I sija tako, iz dana u dan
I obasjava moj mrak,
Gde začaran, baca svetlost na mene
Pa tu obazrivo, pa promišljeno,
Još uvek ne spuštam gard,
Ni zidove kojima okovah sebe
Preko kojih bi lakše ugledao tebe.
Pa tu ugledah tebe, u ruci Trojeručice,
Što ti dade da u dlan mi stih čitaš,
Prosto sijaju reči, Poruku ti šalju,
Kroz stih ti ljubav iskazuju
I u sekund ranom, zorom nestaju.
Put u beskraj
Iz praha u prah, po kamenu rasut,
U dubine mora, ili ko zna gde
Me vetar noćas nosi,
Da li kroz šume i planine, gde zvono miluje
Ili kroz livade i doline rosne
Što junaci krvlju pokriše.
Pa molitvama tiho, u kasne sate,
Kad se i andjeli oko trojke vrate,
Da bde nad nama dok nas onaj drugi slama,
Što istupi iz reda, jer ne htede,
Bogu da se preda...