Devojka koja je danas došla u posetu ocu na onkološki institut i provela 45 minuta sa njim u hodniku, nasmejana i puna pozitivne energije je heroj meseca za mene.
Sedeo sam i čekao da majka odradi svoj mesečni drill, i prisustovao najčistijem obliku ljubavi ćerke ka ocu.
Samo ona zna kako joj je bilo kada je ušla u lift i krenula kući a ja joj se divim do neba i nadam se da će se sve lepo završiti ❤️
Bećirović četiri godine nije dao intervju novinaru, koji bi mu postavio neugodno pitanje, a onda u predizbornoj kampanji izbjegne debatu na N1, a zatim i na javnoj servisu. Nikad ovakva kukavica nije bila u Predsjedništvu.
Životni ciklus mojih spavačkih uslova:
sestre i ja kao klinke imale krevete od jogi dušeka
ja kao devojka spavala na klik-klak trosedu koji se klimao kad ga spustim, znači računaj da je podignut, širina 80
život sa momkom, dva spojena singl kreveta
prešli u drugi stan
Danas sam se malo raspala iznutra. Dete od pet godina je jednom rečenicom uspelo da me rastavi na komadiće.
Mama mu je tragično stradala zimus. Sedimo igramo se sa psima. Ja mu kažem_ zašto je tvoja kuca ljuta na moju kucu, je l zato što je bila nevaljala prema njoj?
Nemačka leta gospodnjeg 2026. Opalio čovek ženi šamar zbog neke svađe, ona pozvala policiju samo da ga izbace. Oni došli brzinom svetlosti, u gaćama je ležao u ulazu zgrade sa lisicama, pritisnut sa svih strana. Dobio zabranu prilaska 6 meseci.
Није се излазило 40 дана кад добијете бебу:
1. Јер су вам бабетине биле болеснице које су “бајале” по капијама и раскршћима (страх)
2. Хигијене, нису постојали улошци и слично
3. Јер су вам бабе биле зле свекрве и нису дале снајкама да живе боље од њих
И ИМА ЈОШ СИГУРНО НЕШТО
Deda i baba su imali voćnjak. Baba dok je bila živa pravila slatka i pekmeze. Umrla baba i deda ostao sam. Dodjem jednom u posetu i vidim on se ganja sa seoskom decom, brani im da kradu voće, postavlja kao neke zamke. Pitam ga ja, iznervirana, pa pobogu deda što braniš deci da jedu voće vidi koliko ga ima. Kaže on pa deca su to, nije njima zanimljivo da im ja dam voće, uzeli bi par komada i otišli. Ovako ja im kao ne dam, oni kao mene varaju i svo se moje voće pojede - da ne propadne 😂. Danas ubrala malo šljiva s drveta i setih se dede.
viče tetka ove danas samo znaju motat nekakve tortilje, reko ja to je moje omiljeno za spremit i ušuti se ona hahahah, a nije al volim joj dat materijala za komentarisanje, šta te boli briga motaj sarmu svaki dan ako hoćeš nikog ne zanima ženo
Сад сам се сјетио кад сам се преселио на Малту и мајка ми рекла да купим авокадо јер је одлучила да почнемо живити здраво.
Наравно да никада прије нисам јео авокадо, нити сам знао колико кошта.1/4
Umjesto razočaranja zbog eliminacije, uslijedili su gromoglasni aplauzi...🇧🇦✨
Iako je večerašnjim porazom od Sjedinjenih Američkih Država završena bajka Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu, scene nakon posljednjeg sudijskog zvižduka pokazale su zašto će ova reprezentacija ostati upamćena. Selektor Sergej Barbarez zajedno sa svojim stručnim štabom i reprezentativcima uputio se prema tribini na kojoj se nalazilo nekoliko hiljada navijača Bosne i Hercegovine. Zmajevi su se naklonili svojim pristalicama i zahvalili na podršci koju su imali tokom cijelog turnira, ali i večeras u Santa Clari, gdje je stadion gotovo cijelu utakmicu odzvanjao pjesmom bh. navijača. Emotivni trenutak nije prošao bez odgovora s tribina. Umjesto razočaranja zbog eliminacije, uslijedili su gromoglasni aplauzi, ovacije i skandiranje kojim su navijači pokazali koliko cijene historijski uspjeh ove generacije.
Danas sam imao poziv iz Istanbula.
Iz bolnice Acibadem.
Nekako su se dočepali moje knjige "Vrata Nade"
I....oduševila ih.
Sat vremena sam slušao komplimente na svoj račun.
Prema njihovim riječima, u historiji Acibadem bolnice niko nikada nije na bolji i iskreniji način pisao o njihovoj bolnici.
Tako oni kažu.
I sada...imam ponudu da mi bolnica Acibadem finansira prevod knjige na turski jezik i da je odštampaju.
I da je puste u prodaju u Istanbulu i podijele svim doktorima u 25 Acibadem bolnica koliko ih ima u Istanbulu.
Veoma, veoma velika čast za mene.
Iskreno, dirnut sam.
Mada je za mene pisanje Vrata Nade predstavljalo neku vrstu psihoterapije, pa me je nekako poziv iz Acibadema i iznenadio.
Nisam tu knjigu nikako vidio kao nešto što bi se u nekom ludom snu nekada štampalo na stranom jeziku.
Ali Acibadem Altunizade, Istanbul i Turska sasvim nesumnjivo u mom životu zauzimaju veoma važno mjesto i nekako mi se sada čini da je toj knjizi mjesto tamo.
U Altunizadeu.
U ulici Tophanelioglu.
To joj je dom.
Ali ja sam sada premoren.
Tako se barem osjećam, pa i nemam neki osjećaj euforije zbog toga.
Ali svakako, nadam se da ćemo uskoro krenuti sa time.
Možda i ostvarim san.
Moje djelo na nekom stranom jeziku.
Fora.