Čelnik izraelske oporbe i mandatar za sastav nove vlade Gadi Eisenkot oštro je osudio noćne napade židovskih naseljenika na palestinska sela na Zapadnoj obali, nazvavši ih "židovskim terorizmom u punom smislu te riječi" i optuživši ministre Ben-Gvira i Smotricha za dovođenje područja na rub anarhije.
IDF je osudio noćni napad naseljenika na palestinska sela, a policija je otvorila istragu. Više u članku u komentaru.
Europska unija i Indonezija u Bruxellesu u subotu su potpisale sveobuhvatni sporazum o gospodarskom partnerstvu (CEPA) i zaseban sporazum o zaštiti ulaganja. Pregovori su počeli 2016., trajali su devet godina i 19 krugova, a završeni su u rujnu 2025. Dvije su strane tako ukinule carine na gotovo svu međusobnu trgovinu.
Vijest je prošla gotovo nezapaženo, između kraha AI dionica i rata u Ukrajini. A trebala je biti na naslovnicama. Indonezija ima oko 285 milijuna stanovnika, četvrta je zemlja svijeta po broju stanovnika i najveće je gospodarstvo jugoistočne Azije. Dosad je bila jedno od najzaštićenijih velikih tržišta na svijetu: carine na europske automobile išle su do 50 posto, a na pojedine proizvode i do 150 posto.
U svijetu u kojem Washington carine koristi kao ucjenu, a Peking kao oružje, Bruxelles je napravio ono što liberali godinama traže: umjesto protucarina, otvorio je novo tržište. Taj potez vrijedi pozdraviti. Vrijedi i pogledati što ta trgovina zapravo može donijeti, i gdje joj Europa sama stoji na putu.
Članak u komentaru
Tisuće ljudi u Hrvatskoj svake godine umire polako i u najgorim mukama. To nitko ne zaslužuje. Odrasla, poslovno sposobna osoba u uznapredovaloj fazi neizlječive bolesti treba imati pravo sama odlučiti kada je dosta. Ne država, ne liječnik, ne svećenik i ne obitelj, nego ona sama.
Protivnici često govore o "svetosti života". To je legitimno uvjerenje i svatko ga ima pravo živjeti. Katolik koji vjeruje da smije umrijeti samo prirodnom smrću treba imati pravo na to i nitko ga ne smije prisiliti na suprotno. Ali u liberalnoj demokraciji vjersko uvjerenje jedne skupine ne može postati kazneni zakon za sve.
Kao što je Ludwig von Mises istaknuo u knjizi Liberalizam, liberalizam ne uzima ništa od vjernika ni vjere. Pravo na potpomognutu smrt nikome ništa ne naređuje. Ono samo prestaje drugima zabranjivati.
Pročitajte cijeli članak u komentaru.
Objavljujemo pismo čitatelja koji pita zašto kritiziramo Zagreb zbog najviše stope poreza na dohodak i ne spominjemo da je Rijeka, kad je smanjila porez, povećala cijene komunalnih usluga. Donosimo njegovo pismo i naš odgovor.
Članak u komentaru
"Era suza je gotova. Siromašni blokovi će uskoro ostati samo sjećanje. Bolnice ćemo pretvoriti u tvornice, a zatvore u knjižnice. Muškarci će sada uspravno hodati, žene će biti sretne, a djeca će se smijati. Pakao će biti zauvijek prazan."
Tim je riječima Billy Sunday, istaknuti evangelist i vodeći križar protiv "demonskog ruma", pozdravio početak prohibicije alkohola početkom 1920.
Sada znamo na što su njegove nade bile osuđene. Nove kaznionice morale su biti izgrađene kako bi mogle smjestiti nove "zločince" nastale pretvaranjem pijenja alkoholnih pića u zločin protiv države. Potkopavanje same pravne države i povećanje korumpiranosti među predstavnicima zakona stvorili su dekadentnu moralnu klimu - ali nisu zaustavili konzumaciju alkohola.
Unatoč ovoj tragičnoj lekciji iz povijesti, čini se da smo skloni ponavljati iste greške kad je riječ o drogama.
Cijeli članak ekonomista i nobelovca Miltona Friedmana, objavljen u Newsweeku nakon što je predsjednik Nixon objavio početak "Rata protiv droge", pročitajte u komentaru.
Bio je barun, sudac, vinogradar i pisac skandaloznog romana o haremu. Dvadeset godina pisao je knjigu koju je Crkva stavila na popis zabranjenih, a američki očevi osnivači citirali su je češće od Biblije. Gotovo svaki demokratski ustav na svijetu, uključujući i hrvatski, nosi jednu njegovu ideju: vlast se ne smije držati u jednim rukama. Ovo je priča o Montesquieuu.
18. siječnja 1689. u dvorcu La Brède kraj Bordeauxa u Francuskoj rodio se sin u staroj plemićkoj obitelji. Na krštenje su, prema obiteljskoj predaji, doveli neobičnog kuma: prosjaka sa sela. Dijete je trebalo cijeli život pamtiti da su mu siromasi braća.
Odrastao je u čovjeka koji je sigurnost običnih ljudi pred moćnima postavio u središte svoje političke misli. Za njega je politička sloboda značila mir u glavi: osjećaj da te nitko ne može uhititi, opljačkati ni osuditi samo zato što je jači.
Više o čovjeku zaslužnom za neovisnost pravosuđa i načelo razmjernosti u kaznenom zakonu, čitajte na poveznici u komentaru.
Jučerašnji fijasko sa "Štrajkom mladih" valja dodati nizu propalih medijskih pokušaja da aktiviraju građane Hrvatske u uličnu revoluciju. Nakon višetjednog bombardiranja javnosti o "pobuni mladih" i "masovnom prosvjedu", a onda kasnije "bojkotu nastave", nakon tolike propagande, nije se dogodilo praktički ništa.
Prosvjed je trebao biti dio globalne mreže kojoj je cilj razoružati Europu, osuditi Izrael što postoji, pokrenuti ekonomsko samouništenje i pripremiti teren za preuzimanje nekoj stranoj sili, vjerojatno globalnom džihadu.
Mediji su ga maksimalno promicali, predstavljajući ga kao nešto plemenito. Mladi su im odgovorili na najbolji mogući način - bojkotom. Bravo, hrvatski školarci! Bravo, studenti!
Više u članku u komentaru
Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić nedavno je izjavio da su restorani u Njemačkoj jeftiniji nego u Hrvatskoj. Usporedba dostupnih podataka, međutim, pokazuje da tvrdnja ne stoji. Prema nekoliko neovisnih izvora, prosječne cijene u restoranima u Hrvatskoj i dalje su niže nego u Njemačkoj.
Članak u komentaru
Ne bih rekao da je Željko komunistički novinar, prije bih rekao da je REŽIMSKI novinar. Jer o "krizi stanovanja" nitko nije pričao dok ju nije Europska komisija uvrstila u svoju petoljetku (odnosno "strategiju razvoja" koje EK svakih 5 godina donosi po uzoru na SSSR).
Komisija je to prva učinila, a za njom i nacionalne vlade - Hrvatska, Njemačka i druge. Za nacionalnim vladama to su učinili mediji koje financiraju EK i nacionalne vlade. I tako je "kriza stanovanja" postala "problem u Europi". Jer su političari na vlasti htjeli da postane.
Mladež HDZ-a na svojoj skupštini ističe "krizu stanovanja" kao problem mladih i nitko ne pita zašto. Nikome to nije nimalo čudno, da stranka na vlasti gura tu priču?
Pitate se zašto su političari na vlasti to progurali? Zato što im treba novi razlog za pljačku. Dopustite da objasnim.
Nije istina da su nekretnine nepriuštive. Priuštivije su nego ikad u povijesti. Jedini problem koji pojedinci imaju je problem s fizikom. Kad više ljudi želi istu nekretninu, neće ju svi moći imati. U Zagrebu se za svaku nekretninu na tržištu natječe bar 1000 ljudi. 999 će biti nezadovoljno.
Ali u isto vrijeme je puno više nekretnina u drugim dijelovima zemlje za koje se ne natječe nitko. Njima cijena pada, ali ih nitko ne želi jer ljudi iz tog mjesta idu živjeti u Zagreb.
Rješenje koje neki predlažu je gradnja. Više gradnje u Zagrebu i okolici. To po meni nije dobro rješenje - prvo zato što lokalne vlasti neće to dopustiti i drugo zato što to ne bi riješilo temeljni problem koji Hrvatska ima. To bi sigurno bar malo snizilo cijene nekretnina u Zagrebu, ali bi s vremenom dovelo do prometnih i drugih problema s prenapučenošću i ljudi bi opet bili jako nezadovoljni.
Nije rješenje u naseljavanju 10% Hrvatske na račun ostatka zemlje. Rješenje je u decentralizaciji i naseljavanju ostatka zemlje. To će prirodnim putem učiniti tržište tako što će cijene u Zagrebu narasti toliko da će mnogi shvatiti da im se više isplati preseliti negdje drugdje.
Novinarke na to pošize. "Kako da seli netko tko radi u Zagrebu". Ljudi su selili zbog posla pa će to raditi i zbog priuštivosti stanovanja. Nije Zagreb jedino mjesto u svijetu gdje možeš raditi. Kad se počnu naseljavati i drugi dijelovi zemlje, i tamo će biti posla. Ljudi čine ekonomiju.
Meni osobno "kriza stanovanja" nikad nije postojala zato što sam prihvatio realnost da ne moram zivjeti u Zagrebu. Oni koji se žale na krizu stanovanja, imaju zapravo problem u prihvaćanju realnosti.
Ali na njima profitiraju političari. Političari će doći i reći "Vi imate problem, ne možete si kupiti stan u Zagrebu. Država to mora riješiti".
Što država može učiniti? Država ne može učiniti da svih 1000 ljudi, koji žele stan na istom mjestu, bude zadovoljno. Ali može odlučiti tko će biti sretni dobitnik. Kad država bude odlučivala, to će biti onaj tko je bliže vlasti.
Drugim riječima, političari će tako sebi i svojima izgraditi nekretnine na najatraktivnijim mjestima na vaš račun. To je cilj svega, cijele "priče" o tzv. "stambenoj krizi". Napravit će oni hrpu zgrada i za druge, a ne samo svoje, samo što neće svatko dobiti na jednako dobroj lokaciji i jednaku kvalitetu. To mora biti jasno.
A izgradnja milijuna socijalnih stanova će koštati. To će biti najveća pljačka, veća od covida (za koju su isto novinari žestoko igrali, sjećate se). Na kraju će većina tih stanova ostati prazna jer ljudi neće htjeti da im vlada određuje mjesto gdje će živjeti.
Venezuela je to već napravila. Kod potresa, socijalne zgrade su se urušile kao kule od karata.
Ako je itko sumnjao tko je organizator današnjih prosvjeda po cijeloj Europi. Izrabljivanje djece i mladih za svoje političke ciljeve nije novost za njih. Mladi su najpodložniji manipulacijama.
Dalija Orešković i novinari smijali su se ljudima koji su ispravno od početka nanjušili komunizam.