UTVRDIMO GRADIVO❗️Danas su mnogi glasni, a kada je Zlatko govorio šutjeli su i donosili kamilica-deklaracije, postali “partneri” hrvatskih krvnika.
JEDINA ISTINA o hrvatstvu🇭🇷 u BiH🇧🇦! 🎬⬇️
“Hrvatski narodni i državni interes je kristalno jasan. Osiguranje podpune političke, pravne i državne jednakopravnosti, narodne obstojnosti i života Hrvata u cijeloj Bosni i Hercegovini!”
Dr. Hasanbegović 🇭🇷♥️⚔️
Plenkovic, Milanovic, Mesic, Josipovic, Jaca Kosor, Racan, Vesna Pusic, Dalija, itd itd
Kockaju se Hrvatskom i hrvatskim narodom.
Moglo bi preskupo kostati a tad ce biti kasno !
"Serbia within the EU as Putin's proxy would be a bigger problem than Orban's Hungary. Europe does not need a Russian Trojan horse within its ranks in the European Union. It is a security issue, among other things".
#Serbia#Srbija#Montenegro#CrnaGora#Kosovo#Hrvatska#EU
"Zašto ne navijaš za BiH? Gdje ti je kršćanska ljubav?"
Nemam je. Za BiH ću navijati kad se skine omča oko vrata našeg naroda u toj zemlji. Nešto drugo?
Novosti i njima pridruženi portali vrlo su bijesni zbog članka #PuSAdžihad. Otkako je objavljen obrušavaju se na mene propagandističkim tekstovima. Što li ih je to tako ubolo da se već mjesecima koprcaju? Pročitajte, podijelite:
https://t.co/MA5M9srFHc
At this year’s Eurovision Song Contest in Vienna, one entry truly stands out from the crowd: "Andromeda" by the 🇭🇷 Croatian group LELEK. If you are expecting sanitised, politically correct pop music, you will be surprised. It is an unflinching look at war, generational trauma, and the fundamental struggle to preserve human dignity.
The lyrics address the quiet but immense suffering of mothers raising their children in constant fear of violence. At the same time, the song sharply condemns corrupt power structures. Far too often, ruthless elites view ordinary citizens as expendable in times of conflict, exploiting human pain for their own political gain. LELEK powerfully denounces this endless repetition of a bloody history where the establishment plays games with people's lives.
The performance gains incredible historical depth through the inclusion of "Sicanje". These traditional tattoos were worn by Catholic women across parts of Croatia, Bosnia, and Herzegovina. During periods of Ottoman rule and oppression, they served as a courageous symbol of resistance. They preserved the women's Christian identity and offered a layer of protection against abuse. It is a powerful testament to what it means to defend one's roots and faith against all odds.
The title "Andromeda" acts as a cosmic counter-image to earthly destruction. The galaxy becomes a symbol of longing for a haven of peace, far removed from human cruelty. This gaze towards the stars expresses a profound spiritual hope and the confidence that suffering can be overcome. It is a remarkable entry that brings true strength, faith, and an unbreakable will for freedom to the global stage.
#Eurovision2026 #LELEK #Andromeda #Croatia #Sicanje #ChristianValues #Freedom #Resistance
https://t.co/YFqVawmOS8
TOMAŠEVIĆEV GOVOR NIJE BIO SAMO GOVOR O 1945.
BIO JE TO PRIMJER KAKO IZGLEDA REBRENDIRANI KOMUNIZAM.
Krenimo redom.
Nitko ozbiljan ne mora relativizirati NDH da bi postavio pitanje o komunističkim zločinima nakon 1945.
NDH je bila zločinački režim.
Točka.
Ali upravo tu počinje manipulacija.
Tomašević u svom govoru o Trnjanskim kresovima uzima jednu nespornu istinu — zločinački karakter NDH — i koristi je kao moralni štit protiv drugog pitanja:
što se dogodilo nakon što su partizansko-komunističke snage ušle u Zagreb?
Jesu li tada došli sloboda, demokracija i pravna država?
Nisu.
Došao je drugi totalitarni sustav.
Došle su likvidacije.
Došli su progoni.
Došle su jame.
Došao je režim koji je desetljećima skrivao vlastite zločine.
I upravo to Tomaševićev govor potpuno zaobilazi.
To je metoda.
Ne odgovoriš na neugodno pitanje.
Zamijeniš ga moralnom optužbom.
Tko pita za komunističke zločine — taj navodno relativizira fašizam.
Tko pita za žrtve jama — taj navodno piše povijest ispočetka.
Tko kaže da 8. svibnja nije bio samo “oslobođenje” — taj postaje sumnjiv.
To više nije povijesna rasprava.
To je moralna ucjena.
I tu dolazimo do neomarksizma.
James Lindsay u mom intervjuu woke ideologiju opisuje kao komunizam 21. stoljeća — isti stari obrazac tlačitelja i potlačenih, samo prebačen iz ekonomije u kulturu, identitet, jezik, obrazovanje i institucije.
Kod Tomaševića vidimo isti mehanizam, samo u memorijskoj politici.
Antifašisti su moralno čisti.
Kritičari su sumnjivi.
Komunističke žrtve nestaju iz kadra.
A antifašizam postaje ne povijesna činjenica, nego politička dozvola za prešućivanje.
To je srce problema.
Ako je antifašizam istina, ne bi se trebao bojati istine o komunističkim zločinima.
Ako se boji, onda više nije antifašizam.
Onda je mitologija.
U novom članku analiziram Tomaševićev govor, Trnjanske kresove, obnovu tog rituala od 2014., veze s današnjim progresivnim civilnim društvom, međunarodne woke/LGBTIQ mreže i pitanje je li Zagreb pod Tomaševićem postao lokalni laboratorij rebrendiranog komunizma.
Ne tvrdim da je Tomašević “vođa globalnog pokreta”.
Tvrdim nešto preciznije:
Zagreb pod Tomaševićem sve više izgleda kao lokalni čvor istog ideološkog ekosustava — antifašizam bez odgovornosti za komunizam, rodna ideologija bez biološke stvarnosti, civilno društvo bez demokratskog mandata i javni novac za privatnu ideologiju.
Cijeli tekst s izvorima i analizom stavljam u komentar.
Pročitajte pa sami procijenite:
gledamo li samo proslavu povijesnog datuma —
ili gledamo novu ambalažu stare ideologije?
https://t.co/Wi9ZoVah4e
Sarajevska histerija zbog trećeg entiteta: Nastavak propadanja umjesto normalizacije BiH
Troentitetsko uređenje Bosne i Hercegovine nije nikakva radikalna ideja izmišljena u Zagrebu 2026. godine. Naprotiv, ono je od samog početka krize bilo standardno međunarodno rješenje. Već u ožujku 1992. Europska zajednica je kroz Carrington-Cutileirov plan predložila podjelu BiH na tri konstitutivne jedinice – bošnjačku, srpsku i hrvatsku – s visokim stupnjem autonomije.
Sve tri strane, uključujući Aliju Izetbegovića, načelno su prihvatile plan. Nakon njegovog propadanja (zbog odustajanja Alije Izetbegovića) uslijedio je Vance-Owenov plan (1993.), koji je također predviđao deset provincija grupiranih u tri etničke cjeline. Isti princip troentitetskog rješenja bio je temelj i kasnijih međunarodnih prijedloga sve do Daytonskog sporazuma, koji je na kraju ipak stvorio dva entiteta uz entitetsku liniju koja je u velikoj mjeri slijedila hrvatsko-bošnjačku liniju razgraničenja.
Reakcije bošnjačke javnosti na reaktualizaciju teme o potrebi pojednostavljenja političko-administrativnog uređenja Bosne i Hercegovine, koju smo proteklog vikenda vidjeli na zagrebačkom TradFestu, najbolje pokazuju temeljni problem BiH.
Umjesto da se ta tema iskoristi kao prilika za ozbiljan dijalog, iz Sarajeva smo dobili novu rundu panike i prijetnji koje samo potvrđuju zašto je ova država i 30 godina nakon rata i dalje nefunkcionalna, međunarodno upravljana i zarobljena u vlastitim podjelama.
Na TradFestu se otvoreno razgovaralo o razlozima zbog kojih BiH ne uspijeva postati normalna država: trajni međunarodni protektorat, nemogućnost postizanja bilo kakvog međunacionalnog dogovora, politički montirani sudski procesi te uporno istiskivanje Hrvata iz tijela vlasti. Kao jedno od mogućih rješenja ponuđeno je formiranje trećeg, hrvatskog entiteta.
Reorganizacija BiH potpuno je legitimna tema. Ustav BiH i Daytonski sporazum ne zabranjuju promjenu unutarnjeg uređenja. Ako postoje dva entiteta, nema niti jednog razloga zašto ih ne bi moglo biti tri ili više. Treći entitet nije poziv na raspad države niti na odcjepljenje, već pokušaj operacionalizacije načela konstitutivnosti tri naroda.
Umjesto argumentirane rasprave, iz Sarajeva smo dobili očekivanu histeričnu reakciju u kojoj su sudjelovali prvaci najvećih bošnjačkih stranaka, Islamska zajednica, akademska zajednica i mediji. Ta masovna blokada svake rasprave sama po sebi predstavlja snažan argument za treći entitet. Nalazimo se u situaciji u kojoj jedan narod ne samo da bira političke predstavnike drugom narodu, nego želi određivati i o čemu se uopće smije razgovarati.
Argumentacija protiv trećeg entiteta ostaje plitka i svodi se uglavnom na dvije teze: da je to „neustavno“ (što nije točno) i da bi treći entitet „nužno doveo do rata“. Tko bi točno krenuo u rat, protiv koga i zbog čega? Bi li to učinila SDA, Oružane snage BiH ili neke paravojne formacije? Prijeti se ratom građanima koji mirnim putem traže ozdravljenje terminalno bolesne države. Takve prijetnje ne svjedoče o snazi argumenta, već o slabosti položaja onih koji ih iznose.
Kada Sejdo Komšić, SDA i bošnjačka medijska scena zagovaraju „građansku državu“, svjesno ili nesvjesno ignoriraju da takav koncept u sadašnjim okolnostima znači ukidanje konstitutivnosti naroda – temeljnog načela Daytonskog sporazuma i Ustava BiH.
Umjesto otvorenog dijaloga, bošnjačka javnost vjeruje da će svoje ciljeve – pretvaranje BiH u državu demografske većine – ostvariti ponavljanjem histerije i prijetnjama. Čak i kardinala Vinka Puljića, koji je cijeli rat proveo u Sarajevu, danas se naziva ustašom samo zato što je progovorio o nefunkcionalnosti države.
Bošnjačka politika pritom ne vidi da se geopolitičke okolnosti mijenjaju. Stavovi vodećih međunarodnih igrača po pitanju BiH se približavaju, a projekti poput Južne plinske interkonekcije dodatno jačaju položaj Hrvatske, za koju je dobrobit Hrvata u BiH i stabilnost same BiH strateški interes.
BiH može opstati samo kao država tri jednakopravna konstitutivna naroda koji sami biraju svoje predstavnike i odlučuju o svojoj budućnosti. Prijetnje ratom zbog pokušaja reforme postojećeg propalog sustava najbolji su dokaz političke nezrelosti i možda najjači argument zašto svaki narod treba imati mogućnost sam brinuti o sebi.
Nažalost, nema naznaka da će bošnjačka politika promijeniti kurs. Nastavit će pokušaje uzurpacije dužnosti hrvatskog člana Predsjedništva, uguravanja bošnjačkih izaslanika u hrvatske klubove u domovima naroda, rušenja pariteta i konsenzusa te kriminalizacije hrvatske borbe za ravnopravnost.
To vodi samo u dublju stagnaciju i dekadenciju.
BiH se nalazi na raskrižju: ili će se vratiti poštivanju Ustava i načela konstitutivnosti tri naroda, ili će se urušiti sama u sebe.
16. travnja 2026. umrla je Sarafina Lauš iz Travnika, žena koja je 1993. u jednom danu izgubila 3 sina i supruga.
Zarobila ih je, a nakon toga ubila takozvana Armija BiH.
Isti dan takozvana Armija BiH zarobila je i ubila 22 Hrvata.
Za ovaj zločin još nitko nije odgovarao, iako se točno zna tko, gdje i kad.
Sarafina je bila zarobljena 11 mjeseci u logoru gdje je mučena.
U Sarafinoj boli i tuzi, ali i hrabrosti za nastavkom života u Lašvanskoj dolini, pronalaze se svi Hrvati Srednje Bosne.
Sva dolina sad je stala, tebi majko zapjevala.
Zemljo naših pradjedova, nećemo te nikom dati
To je zavjet Vitezova, ne damo te mi Hrvati.
Počivala u miru! 🕊
✝️🇦🇲 Never forget the #Armenian Genocide-the largest slaughter of #Christians in modern #history.
Rare archival footage of the death marches.
🕯️May the 1.5 million innocent #Christian martyrs rest in peace.
#Armenia#Arménie
1/10 #OnThisDay in 1992, Bosnia and Herzegovina (BiH) Croat leaders decided to found the Croatian Defence Council (HVO). The aim was to defend Croats and Muslims from Yugoslav/Serbian aggression.