bez 95 posto nesrpskog stanovništva. Potpuno istrjebljenje!
A, sve je to počelo na današnji dan.
I epilog svega je Tomašica, ta najveća masovna grobnica nakon Drugog svjetskog rata. Ima li srama?
Kakav sram?
Za to vrijeme, juče se slavila godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.
Zapitajmo gospodu iz grada Prijedora, šta slave?
Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?
Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?
Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?
Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?
Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?
Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?
Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?
Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?
Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?
Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?
Dragan Bursać, Al Jazeera
https://t.co/nyCOrEe6yr
Građanski rat, kažete predsjedniče? E pa, gospodine Milatoviću, nije. Nije bio nikakav građanski rat, nego agresija – i to udružena, sistemska, strateška agresija iz Beograda i Zagreba. Da vam prevedem još bolje – kad neko kaže “građanski rat”, on zapravo kaže: “Nema agresora, nema zločinca, nema odgovornog. Svi ste vi isti. Svi su jednaki”. A agresor i žrtva nisu niti mogu biti jednaki! Nikada!
CIA izvještaj tokom operacije Oluja '95 u kojem jasno piše kako hrvatska vojska samostalno nije mogla pobijediti znatno manjeg neprijatelja, te s time je pozvan 5 Korpus Armije RBIHda odradi njihov posao
neko da pošalje ovo Grlić-Radmanu da se ne prosipa o spašavanju Bihaća 🙄
@ReufBajrovic@Gratislobista Da je kojim slučajem pao Bihaćki okrug i oslobodile se snage koje su bile oko Bihaćkog okruga glavni grad SAO Krajine bi bio Zagreb i zbog toga Radmane budi zahvalan na borbi koju smo pružili tada protiv zajedničkog neprijatelja a sada vašeg saveznika u rušenju BiH.
Istina je to.
Almiru Bektović u proljeće ‘92. odveli su iz njenog doma u Miljevini. Mjesecima silovana u privatnim zatvorima u Foči. U jesen iste godine prodana za 200 maraka negdje u Crnu Goru i tu joj se gubi trag. Imala je samo 12 godina.
Nevini život uzidan u temelje genocidne tvorevine.