Ja bih čišćenje policije počela od Bora pa gde nas odvede. Podsetiću da oni koji su čitali izveštaj, novinari pre svih, tvrde tamo piše da bukvalno nema dela tela koji Daliboru Dragijeviću nije polomljen.
Najveća Đinđićeva pobeda je u tome što ga četvrt veka kasnije SVI i oni koji ga mrze i oni koji ga vole uzimaju za simbol 5. 10.
Koštunica je tada imao 80+ % podrške, Đinđić jedva 6.
Prvi živ i zaboravljen, drugi mrtav, ali živ u raspravama i sećanjima.
Od prvog dana kampanje atmosfera je apsolutno referendumska... ili/ili...
Svako samostalno uključivanje u izbore (osim ako niste nacionalna manjina) je mućenje vode.
#studentipobeđuju
Za nekog ko je proveo 37 godina u poljoprivredi, a po struci zaštitar bilja, mogu da izjavim sledeće:
1. Sve što se uvozi iz EU je 5x zdravije.
2. Pijace su nam pune proizvoda prskanim van kontrole-otrov (čast izuzecima).
Bilo bi poželjno da se prvo informišete o temi.
Malo me nervira ovo insistiranje na tome da jedan čovek odlučuje o svemu. To je logički i fizički nemoguće.
On je simbol, on ima svog klona na svakom mestu na kome je potrebno.
U tome je snaga, i slabost.
100 najbogatijih ljudi u Srbiji poseduje oko 40-45 mlrd evra, BDP Srbije je oko 80 mlrd evra.
100 najbogatijih Amerikanaca poseduje oko 2 bln dolara, BDP Amerke je oko 28 bln dolara.
Imovina najbogatijih u Srbiji iznosi oko 50-60% BDP-a.
Imovina najbogatijih u Americi iznosi oko 5-7% BDP-a.
Ako se uzme u obizr da je do eksplozije bogatstva došlo u poslednjih 10 godina, dobijamo da je 100 najbogatijih u Srbiji zaradilo 10% desetogodišnjeg BDP-a Srbije (tamo, vamo). U Americi se sadašnje bogastvo dobija prihodima za 30 godina, (tamo, vamo).
Ne postoji posao koji može da donese zaradu koja je 10% BDP-a države, jer su u ukupnoj sumi prihodi za još par miliona ljudi, desetine hiljada firmi i da ne dužim.
Elem, to je tema, zašto država nije prihodovala razliku od 5 američkih % do 50 srpskih posto, najbogatiji bi imali 4-5 mlrd evra, država 35-40 mlrd evra.
To je tema, tu vam je i školstvo, i putevi, i ekonomija, i penzije, i zdravstvo, i vaše plate, i sve.
Nisam protiv milionera, samo lud čovek može da ne poštuje nečiji uspeh, ali kradja nije uspeh, a ovde vidimo desetostruki rast u odnosu na najliberalniju ekonomiju sveta, USA.
Ko se bavi tom temom? Koja institucija, koji mediji, koji novinari, koji inspektori, koji ekonomisti?
Niko.
Srpsko selo je novo Kosovo. Prvo svi pobegnu pa romantizuju kako je tamo bilo predivno i kako će se jednog dana vratiti. Duboka zagledanost u prošlost. Kolektivna psihoza.
Zadatak iz matematike za 3.razred, baš me zanima koliko vas može da ga reši bez AI.
Janko je za jedan posao trebao da dobije 650 din i loptu. Uradio je trećinu posla i dobio je 50 din i loptu. Koliko košta lopta?
I da li samo ja mislim da je zadatak pretežak za taj uzrast?
@galaxy4b U vreme pojave tih "tehnoloških čuda" današnji penzioneri su bili relativno mladi... Bar 20 godina je to prisutno... Ima tu neke mentalne lenjosti kod naših ljudi, definitivno... 🤔
@RodoljubSabic 2015. године ДС је формирала владу у сенци:
премијер Бојан Пајтић
потпредседница владе и ресор одбране Гордана Чомић
полиција Драган Шутановац
После се питамо зашто је Србија у овом стању.
Криви су бели листићи?
Није се Чомићка ништа променила, само што је тад била "наша".
„brt, osećaš luk“
„da, jbt, neko ubija“
„ko“
„nz”
Tako je, otprilike, izgledao niz poruka koje su u prepunom autobusu 53 jednog decembarskog petka popodne razmenila dvojica klinaca, pripadnika generacije Z, dopisujući se o groznoj pojavi teškog mirisa sveže naseckanog crnog luka. Razgovarali su porukama iako su sedeli jedan pored drugog: delom zato što bi svaki drugi način komunikacije zahtevao sklanjanje pogleda s ekrana, što ovoj generaciji deluje kao nepotrebno prebacivanje fokusa iz onlajn sveta u onaj stvarni, a delom i zato što su bili svesni da izvor mirisa može biti bilo ko.
U prepunom autobusu, čija su stakla bila zamagljena od isparenja naguranih tela radnog naroda koji se vraća s posla, mirisi prijatni i neprijatni odavno su se sjedinili u jednu tešku, slatkasto-ustajalu kupažu. Iz nje je štrčao samo oštri, prodorni miris crnog luka, prejak da bi se utopio u okruženju. U pojedinim trenucima bio je toliko intenzivan da je dvojici mladih putnika, a verovatno i svima ostalima, bio na ivici ocene - štipa za oči.
Najverovatniji izvor delovao je očigledno: zadrigli i zajapureni lik iz šaraga sa otvorenom limenkom zaječarca u ruci. Ali miris je ostao u vazduhu dugo nakon što je on sišao na stanici Mostar.
A onda se krivac, koji ni sam nije bio svestan uloge koju igra, razotkrio kada se spremao da izađe na jednoj od stanica u blizini RTS-a na Košutnjaku. Kada je ustao i prišao zadnjim vratima, dežmekasti sredovečni čovek sa naočarima i zelenom jaknom okrenuo je ka klincima kesu koju je sve vreme držao u ruci.
Na njoj je, velikim slovima, pisalo: PIHTIJE.
Onaj niz poruka je nastavljen:
„lik ladno nosi pihtije“
„jbt ladno on ubija sve vreme“
„da jbt neveruem“
Taj čovek s tom kesom, u tom autobusu 53, s tim pihtijama, ovog petka, bio sam ja.
Kuća blizu zgrade gde živim na kapiji ima napisano "neparkiraj te".
I nešto se razmišljam: kuća ima bar jedno 300 kvadrata. U dobrom je stanju. Ima 2 BMWa parkirana u, ali i ispred dvorišta.
U ovom kraju je, po ovim kretenskim cenama, ta kuća bar jedno milion eura.
I evo ceo dan se pitam, koji sam kurac išao u osnovnu, srednju i faks, učio gramatiku, da sviram 15 instrumenata, produciram, komponujem itd itd, kad sam više od pola života podstanar?
Realno, nemam ni za kapiju, pa da okačim znak da svi vide koliko sam nepismen.