Radikali su neprevaziđeni da izigravaju žrtve, da prave scenarija i drame maskirajući jedinu istinu o sebi-da su klasične lopurde i ološ. Jedino stvarno su žrtve njihove politike. Nekad i uglavnom ljudska bića a sada i država u celosti.
U toku poslepodneva zazvonio mi je telefon...
Zvao me je jedan od poljoprivrednih proizvođača iz Srema, zabrinut zbog vremena. Kaže, kod njega je ozbiljna oluja, pita kakvo je stanje u Beogradu i da li uopšte da kreće.
Rekao sam mu da pada kiša, ali da nije ništa strašno. Malo smo razgovarali, rekao mi je da ima mnogo porudžbina i da će ipak krenuti.
Stigao je među prvima.
Čim sam ga video, izvinio sam mu se. Zaista nisam mogao ni da pretpostavim kakav će haos nastati u međuvremenu.
Večeras je Beograd bio u potpunom kolapsu. Kiša je potopila ulice, saobraćaj je stao, ljudi su satima bili zarobljeni u automobilima. I usred svega toga, u našem naselju Stepa Stepanović dogodilo se nešto predivno.
Već neko vreme u Stepi organizujemo inicijativu Hrana sa sela, po konceptu koji smo preuzeli od naših prijatelja iz Zbora Bežanijska kosa.
Ideja je da se povežu registrovani poljoprivredni proizvođači direktno sa građanima Beograda, bez posrednika. Poljoprivrednici dobijaju pristup tržištu i kupcima, a građani kvalitetnu, zdravu, domaću hranu direktno od ljudi koji je proizvode. Večeras je trebalo da bude još jedno uobičajeno preuzimanje porudžbina.
Ali priroda je imala druge planove...
BLAGO MAČVE je krenulo iz Bogatića, stiglo do Resnika, tamo provelo dva sata u saobraćajnom kolapsu i na kraju moralo da odustane i krene nazad. PG JARKOVAČKI su više od sat vremena bili zarobljeni na putu pre nego što su i oni odustali.
Ostali proizvođači stizali su sa ogromnim zakašnjenjima. Kupci su takođe kasnili, mnogi nisu mogli ni da izađu iz svojih delova grada.
I sad dolazimo do onoga zbog čega ovo pišem...
Ljudi su ipak dolazili.
Po pljusku, kroz gužve, sa zakašnjenjem, ali su dolazili da preuzmu ono što su poručili. Strpljivo su čekali proizvođače, razumeli situaciju, niko nije pravio problem zbog nečega na šta niko nije mogao da utiče.
I ne samo to...
Mnogi su kupovali i proizvode koje nisu poručili, kako bi pomogli proizvođačima da ne vraćaju kući ono što su doneli za kupce koji nisu uspeli da stignu.
Posle su počele da stižu poruke zahvalnosti proizvođača. Jedna za drugom.
Jer ovo odavno više nije samo kupovina hrane. Ovo je odnos između ljudi koji su počeli da se upoznaju, da veruju jedni drugima, da poštuju tuđi rad, vreme i trud. Proizvođači više nisu anonimni dobavljači, niti su kupci samo brojevi u porudžbinama.
I upravo zbog toga mislim da su ovakve inicijative neprocenjive.
Godinama govorimo o urušenom društvu, izgubljenom poverenju, odsustvu solidarnosti i činjenici da je svako prepušten sam sebi.
A onda vidiš kako se sve to menja. Ne nekim velikim dekretom, ne odlukom nekog ministarstva, nego time što se ljudi organizuju, povezuju i počinju da rade nešto korisno jedni za druge.
Srbija se budi. Ali ne samo na velikim protestima i skupovima. Budi se i u ovakvim, naizgled malim stvarima.
Kada shvatimo da ne moramo uvek da čekamo da neko drugi nešto organizuje. Da možemo sami. Da možemo da sarađujemo.
I sad da se vratim na onaj telefonski poziv sa početka priče.
Onaj proizvođač iz Srema koji me je popodne zabrinuto pitao da li uopšte da kreće, kasnije je u našoj grupi napisao nešto što mi je možda i najlepša stvar koju sam danas pročitao.
Zahvalio se ljudima koji su po ovakvom nevremenu došli po svoje porudžbine, a onda opisao kako su mu, kada im se lično zahvalio, gotovo uglas odgovorili:
„Hvala vama što ste uspeli iz Srema da dođete kod nas.“
Večeras je Beograd bio u kolapsu.
Ali je u jednom njegovom malom delu nešto funkcionisalo baš onako kako bi normalno društvo trebalo da funkcioniše.
Sa razumevanjem, poverenjem i brigom jednih za druge.
Hvala i vama što ste pročitali dovde. I to znači. ❤️ ❤️ ❤️
Pitao sam sina, koji je skoro 5 godina radio u NCR Voyix-u, da mi detaljno pojasni reči građanina Vučić - jer znam da laže.
"NCR se krajem 2023. deli na dva dela. Atleos počinje priču kao nova firma fokusirana na bankomate, dok Voyix preuzima zaostavštinu (softver za prodavnice i restorane). Atleos ‘cveta’, akcije mu skaču oko 130%, a ove godine Brink’s najavljuje da ga kupuje za $6.6 milijardi. Voyix u istom periodu gubi malo više od 40% vrednosti, iako je S&P 500 skočio skoro 70% u ovom periodu.
Dakle, pod pritiskom je Voyix, a firma pod pritiskom prvo kreće sa Cost Cutting-om. I to svuda, ne samo kod nas. Nikakva tajna, već odbrambeni mehanizam.
Beograd je na papiru u odličnom stanju. Obe firme su 2025. bile u plusu: Voyix sa dobiti od 541 miliona dinara, Atleos sa 442 miliona. Dakle, Beograd je godinama dobijao poslove iz drugih zemalja i bio je REŠENJE, a ne problem. Vredi napomenuti da je Beograd bio, i ostao uporište za ključne klijente i projekte u Evropi.
Odgovor zato nije u politici, već u Atlanti, gde sedi glavni menadžment. Voyix je još 2024. prodao bankarski deo za $2.45 milijardi, većinu novca dao na vraćanje duga i potpuno se okrenuo prodavnicama i restoranima. Paralelno, polako ali sigurno prelazi na cloud. A cloud nažalost znači da je potrebno manje ljudi da bi se točak okretao. To kaže i sama kompanija u svom godišnjem izveštaju.
Najbolji primer je Banjaluka. Tamo je 3. septembra najavljeno 260 otkaza do kraja godine, a pogođen je i tim kojim sam rukovodio. Kod Atleosa je ista priča. Brink’s je još u FEBRUARU, kada je najavio kupovinu, isplanirao da posle spajanja smanji troškove za $200 miliona godišnje. (znamo kuda ovo vodi, naravno)
Otkazi su najavljeni pre izbora, i to u zemlji koja na tim izborima nije ni glasala. Tvrdnja da NCR otpušta zbog političke nestabilnosti NEMA NIJEDAN DOKAZ NITI SMISAO."
Dakle, da zaključim:
Vučić, naravno, i dalje uspeva da od globalnog cost-cuttinga i clouda napravi lokalnu političku dramu, jer je lakše reći "nestabilnost u Srbiji", nego što se u Atlanti štedi na ljudima da bi akcije bolje izgledale.
NP Fruška gora naplaćuje 100 dinara i za električne automobile. Treba im.
Dok šumu krvnički seku, na ulazima niče šuma kamera i opreme za e-naplatu.
Tehnologija 21. veka u službi osmanlijskog poimanja drumarine.
Šuma je, najvrednija dok se seče, a što ostane od nje naplaćuje.
Uvođenje poreza na nasledstvo?
Radiš ceo život, ostaviš deci.
I onda oni moraju da prodaju da bi platili porez.
Najgluplja stvar ikada. Dokaz da je Republika robovlasnik, ne usluga.
Oko 400.000 Čeha protestuje u znak podrške javnom servisu. "Studenti u Srbiji su pobedili, došao je red na vas", poručila im je studentkinja Natalija Petrović
https://t.co/YeTeHi9gxQ