E pa sad više nemrem šutjeti!
Dok svi svjedočimo hororu u bolnici kojom upravljate i dok traju istrage, vi nam, obična sekto, ovakvim objavama pokušavate skrenuti pažnju s te tragedije?!?
Raskopaju vam Zg ceste križanje Horvaćanska-Selska, najnepotrebniji zahvat, samo da se vidi da se nekaj radi i onda to tak ostavite jer nemate ni suglasnost za projekt? Koliko ste platili konzultante EU sredstvima?
Kakva biciklistička staza na trasi Samoborčeka? I to ne gradnja, nego tek javna nabava od 75.000 € za PROJEKTIRANJE.
Kakav Park Novi Zagreb? Već ste potrošili 40.000 € mog novca na studiju, a niste otkupili ni cm2 zemljišta.
Zatrpavate javnost PR-om o stazama i parkovima da se manje priča o Jankomiru! Fuj!!! 🤮
Ono kaj vi sigurno MOŽETE je naći novo dno na dnu dna!
Za ovakve ste glasali, dragi Zagrepčani. Ili ste sjedili doma.
Danas gradska skupstina, hitni postupci. A kad ono - @MarijaSelakR u trenutku obrazlaganja hitnog postupka svog kluba kojim traze razrjesenje ravnateljice Sv. Ivana napada - @HDZ_HR 🤣🤣🤣🙈- zastupnici @mozemoHR naravno likuju. Mare moja, ponikla si s FFZG, bolesnu ambiciju si pokazala pa daj vec koaliraj sa sektom. Nemoj glumiti nekakvu domoljubnu politicarku, ljudi su te vec procitali.
Nadalje, jeste li primijetili kako je jucer, usred afere sa smrcu Kristiana, oglasio sam - @Ured_PRH - koji napada @AndrejPlenkovic jer je “ponizio HR vojsku”. Sto su sve ljevicari kadra uciniti ne bi li malo skrenuli paznju s govana ispred njihovih vrata.
Takodjer, naslovi po portalima su vec krenuli - uredjen novi park! PR sektaska masinerija nocima mozga s cim izaci van ne bi li malo utisali pricu o Perisu. Sad ce novi projekti, planovi, tramvaji, bicikli..
Ne bu vam to proslo. Ovo je veca afera od hipodroma, ovo nije lova, ovo je ljudski zivot!
I posljednje - vidite li obrazac ponasanja sekte - do samog kraja brane one koji su krivi za stetu (Kosta, Ðulic, ravnateljica Jankomira) - i kako li sam samo znala da ce ravnateljica bas danas - na dan sjednice gradske skupstine - podnijeti ostavku?!
Vrijedi istaknuti!
Dana 11. studenog 1703. godine umire Ivan Antun Zrinski (sin Petra i Katarine Zrinski) posljednji muški član slavne hrvatske obitelji Zrinskih (Šubića Bribirskih). Preminuo je u teškim uvjetima, u tamnici tvrđave Schlossberg u Grazu. Proveo je oko 20-tak godina po austrijskim zatvorima, dio vremena i u Rattenburgu u Tirolu, ali i u Pragu, Požunu/Bratislavi, i Beču, a sve kako bi ga onemogućili da se vrati u Hrvatsku i obnovi slavnu dinastiju Šubića Zrinskih. Smatra se da je pritvaran isključivo radi svog nasljednog prava kao jedini muški potomak Petra Zrinskog, a što je i najvjerojatnije slučaj.
Samo jedna ženska članica obitelji nadživjela je Ivana Antuna, a u pitanju je njegova sestra Aurora (Zora ili Zorica) Veronika. Smatra se da je ona pak prisiljena postati časna sestra u uršulinskom samostanu u Klagenfurtu. Zora umire 1735. godine kao posljednji član obitelji Zrinski uopće. Budući da i danas postoji prezime Šubić u Hrvatskoj, moguće jest da netko ima nekakvu daljnju poveznicu, ali službeno se smatra da je obitelj izumrla.
Ivan se rodio 1654. godine u Ozlju. Učio se i školovao kod svećenika Ivana Smoljanića iz Kostrene, a koji 1665. godine postaje senjski biskup. Također, irski augustinac dr. Marko Forstal priprema Ivana za visoke dužnosti i vodi ga u Njemačku na dodatno izučavanje. Ivan s petnaest godina priča sedam jezika, uz svoj hrvatski tu su i latinski, njemački, mađarski, talijanski, francuski te španjolski!
Ivan je znao povijest svojih predaka – plemića Šubića Zrinskih i Frankopana premda se smatra da Ivan nije znao za samu urotu (Zrinsko - Frankopansku) budući da su ga roditelji, stric i ujak htjeli čuvati od posljedica ukoliko stvari krenu po zlu. Stoga se smatra da to nije razlog njegova zatvaranja i uzroka smrti, već zbog zrinsko-frankopanskih nasljednih hrvatskih prava.
U konačnici, budući da je zatvaran od svoje petnaeste godine, oduzeli su mu i Zrinsko prezime te nametnuli prezime „Gnade”, što u prijevodu znači „Milost”, budući da istu nije dobio.
Habsburzi su već 1691. ubili i Adama Zrinskoga, sina od Nikole, hicem s leđa tokom juriša na Turke kod Slankamena u Srijemu tako da su sa zatvaranjem Ivana Antuna riješili ponovno moguće uzdizanje obitelji Zrinskih. Brat od Petra, Nikola Zrinski navodno je pak poginuo u lovu na veprove još 18. studenog 1664. godine.
Na kraju, potajno su ga pokopali u gradačkome dominikanskom samostanu s krivotvorenim imenima kako bi mu zatrli svaki trag.
Neka im je vječna slava i hvala, nisu zaboravljeni!
❗️AKO MOŽEŠ, MORAŠ ZA ONE KOJI NE MOGU“ ❗️- Kristian Josip Periš
Sto je upitno u slucaju Kristiana? Ocekujem obracanje procelnice GZ za zdravstv @LoraVidovi (ako nije na nekom estetskom zahvatu). Kad je saznala? Sto je napravila? Pise li njezina PRica Sara Lalic ocitovanje? Ocekujem da @ttomasevic napokon preuzme odgovornost za neki kurac u ovom gradu, osim za nabavku bajseva!
Kronologija:
- 21.10. Kristian je ubijen. Bolnica je smrt u prvom trenutku administrativno vodila kao prirodnu, zbog cega tijelo nije odmah upuceno na sudsku medicinu.
- Ministarstvo zdravstva postupa po prijavi koju je zaprimilo putem opunomocenika obitelji, a ne Klinike. Klinika
- 9.11. Ministarstvo zdravstva zaprima dopis Klinike za psihijatriju Sveti Ivan od 7.11 u kojem se ne spominju neki od najtezih detalja i u kojem navode da je Kristian dosao u kliniku 21.10. u 14.30h, da je imao bokser i metalni predmet koje je predao na pult, govorio je o neugodnim iskustvima iz prethodnih hospitalizacija, te je navodio da zbog toga ne zeli ponovno ostati na zatvorenom odjelu. Predlagao je nastavak razgovora u otvorenom prostoru i govorio da je spreman dolaziti na kontrole. Kristian im je prijetio, ali je bio upoznat s pozivom policije i tome se nije protivio. Humano su ga sputali, pa je zaspao. Navecer je postao ponovno agresivan, pokusavao nasrnuti na osoblje, ugristi ih i odgurnuti te se snazno opirao i povlacio remenje. Za vrijeme dok su pozvani medicinski tehnicari i medicinske sestre bili prisutni u bolesnickoj sobi s pacijentom, radi pripreme dodatne terapije lijecnica se uputila u odjelnu ambulantu. Tijekom pripreme dodatne terapije, medicinska sestra obavijestila ju je da pacijent ne dise i da nema palpabilnog pulsa. Odmah se vratila u bolesnicku sobu u kojoj je vec bila započeta reanimacija. Smrt je proglašena u 21:26h.
- Dezurna lijecnica obavjestava ravnateljicu o smrti u 22:25h. Daje odobrenje za primanje obitelji.
- 23.10. petero iz klinike odlazi na bolovanje. Obitelj trazi istragu vec ovog dana.
- Ravnateljica tvrdi da policija nije pruzila pomoc pri smjestaju te da je osoblje trazilo dodatnu policijsku asistenciju. Policijski zapisnik navodi drugacije: kada su policajci oko 15:23 razgovarali s dezurnom liječnicom, Peris je sjedio na klupici i nije bio agresivan. Nakon razgovora pristao je uci u bolnicu. Policija je ponovno pozvana oko 17 sati. Tada je Peris vec bio vezan za bolnicki krevet. Prema sluzbenoj biljesci, lijecnica je policajcima rekla da je pacijent uspjesno sputan i da njihova pomoc više nije potrebna.
- Bolnicki dopis i policijske biljeske se ne podudaraju!
- 4.11. ravnateljica jos nema ocitovanja svih prisutnih. Tek tada je ravnateljica nesto posumnjala i ide pregledavati kamere (iako je odvjetnik obitelji 22.10. nazvao kliniku i upozorio ih da ne brisu snimku). Mirando Mrsic tvrdi da je Ministarstvo nakon toga obavijesteno. Policija je snimke preuzela 6.11., a 7.11. obavila razgovore s obitelji i osobljem.
- clanovi obitelji rekli su da im je lijecnica ozljede na Perisevu vratu objasnjavala intubacijom, a smrt zatajenjem srca
- Mrsic tvrdi da uprava nije nista zataskavala jer je ravnateljica tek nakon dva tjedna pregledala snimku nadzorne kamere - Upravno vijece, prema Mrsicevim rijecima, nije ni raspravljalo o smjeni ravnateljice! Javno je priznao da zaposlenici nisu imali sustavnu edukaciju za primjenu mjera prisile.
- drzavno odvjetnistvo slucaj smrti Kristiana Josipa Perisa kvalificiralo je kao tesko ubojstvo!
- Lanac odgovornosti: svi prisutni u Perisovoj sobi tijekom ubojstva (lijecnica gleda kako Kristianu 8 min. drze jastuk na glavi, prica na mobitel, tehnicar se smije) = KAZNENA ODGOVORNOST!
- ravnateljica, Upravno vijece @drMrsic , procelnica GZ za zdravstvo @LoraVidovi , osnivac klinike GZ, tj. @ttomasevichr koji niti ne razmislja o ostavkama u ovom lancu = UPRAVLJACKA ODGOVORNOST!
Kad treba ograničavati tuđe cijene, država je vrlo poduzetna, ali kad troši tuđi novac, samo nebo je granica!
Grad Split nas je spasio od skupih fritula. A tko će nas spasiti od skupog Grada? 🤷♀️
Mrsić tvrdi da uprava nije ništa zataškavala, nego tehničari. Prevedeno: netko je skrivao smrt pacijenta, a nadzor ništa nije primijetio. Tko nadzire te radnike? Tko je voditelj odjela? Jesu li uopće educirani?
Tehničarima će suditi sud. Ali netko je imenovao Upravno vijeće, netko je primao njegova izvješća, netko je u Gradu trebao pitati tko je zadužen za sigurnost pacijenata. SDP vodi Zagreb, to su njihova pitanja. Gradski ured za zdravstvo šuti.
Odgovore dugujemo obitelji, svakom budućem pacijentu i roditeljima iz OŠ Prečko, jer je navodni napadač pobjegao upravo iz ove bolnice.
Šokirani smo. Zataškano je, vlast je znala i šutjela, a sad siju PR pamflete.
“Mnogi su mislili da je raspad Jugoslavije kraj djelovanja starih struktura. To je bila najveća zabluda. Da bi opstala, država Hrvatska🇭🇷 mora poznavati prijetnje koje joj dolaze izvana i iznutra.”💥💯
general MARKICA REBIĆ🇭🇷⚡️
Quo fas et gloria ducunt🛡️🎙️⬇️
“Siempre he sido libertario. Dejad a todo el mundo tranquilo. Que cada uno haga lo que quiera. Simplemente, no os metáis en la vida de los demás”.
- Clint Eastwood -
ŽARKO MANJKAS CRVENKAPA
35 GODINA OD POGIBIJE HRVATSKOG HEROJA
Danas, 10. studenoga 2026. godine, s posebnim poštovanjem prisjećamo se Žarka Manjkasa Crvenkape, hrvatskog branitelja, dragovoljca HOS-a i jednog od junaka obrane Vukovara i Bogdanovaca.
Žarko Manjkas rođen je 10. kolovoza 1967. godine u Zagrebu. Odrastao je u zagrebačkoj Dubravi, u Studentskom gradu. Kada je Hrvatskoj bilo najteže, nije čekao da drugi brane njegovu domovinu. U rujnu 1991. godine, zajedno s još 57 dragovoljaca, krenuo je u obranu Vukovara.
Njegovi suborci pamtili su ga po iznimnoj hrabrosti i crvenoj beretki koju je nosio, zbog čega je dobio nadimak Crvenkapa.
Sudjelovao je u teškim borbama na vukovarskom Sajmištu i u Bogdanovcima. U zapisima o njegovu ratnom putu navodi se da je tijekom obrane uništio čak dvanaest neprijateljskih tenkova. Njegova hrabrost i odlučnost ostale su duboko urezane u sjećanja suboraca.
Dana 10. studenoga 1991. godine, kada su Bogdanovci bili opkoljeni i kada je obrana bila na izmaku snaga, branitelji su zajedno s ranjenicima i civilima pokušali proboj prema slobodnom teritoriju.
U tim strašnim trenucima Žarko je bio među onima koji su krenuli prvi, svjesni da prolaze kroz minsko polje. Taj događaj ostao je poznat kao HOS-ova štafeta smrti.
Predvodeći skupinu koja je pokušavala spasiti civile i preostale branitelje, Žarko Manjkas Crvenkapa poginuo je od eksplozije mine.
Imao je samo 24 godine.
Njegov život završio je toga studenoga, ali njegova priča nije. Gotovo tri desetljeća njegova obitelj i suborci čekali su odgovor o mjestu njegova posljednjeg počivališta.
Dana 18. siječnja 2020. godine u masovnoj grobnici u Marincima pronađeni su njegovi posmrtni ostaci, zajedno s posmrtnim ostacima hrvatskih branitelja Stjepana Katića, Antuna Petričića i Marka Kneževića.
Dana 19. veljače 2020. godine službeno je potvrđen njegov identitet.
Nakon više od 28 godina čekanja, Žarko je napokon mogao biti dostojanstveno pokopan. Posljednji ispraćaj održan je 29. veljače 2020. godine u Brodskom Stupniku, uz vojne počasti. Pokopan je pokraj svoje majke, koja je preminula 2012. godine i nije dočekala pronalazak svojega sina.
Žarko Manjkas Crvenkapa posthumno je promaknut u čin satnika Hrvatske vojske. Dodijeljeni su mu Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana za iskazanu hrabrost.
U zagrebačkoj Dubravi danas stoji njegov spomenik, a spomen-park nosi njegovo ime. To je trajni podsjetnik na mladića koji je svoj život položio za Hrvatsku.
Trideset i pet godina poslije ne zaboravljamo njegovo ime, njegovu hrabrost ni njegovu žrtvu.
Iza svakog poginulog hrvatskog branitelja ostala je obitelj, ostala je bol, ostale su uspomene i jedan život koji je prerano prekinut.
Zato je naša dužnost mladim generacijama prenositi istinu o ljudima koji su branili Hrvatsku. Sloboda koju danas imamo nije došla sama od sebe. Za nju su mnogi dali ono najvrjednije što su imali, vlastiti život.
Žarko, hvala ti na hrabrosti, na žrtvi i na svemu što si učinio za hrvatski narod i našu domovinu.
Počivaj u miru Božjem, hrvatski viteže.
Neka ti je vječna slava i hvala.
S POŠTOVANJEM
SINOVI DOMOVINE 🇭🇷
#ŽarkoManjkas #Crvenkapa #HOS #Vukovar #SinoviDomovine
Možda bi umjesto rasprave o tome tko će upravljati bolnicama trebalo razgovarati o tome zašto država mora upravljati njima i zašto pacijent ne bi mogao slobodno birati gdje će potrošiti novac koji izdvaja za zdravstvo.
Neka se bolnice natječu za pacijente, a ne političari za bolnice.
“Bolnica nije privatni feud” - osim ako sekta ne upravlja njome… znakovito je Kekin sutjela kad su mrtvaci lezali po podu Sv. Duha. I kad su zaposljavali svoje! Dapace, stavili svoju ravnateljicu i dodijelili joj nagradu GZ!
Jos bih nadodala - GRAD ZAGREB NIJE PRIVATNI FEUD!
Ili ipak je?! 🤔
Progooglajte ova imena.. svi redom zaposleni u GZ, ZGH i ustanove…
Marina Ivandic
Dragan Zelic
Svibor Jancic
Tomislav Vukoja
Jagoda Munic
Luka Maloca
Tonko Bogovac
Ana Jaklin
Josip Brajdic
Marija Rukljac Jelincic
Drazen Dinter
Linda Golik Horvat
Ana Stokalo
Tea Rezek
Tamara Puhovski
Mirela Travar
Nella Popovic
Marko Radeljic
Karla Horvat Crnogaj
Matko Vlahovic
Zeljka Grgic
Zeljka Milanko Kokanovic
Mitre Georgiev
Lucia Janjecic
Dario Orsic
Ljiljana Djurica
Sara Lalic
Suncica Ostojic
Ivan Nemet
Ana Ugrina
Vedran Djidara
Barbara Šimek Mladiček
Veljko Armano Linta
Filip Tensek
Marija Vulic
Doroteja Brljak…
Na današnji dan, u subotu 9. studenog 1991. godine dolazi do prave eskalacije razaranja, od kada se neprestano napada područje najuže povijesne jezgre. Tog dana na Bosanci su poginuli dubrovački branitelji: Hamdija Kovač, Vedran Ivošević, Antonio Vatović, Mario Pezzi, Franci Lazibat i Željko Raguž.
Bosanka “je pala”.
Međutim, Grad nije pao. Grad je obranjen, a našim palim braniteljima neka je vječna slava i hvala.
Počivali u miru Božjem.
dr.MILAN plemeniti ŠUFFLAY🇭🇷 rodio se 8.11.1879. Suzo naša, veliki hrvatski sine, inteligencijo par excellence, mučeniče, rodoljube, plemeniti čovječe, pravaški vizionaru i hrvatski aristokrate - HVALA ti za čisti ideal! Nikada te neće zaboraviti vjerni sokolovi!♥️🦅🧵⬇️
▪️ Rodio se u Lepoglavi. Hrvatski je povjesnicar i pisac, jedan od utemeljitelja albanistike🇦🇱 u svijetu🌍.
▪️Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je povijest te je 1901. doktorirao temom 'Hrvatska i zadnja pregnuća istočne imperije pod Žezlom triju Komnena (1075-1108)'. 🎓🙌🏻
▪️Godine 1902.-1903. studirao je u Institutu za austrijsku povijest u Beču🇦🇹, a 1904.-1908. bio je kustos u Narodnom muzeju u Budimpešti🇭🇺 te 1908.-1916. profesor na katedri za pomoćne povijesne znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
▪️Sudjelovao je u političkom životu takozvane i umjetne “Kraljevine SHS”, a nakon optužbe za suradnju s političkom emigracijom bio je zatvoren u Srijemskoj Mitrovici (1921.-1922.). 🤦🏻♂️🤌🏻🙏🏻
▪️Bio je član vodstva Hrvatske Stranke Prava 💪🏻♥️ a 1925. bezuspješno je pokušavao organizirati Hrvatsku narodnu radikalnu stranku.
▪️Bio je jedan od glavnih promotora 'granice na Drini' kao granice svjetova. 🙌🏻💪🏻
▪️Njegovo ubojstvo, koje je organizirao režim nakaradnog i takozvanog “kralja” Aleksandra I. Karađorđevića (svinjogojca), odjeknulo je u javnosti te su njegovi kolege znanstvenici Albert Einstein i Heinrich Mann uputili pismo Medunarodnoj ligi za ljudska prava u Parizu, kojem su tražili osudu ubojstva i kraljeve diktature❗️
▪️Veliki Albert Einstein javno se založio za ljudska prava hrvatskog naroda, te osudio srbske zločine, terorizam, ekspanzionizam i laži kojima se služio velikosrpski režim protiv hrvatskog naroda❗️❗️❗️
▪️Učinio je to u pismu upućenom Međunarodnoj ligi za ljudska prava daleke 1931. godine povodom mučkog ubojstva sveučilišnog profesora i svog kolege znanstvenika dr.Milana Šufflaya🇭🇷 kojeg su 18.2.1931. godine u Zagrebu ubili razbivši mu glavu čekićem, pripadnici terorističke organizacije “Mlada Jugoslavija”, koju je podupirala bolesna jugoslavenska politika❗️
▪️ dr.Milan pl. Šufflay🇭🇷bio je vrhunski intelektualac, erudit, znanstvenik, povjesničar, albanolog, autor mnogih znanstvenih radova, te autor prvog hrvatskog znanstveno-fantastičnog romana u kojem je predvidio izbijanje Drugoga svjetskog rata, porast temperature na zemlji, porast uporabe droge, i sl.
▪️Jugoslavenska, tj. velikosrbska nakaradna vlast uhitila ga je još 1921. godine i osudila na zatvorsku kaznu zajedno s našim velikim znanstvenikom i eruditom dr. Ivom Pilarom🇭🇷 te još 14 hrvatskih intelektualaca “zbog veleizdaje”.
▪️Na sudu je dr.Šufflay🇭🇷 među ostalim rekao:
🗣️“Hrvatska🇭🇷 ima svoje državno pravo. Hrvati kao politički narod imaju svoje naravno pravo, pravo samoodređenja. Prekinuće veze s bivšom monarhijom dana 29. listopada 1918. godine temelj je nezavisne države Hrvatske. Vlast, koja me tuži, može ovdje dobiti proces proti meni, ali jer je goni čitav hrvatski narod, izgubit će proces pred licem Europe🇪🇺…” 💪🏻💪🏻💪🏻🇭🇷♥️
Nakon izlaska na slobodu srbojugoslavenski zločinački progoni dr.Milana Šufflaya🇭🇷 su se nastavili, a okončani su svirepim ubojstvom koje je bilo motiv za reakciju najvećeg uma u povijesti – Alberta Einsteina.🙏🏻
Ljudi koji prate i vjeruju medijima su zapravo starci i polagano izumiru.
Zbog toga mediji imaju sve više problema sa financiranjem te sada traže još više novaca od države kako bi opstali na tržištu.
Nemojmo zaboraviti da im država već sada daje milijune svake godine, pokriva im troškove distribucije jer za njih pravila tržište ne vrijede.
Oni su komunisti bili i ostali pa očekuju i otvoreno traže da država oporezuje druge tvrtke, drugim riječima otmite novac uspješnima i dajte ga nama!
Nema u njima trunke srama, uopće se ne skrivaju, toliko su bahati.
Najgore od svega je što će im vlada dati novac jer će inače uslijediti medijski, orkestrirani napad da vlasti napadaju i guše slobodu medija.
8. studenog 1991. započeo je jedan od najtežih i najrazornijih općih napada na opkoljeni Dubrovnik u Domovinskom ratu (prije 6.12.1991.) koji je u kontinuitetu trajao sve do 13. studenog. Ovaj strahoviti val agresije bio je izravna najava kulminacije borbi na platou Srđa i u okolnim mjestima, branitelji su zahvaljujući nadljudskim naporima i hrabrosti uspjeli očuvati slobodu Grada, a 9. studenog 1991. kada je “pala” Bosanka, ostaje zauvijek zapamćen i zbog snalažljivosti naših pregovarača koji su uspjeli na “šifrirani” način javiti zapovjedništvu grada da agresori ne znaju kako je tvrđava ostala prazna.