Srbija je EU kolonija jer je Vučić odabrao za konsultanta po pitanju privredne saradnje sa Nemačkom — Nemca!
Ništa status EU parije u Tivtu, Briselu i Strazburu, ništa kraljevski prijem i najviši kineski orden od Xija, ništa nove zakletve Rusiji da nema sankcija ni po koju cenu
@SalkoDinamitas6 Hapsite ova dva govneta ... imate i onaj dopusteni institut " civilno hapsenje" do predaje sluzbenim tijelima... jezivi nacionalnacizam
"U Ulici kralja Petra u Beogradu radi poslednja srpska, a neki kažu i evropska parfimerija u kojoj se ručno prave parfemi, onako kako je to rađeno nekada. U parfimeriji "Sava" sve izgleda kao i trenutka kada je osnovana, 1954. godine, ali među mušterijama su i stariji i mlađi kupci koji ne pamte da su se parfemi samo pre nekoliko decenija umesto na policama svake veće radnje, mogli kupiti jedino u zanatskim radionicama kojih je po završetku Drugog svetskog rata u Beogradu bilo 23. Vlasnik ove parfimerije, zanatlija, naslednik porodičnog posla, gospodin starog kova i džentlmenskih manira Nenad Jovanov, dočekuje mušterije sa širokim osmehom u uštirkanom belom mantilu. On je u parfimeriji gotovo ceo dan, iako je još pre nekoliko godina stekao uslove za penziju, jer, kako kaže, posao parfemdžije obožava, a kada ste pravi zanatlija radionica nije posao, već druga kuća. Kako je sve počelo deo je porodične istorije, koju je odredila svetska istorija.
"Ja sam treća generacija koja se bavi ovim poslom, moj deda i stric su započeli posao pre Drugog svetskog rata. Sve je počelo tako što je nakon Prvog svetskog rata bilo puno siročadi i Francuzi su uzimali srpsku decu da ih školuju, usvoje... Jedan od njih, Milenović Dragomir Dragoš, završio je u Grasu, centru francuske mirisne industrije, imao je prirodni talenat i postao je jedan od noseva." Kako kaže, Dragoš se polovinom tridesetih vratio u Beograd, gde je upoznao Nenadovog strica. "On ga je zarazio francuskom tradicijom mirisa i tako stric i deda počinju posao. Povezali su se sa rafinerijama za nabavku eteričnih ulja i radili dobro, međutim dolazi rat, to se nekako preživljava, a stric nakon rata odlazi u državnu službu, dok otac ostaje sam u poslu", priča Jovanov. Nakon Drugog svetskog rata, 1948. godine, u eri nacionalizacija oko 30.000 različitih zanatskih radnji biva zatvoreno, a među njima i parfimerija koja se tada zvala 'Ðurđevak'." ❣️
(Preuzeto sa IG naloga "srle023)