Obiđoh danas crkvu sv. Nikole u Njujorku. U ovoj ruskoj crkvi 1923. okupili su se njujorški Crnogorci da prisustvuju parastosu povodom smrti kraljice Milene i da se pomole za život i vladavinu novog kralja Mihaila. Predvodio ih je arhimandrit Nikodim Janjušević, komita, borac za nezavisnu Crnu Goru, osnivač Crnogorske pravoslavne crkve u Detroitu. Hvala @MNE_America na inspiraciji.
🇲🇪 Mihailo Ivanov Vavič bio je jedan od prvih Crnogoraca koji su ostvarili karijeru na svjetskoj sceni — nastupao je na Broadwayu i pojavljivao se u ranim filmovima holivudske produkcije.
O njegovom životu i karijeri govoriće crnogorski muzički teoretičar Vanja Vukčević na predavanju koje organizuje Matica crnogorska.
📍 Biblioteka „Mihailo Miho Vuković“, Danilovgrad
🕕 18:00
🇺🇸 Mikhael Vavitch was among the first Montenegrins to achieve a career on the global stage, performing on Broadway and appearing in early Hollywood films.
Montenegrin music theoretician Vanja Vukčević will give a lecture about his life and career in an event organized by Matica crnogorska.
📍 “Mihailo Miho Vuković” Library, Danilovgrad
🕕 18:00
One of the last parishes of the autocephalous Montenegrin Orthodox Church after its abolition in 1921 was the one in Detroit led by Archimandrite Nikodim Janjušević. Here he is with Montenegrins after a memorial service held in 1923 on the occasion of Queen Milena’s death.
(Scroll down for English)
🇲🇪U Čikagu je 1923. izlazio list Amerikanski glas Crnogorca – glas naše dijaspore u Americi. Pokrenuo ga je Savez nezavisnih Crnogoraca kako bi podsjetio na pravo Crne Gore na slobodu nakon 1918. i zagovarao ravnopravnost naroda u zajedničkoj državi.
List su uređivali Đuro Čičarević, Rade Žarić i Đorđije Savić, dok su Savez vodili Vaso Đ. Kovačević, Mašan Borozan i Vaso V. Kovačević.
Vlasti u Beogradu ubrzo su list označile kao opasan i zabranile njegovo širenje u tadašnjoj Kraljevini SHS.
🇺🇸 In Chicago in 1923, the newspaper Amerikanski Glas Crnogorca (The American Voice of Montenegrin) became a voice of the Montenegrin diaspora in the United States. Published by the Union of Independent Montenegrins, it defended Montenegro’s right to independence after 1918 and called for equality among nations in Yugoslavia.
Edited by Đuro Čičarević, Rade Žarić, and Đorđije Savić, and led by community figures like Vaso Đ. Kovačević, Mašan Borozan, and Vaso V. Kovačević, the paper encouraged pride, dignity, and responsibility toward Montenegrin identity.
Authorities in Belgrade soon labeled it subversive and banned its distribution in the Kingdom of SHS.
We never expected the trace left by Montenegrins to be this long. This is how the Montenegrin America project map looks so far. We began with just a few places, and each story led us to another. Our focus is on the first waves of Montenegrin migration up to the beginning of World War I and in the years after the annexation.
On the map—soon to be available on the website—you’ll find stories, documents, and video recordings we collected over the past year. Every place tells the story of communities and individuals who wove themselves into American history: from the Gold Rush and the railroads to the Pacific, through the industrial revolution and mining, to labor organizing, politics, business, and show business.
As part of the Montenegrin America project, we are uncovering forgotten and often astonishing stories of Montenegrins who, across different periods, became part of life in the American West. From the Gold Rush and the race to build the railroad toward the Pacific, Montenegrins appeared as miners, railroad workers, hoteliers, traders, journalists, and politicians—figures woven into the fabric of local communities.
But some lives followed darker, more unpredictable paths. Today, we tell the extraordinary story of Andrija Jovičević—a Montenegrin diplomat and army officer whose journey through the American West ended not in public service, but in exile, violence, and outlawry.
https://t.co/Fjf03sNacN
U sklopu rada na projektu Crnogorska Amerika nailazimo na mnoge neispričane i nevjerovatne priče o Crnogorcima koji su u raznim periodima dolazili u Ameriku i na razne načine učestvovali u životima lokalnih zajednica na Zapadu. Još od Zlatne groznice, probijanja pruge ka Pacifiku, Crnogorci su bili rudari, prugograditelji, ugostitelji, trgovci, političari, novinari ali i odmetnici i banditi. Danas ćemo vam ispričati nevjerovatno žitije Andrije Jovićevića, crnogorskog diplomate i oficira, koji je svoju misiju na zemlji završio kao odmetnik i bandit na američkom Zapadu.
https://t.co/Q8f3IrXY5H
(Scroll down for English)
🇲🇪 Američka štampa s početka 20. vijeka često je pisala o crnogorskim rudarima koji su često pokretali ili učestvovali u pobunama i štrajkovima. Jedan takav sukob desio se u Pensilvaniji, očemu govori ovaj tekst o „duhovima“ koji navodno ometaju rad u rudniku uglja Harvik, nedaleko od Pitsburga. Nakon velike rudarske nesreće u kojoj je stradalo 189 ljudi, grad je gotovo opustio, a nekoliko godina kasnije crnogorski rudari dovedeni su da ponovo pokrenu proizvodnju. List izvještava da rudari odbijaju da rade jer ih, kako se navodi, „uznemiravaju duhovi poginulih“, dok kompanija i vlasti to koriste kao opravdanje za represiju, iseljenja porodica i dovođenje oružanih snaga koje će se završiti tragedijom i smrću crnogorskog rudara “Mila Jelovića”.
🇺🇸 Early 20th-century American newspapers often wrote about Montenegrin miners who ofteb instigated or participated in uprisings and strikes. One such conflict took place in Pennsylvania, as described in this article about “ghosts” allegedly interfering with work in a Harwick coal mine near Pittsburgh. After a major mining disaster in which 189 people were killed, the town was nearly abandoned. Several years later, Montenegrin miners were brought in to restart production. The newspaper reports that the miners refused to work because they were, allegedly, “disturbed by the spirits of the dead,” while the company and authorities used this narrative to justify repression, the eviction of families, and the deployment of armed forces—events that ultimately ended in tragedy and the death of a Montenegrin miner, Milo Jelović.
(Scroll down for English)
🇲🇪
U izdanju Riplijevog “Vjerovali ili ne” iz 1934. godine zabilježena je neobična činjenica o crnogorskom vladaru Nikoli I Petroviću Njegošu, u rubrici „Vjerovali ili ne“. Kralj Nikola — u tadašnjoj američkoj štampi često navođen kao King Nikita of Crna Gora (Montenegro) — po ovoj rubrici znao je puno ime, godine i zanimanje svakog punoljetnog muškarca u svom kraljevstvu. Prema Ripleyju, riječ je o više od 150.000 muškaraca starijih od 24 godine, što je i tada predstavljano kao gotovo nezamisliv podvig državnika.
🇺🇸
In the 1934 edition of Ripley’s Believe It or Not, a striking fact was recorded about Montenegrin ruler King Nikola I Petrović-Njegoš. Listed as King Nikita of Crna Gora (Montenegro), he was said to know the full name, age, and occupation of every adult man in his kingdom. According to Ripley’s, this included more than 150,000 men over the age of 24—an extraordinary claim even by the standards of the time.
(Scroll down for English)
🇲🇪 Bruce Frank Marović bio je dugogodišnji pripadnik Policije San Franciska, gdje je proveo 35 godina u službi. Tokom karijere imao je važnu ulogu u razvoju i vođenju specijalizovanih policijskih jedinica, posebno u periodu rasta uličnog kriminala i trgovine narkoticima tokom 1980-ih i 1990-ih godina. Učestvovao je u formiranju i jačanju patrolnih, narkotičkih i taktičkih timova, uključujući i specijalne operacije i SWAT strukture. Bio je poznat po radu sa mlađim policajcima i po pristupu koji je naglašavao profesionalizam, odgovornost i timski duh. Imao je i kratku filmsku karijeru, pojavivši se u tri filma snimana u San Francisku: Twisted (2004), Scheme C6 (2001) i Singing (2000). I nakon odlaska u penziju ostao je aktivan sagovornik i savjetnik u pitanjima bezbjednosti i smanjenja nasilnog kriminala.
🇺🇸 Bruce Frank Marovich served for 35 years with the San Francisco Police Department, where he played a significant role in the development and leadership of specialized police units. During periods of rising street crime and narcotics activity in the 1980s and 1990s, he was involved in organizing and strengthening patrol, narcotics, and tactical teams, including special operations and SWAT units. He was widely recognized for his work with younger officers and for promoting professionalism, accountability, and strong team cohesion. He also had a brief film career, appearing in three San Francisco–shot films: Twisted (2004), Scheme C6 (2001), and Singing (2000). Even after retirement, he remained engaged as a knowledgeable advisor on public safety and strategies to reduce violent crime.
(Scroll down for English)
🇲🇪 Obišli smo Tonopu u Nevadi — grad u kojem su početkom dvadesetog vijeka svoj dom pronašli brojni Crnogorci. To je mjesto u kojem je važnu ulogu imao Džon Gregović, senator savezne države Nevade, i u čijim su rudnicima živote izgubili mnogi crnogorski rudari, među njima i braća Marojević. Dokumentaciju o Gregoviću, njegove lične predmete, kao i njegovu kuću — danas zaštićenu kao istorijski spomenik — pažljivo smo zabilježili i predstavićemo ih u okviru našeg projekta.
🇺🇸 We visited Tonopah, Nevada — a town where many Montenegrins settled in the early 20th century. It is a place closely linked to John Gregovich, a Nevada State Senator, and to the mining industry in which many Montenegrin miners lost their lives, including the Marojević brothers. We carefully documented archival materials related to Gregovich, his personal belongings, as well as his house—now protected as a historical landmark—all of which will be presented as part of our project.
(Scroll down for English)
🇲🇪 Prestižni Melikian centar Državnog univerziteta Arizone je u svom godišnjem izvještaju za 2025. godinu posebno istakao naš projekat Crnogorski Amerikanci, prepoznajući njegov značaj za istraživanje identiteta, migracija i doprinosa crnogorske dijaspore u Sjedinjen Američkim Državama.
🇺🇸 In its 2025 Annual Report, the ASU Melikian Center highlighted our Montenegrin Americans project, recognizing its importance in exploring identity, migration, and the contributions of the Montenegrin diaspora in the United States.
120 years of 🇺🇸🤝🇲🇪 friendship, built on shared values, family ties, and stories that span generations. One story that stands out? Mike Stepovich — an American statesman shaped by his Montenegrin roots — who left a lasting mark on U.S. history. Here’s just a glimpse of his incredible journey ⬆️ Full featurette coming soon 🎬 Stay tuned! #USMNE120🎉
🇲🇪Ekskluzivni snimak Olgivane (Olge) Lojd Rajt, supruge legendarnog američkog arhitekte Frenka Lojda Rajta i unuke Marka Miljanova. Iz dokumentarca PBS-a.
Više o Olgi možete pročitati u kolumni Brana Mandića https://t.co/ZPgOzj1xF5 i u tekstu Ljubomira Filipovića https://t.co/FSAQDftSMK.
🇺🇸 Rare footage of Olgivanna (Olga) Lloyd Wright, wife of the legendary American architect Frank Lloyd Wright and granddaughter of Marko Miljanov. From a PBS documentary.
More about Olga can be found in this column by Brano Mandić https://t.co/ZPgOzj1xF5 and an article by Ljubomir Filipović https://t.co/Dz2gRQy7Jt.
🇲🇪 Karikatura Vasa Ćukovića objavljena u Denver Postu 1898. godine otkriva mnogo o tadašnjoj političkoj atmosferi u Koloradu.
U članku koji prati karikaturu, Post optužuje Vasa da je „vlasnik“ jedne sobe — svojevrsnog političkog salona — u zgradi državnog kapitola, u kojoj se, navodno, lobiraju odluke važne za biznis u Koloradu.
Referenca na ulje u karikaturi podsjeća na naš savremeni žargon, kada riječ „podmazivanje“ koristimo za korupciju.
🇺🇸A political cartoon of Vaso Chucovich published in The Denver Post in 1898 offers a revealing glimpse into Colorado’s political climate of the time.
In the article accompanying the cartoon, The Denver Post accused Vaso of controlling a room — essentially a kind of political salon — inside the State Capitol, where key business decisions for Colorado were allegedly being “lobbied” and influenced.