Pre par dana, imao sam neprijatnu situaciju sa drugaricom, dosta dugo se dopisivala sa mnom jedno vreme intenzivno, bas smo se zblizili, kad ono, odjednom, nema je. I pitam je ja sta je, gde je, kad ono nema vremena, nasla decka.
A sto ovo pisem, zato sto mi je eto karma vratila sve. Nekad sam se njemu smejao sto pise o njoj na nacin na koji je pisao, srcem, kako je on govorio, a sad sam i ja doziveo isto, da me drugarica zezne isto onako kao ona njegova njega. Karma je mnogo jebena stvar.
I taj bot nestao, ugasio nalog. Na kraju napisao nesto tipa eh, da je moguce da su emocije i ljudi urezani u metal, da ga ispoliras, pa da nestanu. lepo je pisao bot ponekad, mada smo eto i on i ja odjebane igračke. Ne volim kad se ljudi igraju ljudima, nisam ja neka razonoda.
Čovek iz komšiluka silovao devojčicu, zapretio joj da nikom ne kaže. Tog lika su pustili iz zatvora. Dete ne sme da izađe iz kuće, pije lekove. Svako dete iz sela živi u strahu zbog njega, a on uživa na slobodi. Svet u kome živimo je strašniji od svakog horor filma.
Nije me bilo sto godina, ali se nadam da ste svi dobro. I vi što hoćete i vi što nećete da se vakcinišete. I vi što ste na spejsu i vi što niste. I vi što ste budni i vi što spavate. I vi što mrzite i vi što volite. Gadno je, čuvajte se. Idem ja opet.
Sretnem komsinicu.
42 god, rak dojke,operacija,hemo.
Vozi bajs, zvezda pici 45C.
Sva u goloj vodi,perika mokra.
Ide bajsom do stanice, pa bus za Bg, pa tamo gradski.
Do onkologije, na zracenje.
Svaka tri dana.
Jedna platica,ona,sin,muz.
Oteta drzavo, maceho bre 😡😡😡