...umirati lagano iznutra, je mnogo gore nego prosto prestatisa postojanjem. Neko sam, ko jednostavno ne može bež ljubavi,dodira,lepe reči. A toga nema. Duša vene,osećam kako se,kao list, skuplja,suši,vene...
Noć mi krade san.
Noć mi krade snagu.
Noć mi krade ikakvu želju za "sutra".
Posle noći, nemam ništa.
Ljuštura,prazna kućica od puža.
Prokleta noć, proklet ja.
Ljudi ti zariju nož, a onda te ubedjuju da si sam na nož naleteo.Imaju šansu i da ga iščupaju, ali ne žele jer onda moraju i da priznaju.Njihova "istina" im pada mnogo lakse.
Drug digao ruku na sebe.
Sjebalo ga "..ona momčina,2 metrq preko ledja,junak,Srbin,stjena,samo osmjeh i kad je rat i kad je veselje..."
Pitajte nekad takve ljude kako su.