@KundK21 Al'sam ja mator... od telefona sa brojčanikom, preko slanja razglednica, pa sve do faxa... sve sam to koristio, a još sam živ! Spisak nije potpun... dodaje se. Trenutno AI, ali idemo dalje!
ХИДРОГЛИСЕР НОВИ САД - БЕОГРАД
Давних 70 тих постојала је редовна линија хидроглисером Нови Сад - Београд. Такође, у то време, редовном линијом хидроглисером се могло путовати од Београда до Ђердапа. Сећам се да сам крајем 70 тих ишао за Београд хидроглисером неколико пута што је био прави доживљај који памтим и дан данас.
Постојала су два типа хидроглисера “метеор”и “ракета”. Метеор је био удобнји и атрактивнији и имао је више застакљених површина са 100 седишта,, док је “ракета” била бржа, мања и имала је 60 седишта али и брзину од 60 км на сат.
Последњи пут у редовном саобраћају хидроглисери су путовали на релацији Нови Сад - Београд крајем лета 1980. године. Кукамо да немамо море, а ни реке и језера које имамо не користимо довољно. Сигуран сам да би обнављање ове линије била изванредна туристичка атракција…
Ako je Srpski sportski savez, zašto nije Srpski centar za razminiranje? Ili je samo neki nepismen novinar?
Centar za razminiranje Republike Srbije..! Informer.
Kuvam i pišem recepte ovde više od 10 godina.
Da, izgleda da je toliko prošlo. 😌
Napisao sam stotine recepata i mnogi od vas su mi godinama predlagali da ih sakupim na jedno mesto.
I uradio sam to konačno! 🥰
Spremio sam malu zbirku recepata, preglednu i punu stvari koje zaista koristim svakodnevno.
Ako želite da je imate kod sebe, možete je kupiti na ovom linku:
https://t.co/Uq7aeEXTQE
Hvala vam što ste sa mnom svih ovih godina. ❤️
Svako deljenje je dobrodošlo ☺️
@ajmeiQQ Voz, voz! Nismo ni seli na svoja sedišta, proveli smo put u vagon restoranu uz pivo, kafu i sendviče (ništa skupo). Autobus ni u ludilu... zbog iskustava sa "luksuznim komfornim turističkim autobusima", klima.. wi-fi, bla, bla.. i wc-om koji obavezno "nije u funkciji".
Ljudi su bili odusevljeni prebrancem.
Puno je pisalo za recept pa da napisem kako sam uradio. Kad shvatite koliko je jelo jednostavno onda mozete spremiti ovako. Bez stresa i bez mnogo razmisljanja.
400g belog pasulja
600g crnog luka
2 cena belog luka
Sargarepa
So, secer, biber, slatka paprika, lovor
100ml ulja
Pasulj kuvati 10 minuta i prosuti vodu. Ponovo natociti vode dva prsta iznad pasulja, posoliti, ubaciti glavicu seckanog luka i kuvati dok ne bude skroz mekan (bez mnogo mesanja)
Luk naseci na rebarca i dinstati u ulju sa narendanom sargarepom, malo soli i secerom. Tajna dobrog prebranca je bas ovde u luku. Dinstajte na laganoj temeperaturi oko sat ipo vremena.
Procedite pasulj i sacuvajte oko 200ml vode.
Ubacite u luk zacine i skuvan pasulj. Naspite vodu i izmesajte sve.
Prebacite u tepsiju i pecite dok ne porumeni.
Oko 45min.
To je to.
Repostujte i lajkujte ako vam se svidja 🥰
Cao cao :)
"Najjeftiniji oblik ponosa jeste nacionalni ponos. Jer on otkriva kod onoga koji se njime ponosi nedostatak individualnih osobina kojima bi se mogao ponositi, pošto inače ne bi posezao za onim što deli sa milionima drugih ljudi" - Artur Šopenhauer.
Zgnječila sam jedan čen belog luka i pustila da odstoji 15 minuta, tad ima najveće dejstvo. Dodala sam jedan list čuvarkuće, i sve izdrobila u pastu. Zagrejala maslinovo ulje i smesu dodala u njega. Sve sam stavila u gazu i napravila mali čep koji može da stane u uvo. Dve noći sam spavala sa tim. Uvo je najzad prestalo da me boli.
Pa, eto recept ako neko ima problem.❤️
@thetrivke@MiranPogacar U Kuršumlijskoj banji, bazen sa običnom vodom, sadržaji nula, 3 sata = 3.000 dinara! Kažem im "U Banji Ždrelo za ceo dan 600 din, vikendom 800".
- Pa idite onda tamo.
@jasna_lukic6 Bravo, to govorim godinama. Na žalost, samo radnicima. Šefovi su negde drugde, a da se oni pitaju - dodali bi još neki radni dan, da postoji. To rešava država. Znači, neće skoro...
Da se po hitnom postupku uvede neradna nedelja, kao sto je i u svuda u belom svetu, samo za nas slepce rade prodavnice, a narod nema ni za leba. Ili ako hoces da ti radi radnik nedeljom 100e dnevnica pa se jebi i zaradi da platis radnika.
Mamu li vam jebem. Tacka.
U srednjoj školi nam je profesor sociologije otvorio raspravu na temu reklama. Pamtim njegove reči - još niste videli reklamu za hleb Sava. I nećete. Jer reklamama se prodaju stvari koje vam ne trebaju. I to mi se urezalo u pamćenje, verovatno odatle asketski stavovi koje imam
Sokrat je jedan od najpoznatijih mislilaca u ljudskoj istoriji. Ljudi ga i dan danas nazivaju ocem filozofije. Upamćen je kao čovek koji je postavljao neprijatna pitanja i primoravao sve oko sebe da razmišljaju mnogo dublje. Ali evo jednog šokantnog dela: Sokrat je u suštini prezirao demokratiju. Smatrao je da je demokratija zapravo jedan od najbržih načina na koji društvo može da uništi samo sebe.
Zašto je Sokrat mrzeo demokratiju, naročito kada se uzme u obzir da je Atina bila njena kolevka? Da bismo ovo razumeli, moramo se vratiti baš u antičku Atinu. Atina je bila rodno mesto demokratije gde su građani glasali direktno. Velike mase ljudi su se okupljale i donosile krupne odluke o ratu, zakonima i vođstvu. Na papiru, to je izgledalo kao sloboda i najpravedniji mogući sistem. Ali Sokrat je u tome video fatalnu slabost. Verovao je da demokratija daje jednaku moć informisanim ljudima, ali i onima koji su potpuno neuki. Smatrao je da društvo ne može opstati ako odluke donose ljudi koji ne razumeju ono o čemu odlučuju.
Sokrat je to objasnio jednostavnim primerom. Da ste bolesni, da li biste glasali za svog lekara? Da li biste tražili od mase da izabere ko će vam operisati? Naravno da ne. Izabrali biste najveštijeg lekara kojeg možete naći jer znate da vaš život zavisi od stručnosti. Sokrat je zato postavio pitanje: ako lekarima verujemo zbog stručnosti, zašto stručnjacima ne verujemo u politici? Zašto dozvoljavamo masi da bira ko vodi celu državu, čak i ako većina njih ne razume ništa o ekonomiji, ratu, zakonima ili liderstvu?
Za Sokrata ovo nije bila mudrost, već kockanje. Verovao je da demokratija pretvara liderstvo u takmičenje u popularnosti. Pobednik nije uvek najpametniji ili najkvalifikovaniji, već onaj koji ume da zabavi narod, onaj koji manipuliše emocijama i govori masi ono što ona želi da čuje.
U suštini, Sokrat je verovao da demokratija 'nagrađuje' najboljeg trgovca, a ne najboljeg vođu.
Takođe je verovao da demokratija ima još jednu slabost, ona prirodno stvara podelu i haos. Različite grupe zahtevaju različite stvari, ljudi se bore za moć, a društvo postaje bučno i nestabilno. Vremenom, građani se iscrpe od konstantnih sukoba. A kada ljudi postanu iscrpljeni, prestaju da žele slobodu i počinju da žude za stabilnošću. Žele nekoga ko će preuzeti kontrolu i popraviti sve. Ovo je tačka u kojoj je Sokrat verovao da se demokratija završava. Verovao je da ona često vodi u tiraniju, jer kada društvo postane haotično, na kraju se uzdiže "čvrsta ruka". Taj čovek obećava red, bezbednost i kažnjavanje neprijatelja. Polako, isti oni ljudi koji su nekada slavili demokratiju, počinju da podržavaju diktaturu.
Sokrat ovo nije izneo samo kao teoriju; posmatrao je kako se to dešava tokom njegovog života. Najtragičnije je to što je i sam postao žrtva demokratije. Sudila mu je porota sačinjena od običnih građana. To nisu bili filozofi, obučene sudije, niti stručnjaci. Bili su jednostavno gomila, i ta gomila je glasala da on bude pogubljen. Na kraju, demokratija je dokazala Sokratovu poentu na najbrutalniji mogući način. Sokrat nije mrzeo slobodu, ali je mrzeo ideju da se o istini odlučuje većinom glasova. Verovao je da liderstvo nije nešto što se bira kao pevač u muzičkom takmičenju i da će neznanje, ako mu društvo da moć, na kraju to isto društvo i uništiti.