Odnos društva prema prosvjetnim radnicima
ujedno je i mjera njegovog
odnosa prema znanju, kulturi i sopstvenoj budućnosti.
Zajednica koja ne prepoznaje
i ne njeguje autoritet znanja
teško može graditi održiv
napredak, jer su obrazovanje i nauka temelj svakog
razvijenog društva.
Da su penzioneri u vrijeme ove vlasti postali građani drugog reda, jasno je kao dan.
Posebno zabrinjava stanje u zdravstvu, čije posljedice najviše osjećaju oni najranjiviji - penzioneri, hronični bolesnici i ljudi sa najmanjim primanjima. (1)
(1)Nijedan grad u Crnoj Gori nije prošao kroz ono kroz šta je prošlo Cetinje. Dvije nezapamćene tragedije u samo nekoliko godina zavile su ga u crno i ostavile rane koje nikada neće potpuno zacijeliti.
I pored toga, često svjedočimo da se, kada neko počini krivično djelo, posebno
(2)naglašava da je "sa Cetinj", kao da je to samo po sebi oznaka krivice. A nije.
Ja znam Cetinje drugačije. Kao grad dobrih ljudi, humora, dostojanstva i otpora. Grad koji je mnogo patio, ali nikada nije izgubio dušu.
Zato neka mlađe generacije zapamte: kada se udara na Cetinje,
Nemam više riječi koje već nijesu izgovorene. Ovo što se dešava je alarmantno, i da je sreće, pola države bi već odreagovalo na ovo nemilosrdno gaženje preko bolesnih ljudi.
Poštovani Balša,
Vjerujem da ovakve stvari ne mogu trajati vječno i da njihovo vrijeme prolazi. Siguran sam da dolaze bolji dani – bolji dani za Srbiju i bolji dani za Crnu Goru.
Uz tebe sam i želim vam snagu, istrajnost i mir.
Živjela 🇷🇸
Da je vječna 🇲🇪