Danas mi je srce prepuklo na hiljadu delova. I svaki delić boleo je kao hiljadu noževa.
Nijedan profesor ne bi trebao da vidi svoje studente kako plaču.
Nijedan student ne bi trebao da vidi svog, skoro pedeset godina starog, profesora kako plače.
Ali, kada se grlo stegne u pola rečenice, i kada prvi put u 24 godine izađete iz svog fakulteta, a znate da se u njega možda nikada više nećete vratiti da održite predavanje, bol i tuga je sve što osećate.
Hvala vam svima što ste tu bol i tu tugu pretvorili u ponos, nadu i uverenje da sam fakultet ostavio u dobrim i sigurnim rukama. Ponos na moje studente i studentkinje zato što znam da su pametniji od mene, hrabriji od mene, mudriji od mene... Da sam, makar malo, probudio kod njih osećaj za pravdu i pravo.
Moje je srce slomljeno, ali će se oporaviti.
Oporaviće se zbog jedne Anje, jedne Bojane, jedne Sare, jedne Ljiljane, jedne Olivere, jedne Srne, jedne Tanje, jednog Nemanje, jednog Srđana, jedne Hane, jedne Teodore, jedne Milice, jedne Natalije, jednog Alekse, jednog Luke, jedne Jovane, jedne Ivane, jedne Jane, jedne Marije i stotina njihovih koleginica i kolega.
Moje srce je slomljeno, ali već nazirem svetlo na kraju ovog tunela zahvaljujući njima i svima vama koji ste tu, za mene, danas, juče i sutra.
Moje je srce slomljeno, ali nemam prava da se samosažaljevam kada znam da njihove divne, mlade, pametne oči gledaju u mene i tuguju sa mnom.
Vi ste budućnost, vi ste Filozofski fakultet, vi ste svi moji i volim vas sve i više nego što sam sanjao da je moguće voleti nekoga van svoje porodice.
Suze će jednog dana stati, srce će jednog dana ponovo biti celo, i biće to dan kada ću ponovo ući u učionicu i videti vas ispred sebe. Biću tada najradosniji profesor na svetu i obećavam da vas nikada više neću napustiti.
Hvala vam na svemu, moja grešna duša nije vas zaslužila!
Moj sin (F84, F79) krajem aprila puni 18 godina. Potreban mu je stomatolog. Kod njega je jedino moguće popraviti zube u opštoj anesteziji, a u Beogradu JEDNA ustanova to radi, a to je Stomatološki fakultet. Izvadim ja uput, i pozovem da se raspitam oko zakazivanja pregleda.
Puno sam pisala o tome kako je i zašto Državni univerzitet u Novom Pazaru mnogo pre početka protesnog talasa postao test poligon za ispitivanje granica autonomije akademskih sloboda. Sada kada širom Srbije univerzitetski profesori trpe nepravdu, a univerziteti se preko noći prekrajaju, na malo neobičan način skrećem pažnju na profesorku književnosti Nadiju Rebronju, koja je početkom ove godine, samovoljom rektorke Zane Dolićanin, nakon 18 godina rada, ostala bez posla na DUNP-u.
Ona je jedne nadasve neobična žena iz Novog Pazara, koja je daleko iskočila iz kalupa zavičajne književnosti, ali za to još uvek nije dobila odgovarajuće priznanje, ni u svojoj zajednici, a ni u Srbiji. Ipak, ona definitivno spada u mali krug autora iz našeg regiona koji pišu za ceo svet, ostajući verni sopstvenom glasu koji čitalac može osetiti, čak i kada njihove reči čita u prevodima na druge jezike.
Zbirka "88" jedno je izrazito unikatno štivo koje se ne čita, već svira...doživljava, oseća celim telom. Svaki zapis u njoj lamentira između stiha i proze, filozofske sentence i alata za psihološku samopomoć. Svaki zapis je nota. Dirka crna ili bela, koja čitaocu ne dozvoljava sa se zadrži samo u poziciji posmatrača. On postaje klavir. Na to asocira još sam naziv koji upućuje na ukupno 88 klavirskih dirki. U toj jednostavnoj, a opet moćnoj formi skoro markesovskog nadrealizma otvaraju se univerzalne teme: svrha, ljubav, sloboda, umetnost, identitet, samoća, ratovi... Sve suštinske milenijumske traume ljudske civilizacije.
Nadijine rečenice imaju snagu da proizvedu vibraciju, nekad nežnu, a nekad potresnu i da se pri svakom novom čitanju drugačije usidre u telu. To je knjiga kojoj se ne vraća iz obaveze, već iz potrebe. Da se proveri ko si tog dana, šta te još boli i šta je, možda bez jasne svesti, u tebi već zaceljeno. Ovo je knjiga koju vredi nositi sa sobom u torbi (a po formatu je to i vrlo izvodljivo), jer deluje instant terapeutski.
Zbirka 88 nije knjiga koja se “pročita”, već koncert koji se iznova i iznova može slušati. I nije za one koji traže čvrste forme i gotove istine. Ona se proživi. Jedno vrhunsku delo stvoreno od žene koju je sistem označio kao opasnost i uklonio je sa mesta sa koga je mogla da na svoj unikatan način utiče na mlade ljude iz Novog Pazara koji vole i razumeju književnost.
🎹🎼💛
@bojana_mala Kao Nadijin otac,želim vam se zahvaliti na vašem statusu i podršci koju ste njime ovim putem poslali. A što se tiče mog mišljenja,kao oca koji je prvi put video snimak njihov ponovnog susreta u NS,mogu samo reći da ga nisam nikako drugačije video nego onako kako ste vi to opisali
Ništa im nećemo zaboraviti, a posebno ne stvaranje i tretman ženskog prekarijata u predškolstvu, prosveti i zdravstvu.
Govori Milica Marković, socijalna radnica i predstavnica zajednice zaposlenih u predškolskim ustanovama
"Niko neće moći da kaže da nije znao. Znali smo, jer smo u 21. veku na „klik“ od informacije, i odlučili smo da okrenemo glavu"👉Srpkinja iz Vitlejema udata za Palestinca , koja iz bezbednosnih razloga u našoj priči koristi pseudonim Sloboda Manojlović
https://t.co/oR99kkfJMf
Srce Sarajeva otišlo u Srbiju... Majkama studenata.
Dodjelom nagrada u Narodnom pozorištu završen je 31. Sarajevo Film Festival, a najboljim filmom proglašen je "Vjetre, pričaj sa mnom" u režiji Stefana Đorđevića. Reditelj filma prilikom preuzimanja nagrade Srce Sarajeva za najbolji film pobjedu je posvetio majkama studenata u Srbiji, a govoreći za medije poručio je kako želi da svi znaju da je uz njih...
🇧🇦🇷🇸#SFF
Utihnuće svi glasovi Gaze.
Pobiće ih glađu i bombama.
Uzeće to što je ostalo.
Dok naša deca stašu ići će tamo na more jer je "gej scena odlična" (reči mog bivšeg druga Ivana Dobrića za Tel Aviv).
A mi ćemo umreti kao generacija koja je ignorisala holokaust.
Kako ćemo ove godine proslaviti #SvetskiDanAutizma
Pozivamo vas na skup roditelja u borbi za prava osoba sa autizmom 2.aprila 2025.god.
Potpuno obespravljeni trażimo:
1. Usvajanje Zakona Roditelj negovatelj
2. Dostupnost usluge Personalni asistent bez koje su odrasle osobe sa
‼️Prosvetni radnici NE POPUNJAVAJU ovaj formular.
Naš tima za koordinaciju je u direktnom kontaktu sa kolektivima u obustavi i na taj način pravimo bazu ugroženih nastavnika.
Ovaj formular je samo za donatore👇
https://t.co/1MfXE5fdCJ
🧵🧵 Ministarstvo prosvete je posle masakra u Ribnikaru dodelilo hiljade evra za obuke o vršnjačkom nasilju i pravima dece. Plaćano je 5.000 evra po predavanju mreži fantomskih organizacija i agencija.
Šta je bilo sa predavanjima i šta kaže Ministarstvo? https://t.co/iFWd7mR1MQ
АПЕЛ РЕКТОРСКОМ КОЛЕГИЈУМУ‼️
Током данашњег дана је Ректорском колегијуму Универзитета у Београду упућен позив на дијалог о „решењу за постојећу ситуацију“. Студенти Правног факултета Универзитета у Београду позивају Ректорски колегијум да овај позив одбије.
Подсећамо да институција које је упутила позив има ограничен број, махом церемонијалних надлежности од којих ниједна нема додирних тачака нити са просветом нити са захтевима студената.
У вези са позивањем на члан 111. Устава, сматрамо да поменута институција од почетка студентских блокада ради на свему осим на постизању државног јединства и не видимо никакву назнаку да ће се у том погледу нешто променити. Осим тога, захтеве су испоставили студенти, а не управа Универзитета, те је на нама и да се изјаснимо да ли су они испуњени.
Због тога сматрамо да би одазивање на овакав позив представљао учешће у лажном дијалогу, али и легитимизацију узурпације надлежности коју предметна институција врши скоро осам година.