Sve što treba da uradiš jeste da naučiš lekciju, a odbaciš krivicu.
Umesto pitanja „Zašto sam to uradio?“, postavi sebi samo jedno: „Šta sada, u ovom trenutku, mogu da uradim bolje?"
Zašto je kajanje najnelogičnija stvar koju radimo sebi?
Kajanje nastaje u trenutku kada tvoja današnja pamet ode u prošlost da sudi tvojoj tadašnjoj pameti — koja sve ovo tvoje današnje znanje prosto nije imala.
⬇️
Trošiš jedino što zapravo imaš. Svaka sekunda u kojoj se pitaš „zašto sam“ jeste sekunda ukradena od ovog trenutka. A prošlost je promenljiva koliko i lanjski sneg.
Kajanje nije znak odgovornosti, već nepotrebno samokažnjavanje.
⬇️
Porediš stvarnost sa iluzijom. Uvek pretpostavljamo da bi drugačiji izbor doneo savršen život. Ali to je fikcija — doneo bi samo drugačije probleme.
⬇️
Evo zašto je kajanje čista zamka:
Sudiš sebi oružjem iz budućnosti.Tvoj tadašnji „ja“ nije bio vidovit. Sada vidiš ceo kontekst, a tada samo deo slike. Sada vidiš celu, složenu pazlu, a tada su se tek ređale.
⬇️
Vaspitavamo li samoživu decu?
Učimo li ih da su u centru svemira i da se sve zvezde i planete vrte oko njih?
Da li misle da je naša svrha postojanja to da njima ispunjavamo želje?
Da li je to tako i zašto da?
Uhvate se ljudi jedne ideje i drže se nje kao pijan plota.
Samo im je ona prava, sve druge su im pogrešne.
Nema rezultata, ali se zato traže opravdanja.
To je naša sudba.
Vrtimo se u krug.
Ljudi se plaše neizvesnosti.
Što su stariji,strah je veći.
Naročito se plaše oni koji su egzistencionalno ugroženi. Oni koji su na ivici gladi. Strah ih je da će preći tu groznu granicu u slučaju promena.
Kada glad udari, prvo što se pojede su moral i čast.
Demagozi to koriste