Добро погледајт�� овог момка, јер овакви људи не срећу се свакога дана.
34-годишњи Александар Васиљковић је мастер физичар са искуством студирања на Кембриџу и тренутно ради као пословни консултант. Нако�� што је са Богољубом Ђурићем освојио чак 1.200.000 динара у квизу "Потера", он је изјавио:
"Када се износ опореже, преостали износ уплатићу у хуманитарне сврхе за лечење Ђорђа Буквића.
Он је један дечак који је оболео од епилепсије и аутизма. Иначе, његова мајка ради у оближњој пекари код мене у комшилуку и они су имали ту ситуацију да је прошле године неко из пекаре украо кутију у којој су се сакупљали добровољни прилози за његово лечење, па ето, на овај начин бих ја желео да помогнем њему."
#трендови
Aleksandar Đorđević je u razgovoru za Sport Klub ispričao zanimljivu priču iz perioda kada ga je trenirao Duško Vujošević i to koliko je on na njega uticao dok je on još bio dete ❤️
Da li ste znali da je jedan čovek spasao više od 90.000 dece iz ropstva tako što se pretvarao da je njihov kupac? Ovo je neverovatna priča o Kailash Satyarthi, koji je napustio udoban život elektroinženjera da bi postao jedan od najhrabrijih spasitelja dece na svetu.
Četrdeset godina Kailaš se predstavljao kao kupac tepiha, ulazeći u fabrike u kojima su deca, neka stara svega četiri godine, radila u lancima. Dobijao je pretnje smrću i bio meta pokušaja atentata od strane moćnih vlasnika fabrika koji su zarađivali milione na dečjem radu, ali ga ništa nije zaustavilo. Njegovo najpotresnije spasavanje bilo je ono petogodišnje devojčice vezane za razboj za tkanje tepiha. Nije videla sunčevu svetlost dve godine. Kada je Kailaš presekao njene lance, bila je toliko slaba da nije mogla da hoda. Danas je ta ista devojčica učiteljica i obrazuje drugu decu.
Kailaš nije samo spasavao decu. Gradio je škole, bolnice i pravne sisteme podrške. Njegove metode su spajale opasne akcije na terenu sa međunarodnim zalaganjem, što je pomoglo stvaranju globalnih zakona protiv dečjeg ropstva.
2014. dobio je Nobelovu nagradu za mir. Deca koju je spasio danas su advokati, učitelji i aktivisti koji nastavljaju njegovu misiju širom sveta. Hrabrost jednog čoveka promenila je milione života. ❣️
Suma sumarum za mojih 55g.
Ovde nikada neće biti normalna država jer smo mi nenormalan i pokvaren narod. Deco diplome u ruke i paljba odavde, ne čekajte da vam životi prođu u sranju kao nama. Mi matori ostaćemo ovde da se patimo dok ne umremo ,zaslužili smo.
Sleteo sam na beogradski aerodrom i dok sam ušao u automobil uočio sam četiri ozbiljnih problema neogranizovanosti, bezakonja, prisprostog ponašanja i divljanja, pa što samo ja da patim:
1. Malecki ATR iz Praga sleteo je na vreme, a gospoda koja su uređivala aerodrom su ili glupa ili jednostavno ih boli ćoše za putnike jer nije dovoljno što ulazimo u autobus koji nas vozi do terminala, nego nas teraju na ulaz koji ima dva reda stepenica bez lifta ili pokretnih stepenica. Šta to praktično znači? Prvo, značajno se usporava kretanje putnika i drugo, LJUDI IMAJU KOFERE.
Zli jezici će odmah da dobace, gle kolki si magarac nosi kofer, ranac i kese kad si se već švrćkao po EU, ali ja ne želim da se maltretiram na svom odmoru je moj prvi argument, a drugi - na letu od cca 100 ljudi ima, pazi sad, roditelja s kolicima kao i starijih osoba koje ne mogu da nose prtljag.
Kako je ulaz na terminal bio skoro na kraju istog, potrebno je da se prepešači još jedno desetak minuta do pasoške kontrole i to tako što smo se fizički peli, a onda dvema pokretnim stepenicama spuštali na sprat ispod, pa opet stepenicama još jedan sprat ispod! Sad će još veći zli jezici reći, al tako su glupo organizovali Francuzi koji upravljaju aerodromom, što je verovatno tačno, ali ta firma zapošljava naše ljude pa valjda može neko nešto da kaže ili je ta neorganizovanost prosto prirodna i niko ne vidi tu problem?
2. Dalja neorganizovanost tiče se elektronskih kapija za ulazak na koje nas beživotna hostesa upućuje, a dobro pogađate da od deset, PET kapija je van funkcije. Ne snalaze se baš na toj novotariji, đavoljoj raboti, zvanoj kompjuter svi, al nema ko da ih uputi kako da se postavi pasoš, kada da prođete između dve kapije, u koju tačku da gledate da vam se potvrdi identitet i šta raditi, ako verifikacija ne prođe.
Tako gospođa na kapiji 5 pokušava 5-6 minuta da očita pasoš i kompjuter joj sve vreme pokazuje X, iliti ne možete ovde, idite na regularnu pasošku kontrolu. Zbunjena gospođa sve dok policajac, koji baca pogled čij pasoš imaš kada prođeš kapiju, iz nekog dalekog ćoška ne drekne: BROJ PET JER VIDITE DA NE MOŽE IDITE BRE NA PASOŠKU. Dere se on dva-tri puta, al gospođa ima švakcarski pasoš, pa valjda ne govori naški, al što bi to njega to interesovalo. Dobro pogađate, u redu stotine ljudi nestrpljivo čeka i gunđa.
3. Kako sam se primakao kapijama osetio se jak miris cigareta. Zbunjen odakle dolazi smrad jer smo u tom delu manje više hermetički zatvoreni, primetim da dim dolazi iz kancelarija MUP-a koje se odmah nalaze iza elektronskih kapija. Drugim rečima, u izrazito restriktivnom području aerodroma, za gospodu iz policije zakoni Srbije ne važe.
4. Konačno, došao sam do izlaza iz aerodroma, čekam automobil u koji ću se ukrcati da pobegnem od bezakonja, gluposti i prostote, al tu je posebna vrsta beogradskog bahatluka - taksista. Iznerviran, verovatno, što se njegov red za napuštanje terminala ne kreće dovoljno brzo, gospodin kolima prelazi preko pešačkog ostrva bez da se štrecnuo, a za njim kreće i kolega mu u divljaštvu.
Kako je na pasoškoj kontroli i u carinskoj zoni zabranjeno fotografisanje, imate sliku samo beogradskog takstiste, ostalo ćete morati da mi verujete na reč.
Mogu da razumem da mnoge ovo nije naročito uznemirilo. Toliko dugo živimo u sistemu u kojem se stalno traži način da se pravilo zaobiđe ili da se neko zafrkne, da su nam očekivanja postala veoma niska. Zbog toga mnogima ovakve stvari deluju prihvatljivo. Ipak, ne bi smele da budu. Razlika između predpolitičkih društava i uređenih, razvijenih sistema upravo je u pravilima: ona važe za sve, bez izuzetaka, i ne zavise od ličnih preferencija, proizvoljnog tumačenja ili trenutnog raspoloženja onih na vlasti. Uz to, odnos prema ljudima mora biti human, a iskustvo u susretu sa institucijama pristojno i dostojanstveno.
Dok god ne počnemo da poštujemo pravila i jasno prozivamo one koji ih krše, teško možemo očekivati da će i nama biti bolje.
Od nas zavisi!
Hvala na pažnji.
Moj drug je ozenio curu sa blizancima.Otac ih je napustio da nisu ni godinu dana napunili(druga žena druga porodica).Čim napunili 18 uzeli njegovo prezime na svoju ruku ni školu nisu zavrsili. Sačekali nove lk dosli kuci tresnuli na sto i rekli to ti je za sve rodjendane poklon⤵️
Čavke,legenda roka i Beograda odavno rekao sve što je trebalo i imalo da se kaže o gadovima. Ovo deci u osnovnoj školi treba puštati na svakom času istorije umesto debilstva i zaluđivanja kojima ih uče.
Bravo za Branka Stankovića i njegovu epizodu "Kvadrata kruga"
Čovek je podržao studente onoliko koliko je trebalo
Čovek je pokazao da RTS može da se ruši iznutra
Čovek je pokazao i hrabrost i ludost
Čovek je sam sebi nacrtao metu na lice
Čovek je sam sebi dodelio orden
👏👏👏