Vinarije, hoteli i restorani u Vojvodini koji su izašli ispod suknje Aleksandra Vučića
Vreme je da počnemo da se bavimo pitanjem: ko stoji iza luksuznih enterijera, hotela, skupih vina i restorana u Vojvodini u kojima se okupljala, napijala i prožderavala mafijaška poslovna i politička elita.
Ko stoji iza vinarija, restorana, hotela:
Šapat
La Gora
Frug
Dragojlović iz Slankamena
Đurđić
Nukleus
Suvenir
Magacin
Mon Ami
Kalem
Pupin hotel
Poduži je spisak, pa treba krenuti od glave. Ovo je glava. Toliko su naših para isisali na ime subvencija, plus svi ti vlasnici dobijali su unosne državne poslove, da je došlo vreme da ih podsetimo kako ipak luksuz košta na kraju kada račun dođe na naplatu.
Nije da ih nismo upozoravali.
Nastaviće se...
Četiri jahača apokalipse protiv autonomije Univerziteta
Boris Dumnić, Patrik Drid, Milivoj Alanović i Dejan Madić – četiri imena koja su obeležila najmračnije stranice odnosa prema univerzitetskoj autonomiji u Novom Sadu u periodu od 1. novembra 2024. do 25. oktobra 2026. godine.
Dekani i rektor trebalo je da budu profesori koji štite akademsku zajednicu, univerzitetsku autonomiju i pravo studenata na slobodno mišljenje. Umesto toga, njihovi postupci otvorili su ozbiljna pitanja o tome da li su policijske intervencije postale sredstvo rešavanja sukoba unutar institucija koje bi morale da počivaju na dijalogu, akademskim slobodama i uzajamnom poštovanju.
Dumnić na Fakultetu tehničkih nauka, Drid na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja, Alanović na Filozofskom fakultetu, Madić u Rektoratu. Različite zgrade, različiti datumi, ali ista poražavajuća slika: umesto dijaloga – policija; umesto poverenja – prinuda; umesto zaštite autonomije – njeno urušavanje iznutra.
Boris Dumnić je pozvao policiju na Fakultet tehničkih nauka 9. decembra 2024. godine. Umesto da krizu na fakultetu rešava kroz razgovor sa studentima, pozvao je policiju. Iako se policija nije zadržala na fakultetu, njegov postupak je postao inspiracija kasnijim flagrantnim kršenjem autonomije univerziteta.
Patrik Drid našao se u centru dve policijske intervencije, 28. aprila i 1. septembra 2025. godine. Prva je obeležena sukobima policije i građana ispred fakulteta, dok je tokom druge policija ponovo intervenisala i uvela Drida na fakultet.
Milivoj Alanović pozvao je policiju 26. avgusta 2025. godine u 18.55 časova, navodeći zabrinutost za bezbednost sebe i kolega. Policija je čuvajući Alanovićev “strah” ostala na Filozofskom fakultetu do 8. septembra.
U noći između 5. i 6. septembra 2025. godine policija je, na poziv rektora Dejana Madića, ušla u Rektorat Univerziteta u Novom Sadu. U zgradi je zatečeno 142 ljudi, a policija je ostala u Rektoratu do 1. oktobra. Gotovo četiri nedelje policijskog prisustva u sedištu Univerziteta predstavljaju snažan simbol krize poverenja i ozbiljno pitanje za svakoga ko tvrdi da štiti autonomiju akademske zajednice.
Četiri funkcionera, četiri slučaja i jedna zajednička odgovornost: zašto su policijske intervencije postale deo upravljanja akademskim institucijama. Policija može da uđe u zgradu, ali ne može da vrati poverenje. Može da uspostavi kontrolu nad prostorom, ali ne može da nadomesti dijalog, niti da obezbedi legitimitet rukovodstvu koje je izgubilo podršku akademske zajednice.
Četiri jahača apokalipse protiv autonomije univerziteta nemaju šta više da traže na čelu akademskih institucija. Njihovi postupci zaslužuju ozbiljno institucionalno preispitivanje, a akademska zajednica ima pravo da zahteva odgovornost za narušeno poverenje i posledice policijskih intervencija. Postavlja se pitanje da li uopšte mogu da budu profesori koji prenose znanje budućim generacijama studenata, ako su dijalog sa studentima zamenjivali policijskom represijom?
Dumniću, Dridu, Alanoviću i Madiću – odmah podnesite ostavke! Poslušajte akademsku zajednicu koja to od vas traži, ukoliko je u vama ostalo iole časti i morala. Univerzitet pripada akademskoj zajednici, a ne vama. Zvanje profesora podrazumeva odgovornost prema slobodi, znanju i integritetu. Bez tih vrednosti, ni najviša akademska titula ne može biti opravdanje za postupke kojima se urušava autonomija Univerziteta.
U dvogodišnjoj borbi koju smo vodili, među najčešće pominjanim rečima bili su kritičko mišljenje i vladavina prava. Pobedu smo sanjali, ali smo tu reč, do pred sam kraj, samo tiho, stidljivo izgovarali. I kritičko mišljenje i vladavina prava podrazumevaju postojanje argumenata za stav koji se zauzima, odnosno postojanje dokaza za optužbu koja se iznosi.
Zar je moguće da nas je ta šapatom izgovarana pobeda toliko opila da smo za pet dana zaboravili vrednosti za koje smo se dve godine zalagali? Zar je moguće da je i onima koji nisu bili na mračnoj strani bila dovoljna jedna optužba bez dokaza da okrenu glave od svojih saboraca? Gde je tu kritičko mišljenje, sugrađani moji? Poznajete li vi uopšte te ljude koji su napadnuti? To su vaše komšije, posmatrači koji su čuvali i vaše glasove, protivnici urbicida koji svoju savest nisu umirivali postavljanjem objava i kuckanjem komentara nego su preduzeli nešto konkretno.
Ja ih poznajem. Sa njima sam sve ovo vreme na ulici. Na protestima, na blokadama, ispred kordona žandarmerije. Sa njima sam prešla kilometre koračajući ulicama našeg grada. Sa njima sam se radovala posle svake uspešne akcije, čak i one najmanje, sićušnog detalja na ogromnoj fresci koju smo svi zajedno oslikali ovom borbom. Sa njima sam tugovala zbog neuspeha. Sa njima sam se goloruka suprotstavljala naoružanoj sili.
Srđana Kovačevića upoznala sam tamo gde smo svi u prethodne dve godine upoznavali nove ljude: na blokadi raskrsnice. U 7 ujutru. Moje dete mi je pričalo o njemu: pomagao im je, izbavljao ih iz ruku policije odane režimu i korumpiranog pravosuđa. Zamišljala sam ozbiljnog, namrgođenog advokata. Umesto toga, nasred raskrsnice, na nekoj šarenoj prostirci, sedelo je vedro, nasmejano lice. Životnost je izvirala iz njega. Kako li se nosi s time, pitala sam se. Veliki deo te energije bio je usmeren na borbu, i na ulici i u sudnici, ali ostajalo je dovoljno i za čitanje, promišljanje pročitanog i razgovore. Uvek je vatreno branio svoje stavove i bilo je potrebno izneti mnogo čvrstih argumenata da biste ga ubedili u suprotno od onoga što je tvrdio. Naporno… Ali tako je to kad imate posla sa izuzetno inteligentnim ljudima. I ono što najviše cenim: kad bi pogrešio, priznao bi grešku i preuzeo odgovornost za svoju odluku.
Vremenom sam upoznala i ostale. Obične ljude, sa običnim životima, poslovima, porodicama, ljude sa kojima sam se sigurno mnogo puta nemo mimoišla na ulici dok nas nije povezao zajednički cilj. Oni nisu imenovani, pa ih ni ja ovde neću imenovati. Ali oni znaju ko su. A i vi, dragi sugrađani, znate ko su. To su ljudi koji su organizovali akcije u kojima smo svi učestvovali, ljudi koji su organizovali posmatračku misiju koja je branila demokratiju, i pre ovih poslednjih izbora. To su ljudi koji su iščitali i napisali stotine stranica pokušavajući da spreče izgradnju Novog Sada na vodi i prodaju našeg parka. Kad god su padali, nisu ostajali na zemlji. Ustajali su, stresali prašinu sa sebe i nastavljali dalje.
Zašto je to loše? I kako bi neko to mogao da tumači kao prisvajanje? Kritičkim mišljenjem svakako ne. Za to je potreban argument, dokaz, činjenica. A činjenica je, svidelo se to nekome ili ne, da su, zajedno sa ostalima, u ovoj borbi svoj doprinos dali i zborovi Novog Sada i Budni do kraja, a sa njima i Srđan Kovačević. I nikakve zlurade reči tu činjenicu ne mogu da promene. Da li je sve bilo savršeno? Naravno da nije. Ali, dragi sugrađani, neka baci prvi kamen onaj koji je među nama bez greha.
Pišem otkad sam naučila slova. Nikada ništa od onoga što sam napisala nije ugledalo svetlost dana. Nisam imala ni želje ni hrabrosti da te reči što su izlazile iz mene stavim pred druge ljude. Do sada. Mnogo sam tekstova napisala ovde. Neki su napisani u dahu, a neki su dugo sazrevali u meni. Ali nijedan od njih ne bi nastao da nije bilo Srđana Kovačevića koji me je u tome ohrabrio. Više od mene, filologa, verovao je u reč. Uvek ću mu biti zahvalna na tome.
Komšinica iz zbora Dunav
I ja sam @SrdjanKovac , sećate se kada je direktor arhiva Vojvodine rekao da treba ostrugati sve zebre da narod ne bi mogao da blokira saobraćaj , i tako je sve krenulo.
6.4.2026. @SrdjanKovac i ja u pandurskom automobilu . Ovu fotku sam poslao porodici i napisao sa Srkijem sam , privedeni smo . Nikada se nisam osećao zaštićenije nego to veče.
E da napušite mu se qrca svi.
Dok @ftn_se_budi mi smo odavno @BudniDoKraja .
Dok @MZ_Novog_Sada
targetira svoje komšije i kači selfije sa pomena žrtvama nadstrešnice . Mobilni tim @ZboroviNS u Horgošu sa studentima @ftn_se_budi na ponovljenim izborima brani biračko mesto od šljama već 20 sati.
POBEDA JE NAŠA, NE DOZVOLIMO DA JE BILO KO PRISVOJI!
Dve godine gradimo ono što se ne kupuje: poverenje, solidarnost i nepokolebljivu snagu. Pokazali smo da organizovan narod i studenti pomeraju granice nemogućeg. Ali borba nije gotova i nećemo dozvoliti da postane poligon za tuđe politikanstvo, nepromišljene poteze i privatne interese.
Naša borba je borba za rad institucija - bez nasilja, bez stihije i bez lešinarenja.
KO POKUŠAVA DA PREOTME STUDENTSKU BORBU?
Dok se i dalje borimo za pravdu, pojedinci i neformalne grupe pokušavaju da stvore paralelne centre odlučivanja i prisvoje tuđi trud kao sopstveni politički kapital.
Zato vas ovom prilikom podsećamo da:
SARAĐUJEMO sa Mrežom zborova (@mrezazborova), jedinom legitimnom, transparentnom i ujedinjenom zborovskom organizacijom;
NE SARAĐUJEMO sa sledećim grupacijama: Zborovi Novi Sad (@zborovinovisad), Budni do kraja, Kraj, LibertaNS (@BudniDoKraja), 100 posto Sad (@100postosad) (i ostalim njihovim podorganizacijama).
Ove grupacije smatramo direktnim udarcem na Studentski pokret. Već mesecima unazad samoinicijativno deluju iza naših leđa, zloupotrebljavaju ime studenata i pod lažnim izgovorom "studenti su podržali" prave svoja paralelna tela kako bi prisvojili našu borbu.
Kruna njihove opstrukcije bio je bezobzirni pokušaj preotimanja i preusmeravanja kontrolora sa Studentske liste radi sopstvene promocije, čime su direktno ugrozili izbornu kontrolu na terenu.
Sa kakvim ovlašćenjima i za koga rade ljudi poput advokata Srđana Kovačevića, ličnog advokata Dragana Đilasa? Ko im daje za pravo da rovare, menjaju pravac borbe kroz netransparentne planove i vrše neformalne uticaje?
POZIV ZA SVE DOBRONAMERNE NOVOSAĐANE
Svesni smo da je većina ljudi u ovim organizacijama ušla sa iskrenom željom za promenama. Zato apelujemo na sve vas: ne dajte legitimitet ljudima koji vašu energiju koriste za ličnu korist i samopromociju.
Napustite strukture koje rade protiv jedinstva. Priključite se Mreži zborova.
Ne dozvolimo pojedincima da u naše ime postanu upravo ono protiv čega se od prvog dana borimo.
Naša snaga je u pameti, organizaciji i čistim namerama. Pobeda pripada svima, ali najmanje onima koji pokusavaju da je zloupotrebe.
@SrdjanKovac „Vračaju nam i zavide…
Al to valda tako ide?
Samo lepo možeš ružiti.
Neg, ogrni jankel štofan…
Šušte suknje ko celofan.
Zavist valja i zaslužiti.“
DIVNA VEST‼️
Ukinuta mera zabrane napuštanja prebivališta za našeg aktivistu Srđana Ilića!
Šojke vas čeka sutra u 13.00 u KC Gradu da se izgrlimo i namaštamo bolji Beograd, na obeležavanju 2 godine od terenske odbrane Starog savskog mosta‼️
1/4👇
Drugar iz Novog Sada mi piše da je jedan od uhapšenih dan pre izbora i dalje u pritvoru i ja evo ne znam šta da radim tim povodom.
Naime, Darko Alavanja uhapšen je pod nekakvim nejasnim optužbama planiranja izazivanja nereda i rušenje ustavnog poretka na dan izbora.
Izbori su