Lunja

živi u mulju i vuče na levo

[Lunja @MentorVol2]

@krv_je_voda @niki58bgd Sarajevski Marlboro

[Lunja @MentorVol2]

@DCivric SFSN

[Lunja @MentorVol2]

@DucaVisko @sitnatarana Daj nesto i za Banatić

[Kutay Mıhlıardıç @KutayMihliardic]

🌍 "Avrupa 40 derecede ağlıyor, biz Türkiye'de 46-47 C görüyoruz bu kadar söylenmiyoruz" diyenler için işin arkasındaki bilimsel gerçekleri 5 maddede özetleyelim 👇

☀️ 1. Gündüz İşkencesi: Özellikle Orta/Kuzey Avrupa'da yazın gündüzler 18-22 saat sürüyor. Güneş tepeden neredeyse hiç inmiyor, toprak ve binalar aralıksız güneş radyasyonuna maruz kalıyor. Coğrafyanın soğumaya vakti kalmıyor. (Öğle vaktinin 9-10 saat sürdüğünü düşünün)

🌤️ 2. Maskeleme Etkisinin Yok Olması: Avrupa’da hava kirliliği (aerosol) çok az olduğu için güneş ışınlarını filtreleyecek bir kalkan yok. Güneş ışığı direkt ve en yakıcı haliyle vücuda çarpıyor. Hissedilen sıcaklık bu yüzden çok daha agresif.

🥵 3. Evler Adeta Birer Termos: Avrupa'daki binalar kışın ısıyı içeride tutmak için yalıtılmış. İçeri giren sıcaklık günlerce dışarı çıkmıyor. Klima altyapısı da olmadığı için evler geceleri fırına dönüşüyor.

🌡️ 4. Nem ve "Boğulma" Hissi: Kuru bir 45 derece, nemli bir 35 dereceden daha katlanılabilirdir. Avrupa'nın nehir ve kıyı şehirlerindeki yüksek nem, vücudun terleyerek kendini soğutmasını engelliyor ve biyolojik iflası hızlandırıyor.

⚡ 5. Meteorolojik Anomali: Bu yüksek frekanslı sıcaklıklar özellikle kuzey Avrupa'daki yüz yıllık iklim dengesinin tamamen dışında. Altyapı da insan vücudu da bu ekstrem duruma hazırlıksız.

✍️ Özetle: Coğrafya, nem, altyapı ve 20 saatlik güneş birleştiğinde Avrupa'daki 35 derece, Türkiye'deki 45 dereceden daha ölümcül bir baskı yaratıyor.👇

[Vladimir🥋 @samuraj016]

“Želim da vam prenesem utiske sa odeljenja Urologije u Gradskoj bolnici.
Mali, zagušljivi prostor, pojeden zubom vremena, ispunjen je mnoštvom duša koje čekaju na red. Zakazani termini nemaju nikakvu vrednost, ni smisao. Dvojica lekara koja evidentno ne mogu da postignu da pregledaju sve, a na sve to jedan od njih ne može ni da prima pacijente jer paralelno sa pregledima ima i operecije na koje odlazi, pa se vraća. Nema ko drugi da operiše. Kada ode, niko ne zna kada će se vratiti. Red stoji. Prolazi samo vreme. Neka žena moli za ležeća kolica kako bi oca koji je nepokretan iznela iz taksija, kolica nema, imaju jedna, ali su zauzeta. Neko drugi moli da mu se promeni kateter, nema ko. Pored mene čuči čovek i plače. Ne zna se da li smo u predvorju Pakla ili već duboko u njemu.
Haj’mo, tata, ne vredi da čekamo više. Odlazimo jer se još jednom nameće neizbežna misao: plati privatniku ili umri.
Otišli smo ispunjeni osećajem da Srbija pobedjuje. Koga? Svoje nesrećne gradjane.”

Ana Stajdohar / Facebook

[Milica Dimitrijević @bumbarmara]

Nije poenta u tome da li će ova platforma osvojiti 3%, 13% ili 33%.
Nije čak ni poenta u tome ko će biti njen lider, ko će držati govore a ko sedeti u kojoj poslaničkoj klupi.
Poenta je u tome da prvi put posle mnogo godina ljudi koji veruju da Srbija pripada evropskom političkom, pravnom i civilizacijskom prostoru dobijaju priliku da glasaju za nešto što ih jasno predstavlja.
Ne protiv nekoga.
Ne iz straha.
Ne iz nužde.
Ne po principu „manjeg zla“.
Nego za ideju Srbije kakvu zaista žele.
Za državu u kojoj se posao ne dobija preko stranke, i u kojoj se posao ne gubi zato što nisi član stranke.
U kojoj direktor škole ne proverava političku podobnost nastavnika.
U kojoj roditelji dece sa smetnjama u razvoju ne mole za pomoć nego ostvaruju prava koja im pripadaju.
U kojoj policajac odgovara zakonu, a ne partiji, i u kojoj sudija presuđuje po zakonu, a ne po telefonskom pozivu.
U kojoj lekar ne uči nemački zato što sanja Minhen, nego zato što želi da pročita stručni rad. Ili medicinska sestra Oslo, pa da može pita na norveškom: „Izvinite, gde bih ovde mogla da kupim burek sa sirom?“
U kojoj mladi, a kako koja godina i sve stariji, ne planiraju odlazak odavde kao jedinu opciju normalnog života.
Ali isto tako i za Srbiju u kojoj poljoprivrednik zna na čemu je pre nego što poseje njivu.
U kojoj ne ulaže čitavu godinu rada, novca i nade da bi tek na kraju saznao kolika će biti cena njegovog proizvoda.
U kojoj se mleko ne prosipa po putevima zato što je proizvođač doveden do očaja i u kojoj subvencije nisu privilegija politički podobnih, već pravo svih koji rade i proizvode.
U kojoj seljak ne obrađuje zemlju traktorom starim tri ili četiri decenije zato što nema nikakvu realnu mogućnost da obnovi mehanizaciju, a u kojoj krediti nisu nagrada za poslušnost nego alat za razvoj.
Za Srbiju u kojoj se parkovi ne doživljavaju kao privremeno prazni placevi za novu zgradu.
U kojoj se zelene površine čuvaju zato što su potrebne ljudima, a ne investitorima.U kojoj se gradovi razvijaju planski, a ne stihijski.
U kojoj javni interes ima veću težinu od privatnog profita.
I za Srbiju koja svoje prirodne resurse posmatra kao nasleđe budućih generacija, a ne kao robu za kratkoročnu političku ili finansijsku korist.
U kojoj se o rudnicima, vodi, šumama, zemljištu i strateškim bogatstvima odlučuje transparentno, odgovorno i u interesu građana Srbije.
Godinama slušamo kako je takva Srbija nemoguća.
Kako je naivno očekivati uređene institucije.
Kako je normalnost luksuz.
Kako je evropski put samo fraza.
Ali ako je sve to zaista nemoguće, zašto onda milioni ljudi širom Evrope već žive upravo tako?
Niko ne tvrdi da će promene doći preko noći.
Niko ozbiljan ne veruje da će jedna koalicija, jedna vlada ili jedni izbori rešiti probleme nastajale decenijama.
Ali neko mora da napravi prvi korak.
Neko mora da kaže da Srbija može biti zemlja u kojoj zakon važi za sve, zemlja u kojoj se vlast menja na izborima, u kojoj institucije rade svoj posao, zemlja u kojoj građani nisu podanici.
Da kaže i da, bar, počne da sprovodi to što je rekao.
Možda je za neke od nas kasno da dočekamo sve ono čemu smo se nadali kada smo bili mladi, ali nije kasno za one koji dolaze posle nas.
Za generacije koje zaslužuju da odrastaju u državi koja ih neće terati da biraju između dostojanstva i opstanka.
I možda je baš zato važno što se pojavila ova platforma.
Ne zato što garantuje pobedu.
Nego zato što ponovo otvara mogućnost izbora, a svaka ozbiljna promena počinje upravo od toga.
Od mogućnosti da ljudi glasaju za ono u šta veruju, i da se nadaju da će jednog dana živeti u zemlji koja pripada njima, a ne partijama, vođama, kumovima, tabloidima, režimskim televizijama i strahovima.
Ako je to naivnost, onda je Srbija već predugo kažnjavala svoje građane zbog toga što su verovali u normalan život.

[Dožić Goran @edenkucaknjige]

👇

[Lunja @MentorVol2]

@Nestrpljiva2 Uh
Mene su takvi snovi pohodili pola godine. Zvala sam prijatelje da me podsete kako je izgledala odbrana. Gadno

[Jelena Stanković @samokozenose]

Jezivo je, odvratno i nedopustivo ovo što se desilo u klubu “Dvorište” u Novom Sadu.

Dokle će devojke i devojčice morati da se osvrću oko sebe u toaletima, na ulici, bilo gde?

Vest o postavljenoj kameri u ženskom toaletu i uznemiravanju devojčica od 12 godina polako prolazi ispod radara.

Moramo o ovome mnogo više da govorimo. Hvala grupi za rodnu ravnopravnost @bravonovisad što su nam skrenule pažnju i prijavile slučaj.

Ne smemo ćutati i normalizovati. Srbija mora biti bezbedna za devojčice i žene.

[Luna Lovegood @malaplavaluna]

Roditelji kojima smeta što deca u školi uče o dečijim pravima, najčešće i ne znaju koja su ta prava kojima ih uče, ali nema veze, svakako im smetaju.

Obaška što bi to trebalo da budu stvari koje je dete već naučilo u porodici.

[Danas @OnlineDanas]

Ko je Vladimir Mihić, profesor koji je dobio otkaz zbog javnog govora? https://t.co/K2UolowXtC

[Sayonara @Sayonara0704]

Aleksandar Jovanović Ćuta predlaže da voda postane ustavna kategorija.
Po ugledu na Sloveniju.
Ovo je ozbiljna stvar. Čiste vode u Srbiji je sve manje i oko milion građana nema pristup pijaćoj vodi.
Možda ovo nije atraktivna tema u ovom trenutku, ali dolazi vreme za nju.

[Emilio @MesanacYU]

Svaka čast devojci, Smećkovićka nikako da dovede studente koje ovako razmišljaju

[Oskar @mirjanakraljic]

Novosađani i danas drže čas celoj Srbiji. Dostojanstveni i hrabri.
Svaka čast!

[B_Lion @JurajaHip]

U leto 1990.g. u predvečerje prvih paralamentarnih izbora u Srbiji posle sloma komunizma, u Somboru je gostovala DS, sa predsednikom D. Mićunovićem a bili su, koliko se sećam i Prof. R. Stojanović, Prof. K. Čavoški i još poneki.
U neformalnom razgovoru posle tribine, Mićun je, odgovarajući na neko pitanje, rekao i sledeće: "Ja kao političar nemam obavezu sve da vam kažem, ali ono što vam kažem mora biti istina".
Uporedite to sa onim što čujete danas na javnoj sceni, pogotovo od strane vrhovnog božanstva.

[Weller, Sylvian & Co. @Kid_Sandens]

Dobar dan.

Niz:

Kada po onom kijametu nije bilo dozvoljeno Duletu Vujoševiću da govori, pomislio sam, u redu je, verovao sam da će nas biti nekoliko desetina a bilo nas je par stotina, možda i hiljadu ljudi. Bio sam zadovoljan zbog tih ljudi, jednostavno, čovek nije sam.
⬇️

[Lunja @MentorVol2]

@Freya_Valhalla0 @CaraUrosa Bili smo u Ksamilu. Plaze, more, smestaj, profrlesionalizam odlicni. Cene takodje. Necu vise ici jer vise volim letovanje u tihim mestima

[Lunja @MentorVol2]

@IzvesniPlim @BogOtac18 😶

[Lunja @MentorVol2]

@Vito0241 Moze biti nezadovoljan odnosom, vezom, necim konkretnim. Ako je nezadovoljan sa mnom, onda to govori i o njemu, a i o mojoj zaslepljenosti. To znaci kraj.

[miladin steljic @steljic_miladin]

Novi Sad u pokretu❤️✊️