@SenaTodorovic@avucic Nije. Prošao je kroz pijac (ne ulicom) do sportske hale. Reče da ima 2000 ljudi, ali teško i pola od toga da je bilo. Prepoznah nekolicinu, ostali su ili dovedeni isela ili ko zna odakle. I tako...😂😂😂
@Senkaaa255894 dozvola. Posle dve godine je to napravio i to u ekzelu. 😂
Tako sam i ja umela. Ali su zato nadobudni do bola. 🙄
Ovi u javnim firmama su ćaci, nema šta. Ostali plivaju. Ali ozbiljni prograneri i oni koje zaista znaju posao, su svakako demokrate.
@Senkaaa255894 To su uglavnom polusposobni, da se tako izrazim. Završe na brzinu neku školu, zaposle se i bave se nekim laganijim poslovima. Takvi su se kod mene u firmi zapošljavali. Jedva uspe da nam namesti neki program (kupljen). Jednog sam molila da mi napravi orogram za evidenciju 👇
Povodom požara u Deliblatskoj peščari.
Posedujem stručni ispit na polju ZOP.
Da krenem i iznesem, onima koji će ovo pročitati, par mojih zapažanja.
Kada se ovako veliki šumski požari otrgnu kontroli postoji mera u kojoj se mehanizacijom (poput bagera i buldožera) uklanja i uništava zelenilo kako bi se stvorila prepreka za širenje vatre.Ta mera se naziva PRAVLJENJE PROTIVPOŽARNOG POJASA ILI ZAŠTITNOG POJASA. U šumama imamo prosjeke ( ogoljene staze ).
Kada gori šuma srednjim intezitetom ti pojasevi moraju biti široki od od 10m do 30m.
Kada su zahvaćeni četinari i krošnje od 50m do 100m.
Na taj način požaru se oduzima goriva materija i ostaju mu kiseonik i izvor toplote, a požara bez svetog trojstva gorenja nema.
Zato se na teren puštaju teški buldožeri sa klinovima.
Morao sam ovo da napišem jer nam nestaje veliki eko sistem.
Nemojte zaboraviti da je Deliblatska peščara je jedan od najznačajnijih i najneobičnijih kopnenih ekosistema Srbije.
Veliki pozdrav.
Dvadeset osam rumunskih nevladinih organizacija zatražilo je od Ministarstva životne sredine, voda i šuma Rumunije da pokrene prekogranične javne konsultacije o planiranom rudarsko-metalurškom kompleksu „Čukaru Peki“ i „Malka Golaja“ kod Bora i Zaječara
Niko kao Vedrana Rudan nije umeo da spakuje najstrašniju istinu, psovku i najčistiju ljubav u istu rečenicu.
Ta žena je pisala samom krvlju, besom i hrabrošću.
Volela sam je jer je odbijala da bude tiha u svetu koji od žena traži da ćute. I zato verujem da će se njen glas još dugo čuti da nam odzvanja i šamara nas po potrebi.
Zasigurno je bila jedinstvena zbog jezika koji je bio oštriji od skalpela, ali sve je to uspešno balansirala srcem koje je bilo veće od balkanskog mraka, u kom mi i dalje ostajemo da je se sećamo.
Jeste nas napustila fizički, ali njena brutalna iskrenost ostaje nam kao lek protiv našeg kolektivnog licemerja.
Otišla je u svom stilu ponosna i apsolutno slobodna, ostavljajući nam lekciju da život jeste ogoljen i težak, ali uvek vredan borbe, do samog kraja.
Otišla je tamo gde nema lažnog morala, licemerja i malograđanske patetike koju je celog života tukla istinom.
Po meni ona je i činom umiranja samo konačno zalupila vrata ovom svetu i kukavičluku i otišla na neko bolje mesto da tamo vedri i oblači.
Bila je i ostala jedna od najhrabrijih.
Mirno ti more. 💙✨
Zemlje Evrope nakon Ii sv.rata odmah su krenule u obnavljanje sistema. Građanima su nametnuti stroga pravila i propisi kojih su morali da se pridržavaju tipa štednja, štednja hrane, vode, energije, zaštita i očuvanje okoline ,sortiranje smeća i sl.i gradani su to prihvatili.