Bogdan Bogdanovic Bogovski

[Bogdan Bogdanovic Bogovski @Puciscaboy]

Objavljujem tekst koji sam većim dijelom napisao tjedan dana prije tragedije, nadam se da ćete izdvojiti vrijeme i dati sud, a Dejan Milojević i Mega i dalje su jako zanemareni i premalo cijenjeni. DEKI, CIAO

https://t.co/RIS0Yd0DhQ

Mega košarkaška karta svijeta

[Bogdan Bogdanovic Bogovski @Puciscaboy]

Jučer je KK Mega rasturila Cedevita Olimpiju u ABA Liga doigravanju, porušili rekord u broju poena,jučer bio i rođendan neprežaljenog Dejana Milojevića, šokantno preminulog početkom godine, začetnika tog kluba kao NBA projekta koji već 10 godina afirmira najkvalitetnije košarkaše

[Darko Dragičević @DarkoMikoleto]

Hrvatska danas slavi 30 godina oslobođenja teritorija, a po mom skromnom sudu ponajveći HR sportski talent upravo je navršio 20 godina života. Prošle godine sam piskarao o nekim sportskim temama i morao sam se dotaknuti i njega.

Prižmić Dino, Firule vol.5

Najviše porođaja godišnje u Republici Hrvatskoj obavlja se upravo u KBC Split, gravitira maltene čitava Dalmacija prema toj bolnici i rodilištu što ranije nije bio slučaj pa sada dolazi i do zatvaranja određenih gradskih rodilišta u susjedstvu. Brojni drugi odjeli nalaze se u toj ustanovi. Beznađe, bol i patnja svakodnevnica su svake bolnice na svijetu, a isto vrijedi i za tih nekoliko tisuća kvadrata što vrijedi za svaku bolnicu svijeta pa tako i ovu na Firulama, u gradskoj četvrti koja je prilično poznata po onome što je kazao Goran Ivanišević, heroj Wimbledona: "Firule su garantirano jedini klub u svijetu koji je dao četiri igrača u svjetskih top 10”. Teško provjerljivo, vjerojatno točno, a malotko u svijetu i obraća pozornost na ovaj fenomen. Doduše, na samim Firulama od njih je rođen tek najmlađi, Mario Ančić, budući da je rodilište u Općoj bolnici Firule u opticaju od 1977. godine.

Ančićevi prethodnici bili su:
Nikola Pilić, nakon igračke karijere proslavljeni Davis Cup izbornik osvajač s Njemačkom i Hrvatskom
Željko Franulović, direktor turnira iz Masters iliti 1000 kategorije u Monte Carlu

Goran Ivanišević, aktualni trener najboljeg tenisača u povijesti, Novaka Đokovića. Prije njega, Goran je vodio Čilića do osvajanja US Opena suverenim izvedbama, a u međuvremenu je surađivao s Berdychom i Raonicem, nekoliko godina nakon što je uzde o njihovoj karijeri držao Ivan Ljubičić.

Ančić je također jednokratno uskakao Đokoviću kao sparing partner i savjetnik na Wimbledonu i US Openu, no nakon prisilno naprasno prekinute karijere uslijed teške mononukleoze i ozljeda, kao diplomirani pravnik krenuo je u daljnja akademska usavršavanja i uživa golemi respekt u burzovno-odvjetničkim krugovima Wall Streeta.

Na Bačvicama se organizira svjetsko prvenstvu u piciginu, izmišljenoj morskoj rekreaciji s "balunom", a na susjednim Firulama u vrhunski svijet tenisa, jednog od najpopularnijih sportova na svijetu, široko raspostranjenog, gotovo svaka sljedeća generacija od osnutka kluba po završetku 2. Svjetskog rata, "pošalje" jednog Splitskog predstavnika.

Uskoro peti "Firulaš" u odabranom društvu top10 teniske ljestvice, prvi rođen u 21. stoljeću, odnosno 3.tisućljeću?

Nova domaća sportska nada sportski put je započela trenirajući nogomet u NK Pomak na Bačvicama, a starija sestra Barbara tenis u klubu Split1950. Dino Prižmić uskoro se također zaljubio u "Bijeli sport" te je travnjake zamijenio kultnim zemljanim terenima.
Naposljetku je zbog potrebe za kvalitetnijim podražajem veće konkurencije preselio u Zagreb što mu je pomoglo i da doživi drugačiji mentalitet i postane kompletnija osoba kako kaže.

Sustav izbacuje pojedince vrijedi u timskom sportu, no bome i u individualnom.

Slučajevi Kostelić i Vlašić su jako rijetki u čitavom svijetu, očevi su stvorili najbolje svjetske sportaš(ic)e od svoje djece upornim radom, često u mnogi će reći, nehumanim uvjetima, posebno za malodobne potomke, a što je i dokumentirano i svjedočeno. "No pain, no gain" ili nema kruha bez motike. Krajnji uspjeh je tim veći pošto u Hrvatskoj niti je bilo pretjerane skijaške i atletske tradicije, a kamoli adekvatne potpore i uvjeta za normalno treniranje datih disciplina i postizanje optimalnih rezultata. Usprkos tome, usprkos ozljedama i uz jaku konkurenciju Janica, Ivica i Blanka postali su najbolji od najboljih, približivši se svjetskim rekordima, rušeći sve barijere, teško je istaknuti čija je data medalja, rezultat, forma i cjelokupna ostavština "jača". Janica ipak odskače, a naprasno je prekinula sportsku karijeru u 25.godini, no svejedno definitivno spada u 5 ili 10 najkvalitetnijih hrvatskih sportskih predstavnika ikada, isto vrlo vjerojatno stoji i za brata Ivicu kao i Blanku, čiji je brat Nikola bitan član reprezentacije koja niže uspjehe i oduševljava svijet.

Konkretni primjeri nisu reprezentativan uzorak, odnosno generalna preporuka jer mnogi upropaste ne samo potencijalne karijere već i živote svojim kćerkama i sinovima pretjeranim forsiranjem, često u kombinaciji s nasilnim ponašanjem koje stiže kao posljedica ganjanja materijalnog i ostvarivanja eventualnih uspjeha preko pleća potomaka. Kompleksno je postići životni i sportski uspjeh, a ukoliko se pokušava isforsirano, naprečac i iz pogrešnih pobuda, u pravilu se doživi krah.

Popularni Gips i Joško ipak su bili dovoljno kvalificirani, stručni te su ispravno procijenili da nema pretjeranog rizika da im djeca "izgore" od silnog odricanja, želje i pretreniranosti što su im mnogi i predviđali da će se dogoditi.Mogli su "tjerati" vlastitu djecu preko objektivnih limita uvidjevši da je to jedini način da ispune svoj potencijal i sve ostalo je povijest, zlatna povijest.

U tenisu u svjetskom vrhu postoji niz suradnji otac/majka- sin/kćer, uglavnom bivši profesionalni igrač/ica vodi stručno-logističku brigu o razvoju i karijeri nasljednika uz pridružene članove stožera, ne može se reći da nije ispravno i da krajnji rezultat nije valjan, no jako često dolazi do toksičnih odnosa i ponašanja. Mnogi će zaključiti da bi Alexander Zverev, Stefanos Tsitsipas ili Holger Rune bili uspješniji, a i zreliji tenisači i momci da je utjecaj Zverev Sr. Apostolosa i Holgerove majke Aneke umanjen. Tsitsipasa i Runea kratko je trenirao Patrick Mouratoglou, proslavljen za vrijeme dominacije Serene Williams, čiji je početak karijere obilježilo rivalstvo i sa sestrom Venus, a što je remetilo obiteljske odnose, javno se pričalo da otac navija za jednu, a majka za drugu kćer.

Slučajnost da su svi navedeni, baš kao i Denis Shapovalov(majka Tessa bivša je tenisačica i njegov trener u ranim danima, a najpoznatiji Denisov trener je Mikhail Youzhny s kojim je dvaput surađivao, a na izmaku 2023. upitan za razlog loše forme kod Shapovalova,Youzhny je zaključio da Denis nije dovoljno posvećen što je Shapovalov negirao. Youzhny je bio vrhunski igrač, 2008. godine ostvario je plasman karijere kao osmoplasirani, u jako kvalitetnoj teniskoj eri ulazio je u završnice sva 4 Grand Slam turnira, no ostat će najviše upamćen po živčanom slamu kad je reketom sebe izudarao po glavi kada je logično krv potekla niz lice, veoma ružan prizor za sve naraštaje), jako problematičnog i često skandaloznog ponašanja na terenu, a i van njega?

Kome je povjerena Prižmina karijera?

Ivan Ljubičić, izbjeglica u ratu, prisiljen je gotovo čitav život, napuštati zonu komfora, razmišljati nekoliko koraka unaprijed te iz svake situacije izvlačiti maksimum. Takav je bio i kao tenisač poznat po razornom servisu tipičnom za sve članove Hrvatske Davis Cup reprezentacije koja je 2005. na Ljubičićev pogon osvojila jedno od najstarijih sportskih natjecanja. Mario Ančić bio je drugi igrač reprezentacije, u Slovačkoj je upisao svoju jedinu pobjedu u pojedinačnom meču u Davis Cupu te godine za konačno slavlje "pokrivši" jedini Ljubičićev single poraz u toj kampanji. Sve je počelo u Carsonu, SAD je očekivala rutinski prolaz, taktovi "Viva Las Vegas" i opuštena atmosfera potaknuli su Ljubičića, koji je donio 2.5 boda, sredivši jednog velikana na kraju, a jednog na početku velike karijere. Riječ je o Andreu Agassiju i Andyu Roddicku dok su on i Mario šokirali fantastične blizance Boba i Mikea Bryana.u dvoboju parova.

Splitske Gripe donijele su isti scenari u četvrtfinalu i polufinalu protiv Rumunjske i Rusije- Ljubičić je pobjeđivao u oba pojedinačna dvoboja, Ančić je poražen pred svojom publikom u oba navrata u petak, a par Ljubičić/Ančić uigran još iz Olimpijskih Igara godinu ranije kada su osvojili brončanu medalju u maratonskom okršaju protiv Indijaca... svaki put je donosio ključan bod. Uz njih dvojicu, Ivanišević i Karlović su činili Pilićev team. Dakle, 3/4 "Firulaša" bili su dionici te šampionske škvadre, no ipak najveći dio zasluga nosi Ivan Ljubičić.
Po građi i vještinama, Ljubo je najviše nalik modernim američkim tenisačima. Bombarder iz servisa i forehanda, no ono po čemu se izdvajao je strpljiva gradnja poena, miksanje, učestalo korištenje BH slicea i to mu je donosilo prepoznatljivost te je bio jako nezgodan suparnik, čak i u smiraj karijere 2010. kad je pomalo šokantno osvojio Indian Wells nanizavši Đokovića, Nadala i Roddicka. Ipak, na Grand Slamu se nije proslavio, poglavito na betonu što je blago razočaranje i njemu samome.

Kao trener/menadžer prvi puleni su mu bili igrači relativno sličnog tipa njemu, doduše uz dvoručan backhand, a riječ je o Berdychu i Raonicu, za čiji put ka vrhu je itekako zaslužan. Vrhunac je stigao kad je preuzeo Rogera Federera u veteranskim godinama te mu donio ključne promjene u tehnici na backhandu ulivši mu potrebno samopozdanje za okršaje s Nadalom koji je puno manje mogao koristiti ranjivu stranu Švicarca. Federer je osvojio 3 GS titule 2017. i 2018. od čega je dvaput u finalu pobijedio Čilića, a valja istaknuti da je bilo i podosta sretnih okolnosti u tim finalima, kao i činjenicu da je to bilo razdoblje kada su redom Nadal 2015. i 2016. pa Murray nakon što je postao broj 1 krajem 2016. u direktnim okršajima s Đokovićem te u konačnici i Đoković i del Potro, ušli u daleko najgori dio svojih karijera, mučivši se s ozljedama i vraćanjem u natjecateljski ritam.

Ljubičić se prikazao i kao koncizan stručan komentator i sve je to bila dovoljna preporuka Francuskom teniskom savezu. Monfils je povezao 3 Juniorska Slama u jednoj godini, Gasquet je u generaciji s Nadalom bio apsolutno al pari, Tsonga je baš poput Monfilsa posjedovao rijetko viđen mix atleticizma i mekane ruke, no niti jedan od njih nije se pozicionirao uz bok Đokoviću, Nadalu, Murrayu, del Potru i ostalima, upisali su"tek" jedno Grand Slam finale, Tsongino na AO 2008 kada je u polufinalu pomeo Nadala, a potom poražen od Đokovića, a Gasquet npr. nema pobjedu u 18 mečeva protiv rivala iz dječačkih dana, uglavnom uz rutinske poraze.

Francuska organizira Grand Slam turnir, Masters turnire, niz manjih ATP/Challenger/ITF tunira, infrastruktura i stručna baza tako genetski i logistički jake nacije, ništa nije bilo dovoljno i Ljubičiću je data zadaća koordinatora s ciljem stvaranja Francuskih velikana u muškom tenisu.

Usporedno Ljubičić ne zaboravlja državu koja ga je primila i s kojom je prošao toliko lijepih trenutaka pa u Rovinju održava kvalitetan kamp, ulaže u teniske terene, Federer je bio poseban gost, no Ljubo ne može bez konkretnih projekata i jedan takav uvidio je u liku i djelu Dina Prižmića, kome se vodi kao manager i savjetnik, za trenera mladom splitskom asu je podaren Prižmićev imenjak Marcan, bivši profesionalac, koji je, doduše u paru sa Zovkom, osvojio juniorski Roland Garros, baš kao i Prižmić. U hrvatskom medijskom eteru poznat je kao vrstan teniski kolumnist, prati i ostale sportove te se ne libi koristiti razne analitičke platforme i povezivati ga s trenutnim poslom.

Recentno mu se pridružio Miro Hrvatin, dugogodišnji teniski stručnjak. Hrvatin sličnoj životnoj dobi i poziciji na ATP ljestvici preuzeo i Miomira Kecmanovića, odličnog mladog Srbina, a tad su potpisali i prve uspjehe na Touru prije nego je čuveni David Nalbandian preuzeo Miomira. Hrvatin i Kecmanović kratko su već bili u svojstvu trener-igrač dok je Miomir imao desetak godina te je bio na ljetovanju u Istri, a činjenica da je ostavio dobar dojam ne može biti eklatantnija od profesionalne suradnje desetljeće kasnije.

Dino je debitirao na Grand Slamu ovaj mjesec s 18 i pol godina, na Australian Openu. Uredno je prošao kvalifikacije, preživio uspone i padove u matchu s Navoneom(prošle godine su on i Prižmić bili među najuspješnijim na challenger touru), između ostalih je prošao i sugrađanina, također člana kluba s Firula, Duju Ajdukovića, a on mu je bio i prvi skalp na Touru, lani u Umagu, kamo je 2022. debitirao na ATP razini. Odmah je Dino upisao i drugu pobjedu u Umagu 2023. a potom je u tijesnom dvoboju poražen od Australca Popirina, koji je iznenađujuće i osvojio turnir, u finalu protiv Wawrinke. Mnogi veliki igrači prvi pravi rezultat ostvarili su baš na ATP Umagu, između ostalih upravo Wawrinka-Đoković je bilo finale završeno pri rezultatu 6-6 u ranim danima Novakove karijere kad su zdravstveni problemi dišnih puteva sprečavali i nešto raniji uspon u sam vrh.

Prižmića je ždrijeb "nagradio" deseterostrukim osvajačem Australian Opena, Novakom Đokovićem, a pružio je fenomenalan otpor te po prvi put zadivio širu javnost. Zanimljivo, Popyrin je bio suparnik u 2.kolu, ovog puta Dino nije dospio do njega, a domaći predstavnik također je opasno namučio Đokovića.
Novak je na Grand Slam turnirima debitirao S 18 godina na AO 2005, upisavši uvjerljiv poraz od Marata Safina, koji je osvojio turnir briljantnom igrom protiv Federera u polufinalu te domaćeg šampiona, Lleytona Hewitta, u finalu. Dino Prižmić došao je na Svijet nešto kasnije te godine. Naime, rođen je 5.8.2005. na obljetnicu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti.

Dino je također 18-godišnjak, trenutno 178. na ATP ljestvici, 10 mjesta bolje plasiran od Novaka u trenutku kada je "prvi mačić u vodu bačen", odnosno u doba debitantskog nastupa na Slamu.

Osvajanje juniorskog Roland Garrosa te ATP Challengera(Banja Luka, rodni grad Ivana Ljubičića) u istoj kalendarskoj godini nije učestalo polazilo za rukom mladim nadama, a prije Dina 2023. isto je uspio Wawrinka točno 2 desetljeća ranije. Ujesen 2023. u Stockholmu je Splićanim eliminirao čeha Jirija Lehečku, kvalitetnog nasljednika Tomasa Berdycha koji mu je i trener čime je upisao prvu top30 pobjedu karijere. Prižmićev streloviti uspon na ljestvici još nije dovoljan da bude najbolje plasiran igrač mlađi od 19 godina- Češki rival Menšik već se predstavio na US Openu kad je stigao do 3.kola, a sada je na AO izbacio Shapovalova te umalo i Hurkacza. Kinez Shung nije morao kroz kvalifikacije pošto je dobio pozivnicu, koju je apsolutno opravdao plasmanom u treće kolo što je bilo previše za njega, početkom trećeg seta bio je prisiljen predati fantastičnom Alcarazu , tek koju godinu starijem od njih.

U intervjuu za kraj natjecateljske sezone 2023. Dino je naveo da je za 2024. cilj ulazak među 100 najboljih, a o premijernom nastupu na Slamu kazao je: "Ovo će biti moje prve kvalifikacije na Grand Slamovima i nadam se da ću tamo doći i pokazati najbolje što mogu. Jedva čekam da osjetim te uvjete i kako je igrati s tim igračima", najavio je.

Novinar je ustvrdio da bi Melbourne bi mogao biti dobra prilika da konačno upozna i svog velikog uzora koji ga je iznova oduševio nastupom u Torinu i osvajanjem završnog Mastersa.

"Ono što on radi je nevjerojatno. I da, on mi je uzor otkad sam krenuo igrati tenis po mentalnoj spremnosti i po naravno fizičkoj spremnosti. Gledam ga kako igra i pokušavam bar nešto što mogu, jako malo primijeniti na svoj način igre", rekao je Prižmić, naravno o Novaku Đokoviću.

Nada je pretočena u konkretno djelo na terenu i takvo iskustvo je neprocjenjiv poguranac.

Mnogi eminentni stručnjaci, a i teniski fanovi koji ponešto dublje zalaze u analize , konsenzusno se slažu da je Dino Prižmić "next big thing", a usporedbe su neizbježne. Upravo Đoković se navodi kao referentna točka sudeći po fizikalijama i prepoznatljivom gimnastičkom notom u kretanju, promjeni pravca i brzinskim reakcijama. Osim "atletski", u tehničkom smislu također je hvaljen rad svih Prižmićevih trenera dosad jer praktički i nema neku izraženu "rupu" u svom arsenalu osnovnih udaraca premda isto tako nema i prepoznatljivo oružje dosad te postoji određena skepsa što se tiče prodornosti, a čestala pretjerana opreznost, odnosno pasivnost ga stavljaju u podređen položaj u izmjenama što se na elitnoj razini teško nadoknađuje u kontinuitetu.
Veoma slične mane i opisi pratili su i Bornu Ćorića, predviđali su mu se najviši dometi, smatralo da samo ozljede mogu spriječiti da ne postane najuspješniji hrvatski tenisač u povijesti, pogrešno povezujući njegovu pomalo prgavu narav i strast na terenu s time da je mentalno jako zreo i nepokolebljiv. Kako je Borna priznao u medijskim istupima, u ključim formativnim godinama na Touru, nagli uspon i sveopća pozornost skrenula mu je fokus, nije ustrajao na ispravljanju određenih segmenata, prepustio se čarima lagodnog života, olako presjecao odnose s trenerima i unatoč sporadično vrhunskoj formi, potencijal dobrano nije ispunjen.

U najužim teniskim krugovima Prižmić već nekoliko godina slovi za premium talent, no u Hrvatskoj i Splitu bio je u sjeni godinu starijeg sugrađanina, osvajača juniorskog Wimbledona, Milija Poljička. Milijevih nekoliko kg viška tjelesne mase nabaciti na Prižmića i svi zadovoljni? Tko zna, možda Mili bude Splitska verzija Wawrinke s razornim jednoručnim backhandom, tzv. late bloomer na vrhunskom nivou.

Dino preferira beton iako mu je zemljana podloga donijela dosad najviše i u juniorima i na challener Touru što je apsolutno logično zbog trenutnog stila igre te broja turnira u ovoj regiji u dominantnom broju na zemlji, no teško je zamisliti da Prižmić neće biti svestran i kompletan makar na tragu Čilića, Ančića i Ivaniševića. Svjestan je u čemu kaska i naglašava da neprestano sa svojim teamom ustraje najviše na popravljanju segmenata koji mu nisu forte, želja za usavršavanjem je prisutna, a da nije riječ o praznim floskulama, svjedoči konstantni napredak.

Novak Đoković nakon međusobnog dvoboja u prvom kolu Australian Opena kazao je da bi kao bitan član stručnog stožera u Prižmićevom boxu volio sudjelovati u gradnji velike karijere, vjerojatno isto misli i Đokovićev trener i prijatelj, Goran Ivanišević. Takve riječi se ne izgovaraju olako i teniski svijet nema sumnje o kapacitetima 18-godišnjeg Splićanina.

Split olako odbacuje i pljuje, podjednako brzo oprašta i slavi. Nema čišćih primjera od Gorana Ivaniševića i Marka Livaje.

Što donosi budućnost je enigma, no Prižma je već naznačio da nimalo ne odudara od tipičnog Splitskog "mangupa". Sportska drskost, splitski dišpet, natjecateljski duh i enorman talent atraktivan je koktel, lako zapaljiv, ponekad autodestruktivan.

Opisan je Dino Dvornik između ostalih? Apsolutno. Kada se čuje "Dino", u ne odveć zvjezdanom društvu hrvatske javnosti, neprežaljeni boem instantno dolazi u misao zajedno s raznim hitovima. Sport je sfera ljudske djelatnosti u kojoj se kudikamo lakše probiti u Svijetu i postati planetarno poznat zbog samog koncepta, a sve predispozicije za to ima Dino Prižmić u čiju čast bi Dino Dvornik pisao i uglazbio neku pravu stvar, bez dileme.

Hrvatska definitivno dobija nekog zbog kog će se živcirati, buditi u raznim terminima, tugovati i slaviti. Super zvijezda je rođena. Na Firulama.

[Bogdan Bogdanovic Bogovski @Puciscaboy]

@UsherNBA Versus Bucks at Bubble awesome schooling by hi

[Darko Dragičević @DarkoMikoleto]

Isporučili su momci i svijetu konačno poradili epsko finale French Opena, kakvog nije bilo desetljećima unazad.

Netko je morao poražen napustiti borilište po prvi put u GS finalu, a Carlos je po treći put zaredom preokrenuo Jannika na Slamu i slavio s 3-2, po drugi put Jannik ne iskorištava servis za meč i meč lopte. Carlos je rođen 5.5. na 5/5 u Slam finalima. Merci

[Darko Dragičević @DarkoMikoleto]

Svijet košarke se ubrzano mijenja, ispremiješaju se karte, blockbusteri nastaju, no ono što je trajno jest vrhunski produkt i s ove i s one strane Atlantika. Na današnji dan rođen je TVORAC, smješko Deki brat, a njegova smrt donijela je neizreciv šok. @KKMegaBasket nastavlja biti najkvalitetniji NBA uvoznik, Nike Hoop Summit u Portlandu je bio spektakularan, a Mega je imala predstavnike u muškoj i ženskoj konkurenciji! Upravo slijedi playoff serija Denver LAC, a centarski matchup Jokić vs Zubac s obojicom u karijernom vrhuncu idealan je prikaz Milojevićevog stvaralaštva.

Vasilije Micić, Nenad Miljenović, Ognjen Jaramaz, Nemanja Krstić, Marko Luković, Nemanja Dangubić, Novica Veličković, Nemanja Radović, Ratko Varda, Nikola Jokić
Trener: Dejan Milojević, pomoćni Nenad Čanak(Srbija U20, Spartak Subotica, Partizan, 2x Lietkabelis, Turk Telekom u godinama nakon Mege)

Talent postaje kvaliteta, izgubljeni talent oživljavaju mladost i postaju kvaliteta. Ne da je jako teško, nemoguće je uzastopno i bez suše postizati takvo što, nemoguće svima osim njima. To je uspjelo na način da je niz tih talenata postao nedodirljiva povijesna kvaliteta ovog predivnog sporta, a to je uspjelo jedino kome? Jedino KK Mega može se pohvaliti da je trajni bazen najvećih svjetskih superklasa koje su istovremeno najbolji, najkorisniji i najefikasniji igrači i osvajači i s ove i s one strane Oceana, a najveću zaslugu definitivno imaju Dejan Milojević i Miško Ražnatović.

MEGA TIP. MILOJEVIĆ DEJAN!

Korpulentan dvometraš, prototip ozbiljnog člana redarske službe u prosječnom noćnom klubu, Deki se profilirao u superiornog košarkaša čije brojke iz najranijih dana regionalne lige početkom stoljeća ostaju teško dostižni skoro svakome, a nezanemariv trag ostavio je i u reprezentaciji. Jako ozbiljna karijera, no ona trenerske trebala je zasjeniti igračku, ono najbolje vjerojatno je tek stizalo, bilo u vidu da postane treći sprski head coach u NBA, dosad niti jedan stranac osim Srba i nije to postao u skoro 8 desetljeća bogatoj NBA povijesti što je frapantna činjenica, a Milojević bi bio u užem krugu gotovo svake franšize prilikom biranja narednog trenera, možda baš i Golden State Warriors kamo je stigao 2021. na poziv Stevea Kerra s jasno naznačenom ulogom koju je obavio toliko savršeno kao "rookie" da su se GSW vratili na tron. Rutinski osvojena titula, od početka regularne sezone dominirali su obrambenim shemama, a Milojević je bio zadužen za rad s centrima. Miloje je bio zadužen za Jamesa Wisemana čiji napredak je bio vidljiv u razumijevanju igre te napadačkim rješenjima, no ponovno je ozljeda zaustavila drugog picka "korona drafta". Junak je zato postao Kevon Looney, x faktor šampionskog pohoda za povratak dinastije u vrh, GSW su postali najvrednija NBA franšiza, kao što je Looney Tunes bila najjača svjetska franšiza animiranih filmova. Dotični Looney se razvio u jednog od najboljih skakača lige, to stvarno nitko nije mogao predvidjeti kad je ulazio u NBA, a konkretno je istaknuo koliko i što ga je sve podučio Milojević koji nije gubio vrijeme u offseason dok je vodio Megu, odlazio je na Ljetnu Ligu, usavršavao se, prihvatio je i biti pomoćnik u reprezentaciji Srbije na poziv Igora Kokoškova, prvog Srpskog i stranog NBA glavnog trenera. Osim u Megi, vodio je Budućnost sa bitno drugačijim zadacima i ustrojem kluba, a rezultate je isporučio, uz Džikića je njegov period na klupi Plavo Bijelih iz Podgorice najplodonosniji u tom klubu otkad je novopokrenute regionalne lige. Izbornik Srbije? Kao saliveno za tipa poput Milojevića po mnogočemu. Milojević je u San Franciscu bivao pomoćnik izborniku SAD, Steveu Kerru, u GSW kamo posebno cijene vrstu visokih polivalentnih igrača u obrani i napadu pa su tako nakon Boguta probali s Bjelicom, Benderom, Smailagićem i u konačnici s Darijem Šarićem.
Trener stvaratelj dokazani, a da li i stručnjak najvišeg nivoa u smislu lova na trofeje, bilo u europskoj ili NBA shemi? Nećemo doznati, nažalost. Početkom ove godine na timskoj večeri u Salt Lake Cityu, srce koje je bilo toliko velikodušno i razdragano za svih, otkazalo je, liječnici nisu uspjeli spasiti život Dejana Milojevića i nastala je automatski ogromna i vječno nenadoknadiva praznina. Veliki gubitak za Golden State Warriors, NBA, europsku i srpsku košarku, Partizan i Megu, za sve ljubitelje igre između obruča, a najveći naravno za njegovu obitelj.

Iskonska ljudina, stručnjak od formata, PRIMJER. MEGA TIP. MILOJEVIĆ DEJAN!

Nikola i Nikola nakon Nikole

Nikola Jović hibridno je krilo Miami Heata, posljednji u nizu Meginih NBA-evaca. Već je ostavio jači dojam od Pokuševskog koji nikako da nastupi za Srbiju na velikom natjecanju, a Jovke je to već obavio na Svjetskom prvenstvu 2023. kada Srbija nije bila među favoritima za razliku od recentnih Eurobasketa, prošlog Svjetskog prvenstva u Aziji ili u kvalifikacijama za OI u Beogradu kada su redom doživljavali bolne kikseve pod Pešićem, Đorđevićem i Kokoškovim.
Jović je bio faktor iznenađenja suparnicima, svježa krv s klupe superiorna fizikalijama, a služio ga je i vanjski šut sporadično, čak je finale otvorio neustrašivo, no potom je upao u sivilo momčadi i Njemačka je zasluženo stigla do zlata. Svetislav Pešić sigurno snosi golem dio zasluga za ustoličenje cjelokupne Njemačke košarke u jako ozbiljan nivo, a nikada se nije libio dati prigodu mladosti, čak i kad je u pitanju vlastita reprezentacija na Svjetskom prvenstvu pa nema razloga skepsi da imenjak Jokića i Jovića, također profi karijeru u ABA Ligi započeo u Megi, pulen Miška Ražnatovića, ne bude pri kandidaturi za 12 u Parizu.

Riječ je dakako o Nikoli Topiću, playmakeru atipičnom za europske prilike, hitrog prvog koraka, jak u završavanju oko obruča s obje strane, prirodnog dara za asistenciju i donošenje konstantnih pravilnih odluka na terenu, posebice u ofanzivnom dijelu s loptom u rukama.
Projicirana mu je top5 draft pozicija, a trenutačne manjkavosti u vidu upitnog šuta iz driblinga s većim volumenom ili obrana pick&roll apsolutno su ispravljivi što je i pokazivao u prvom dijelu sezone, a podražaj Eurolige i ABA Lige kroz Crvenu Zvezdu, njegov voljeni klub te neusporedivo drugačija uloga u momčadi koja je pod pritiskom vlastitih očekivanja kao i navijačke mase,trebao je ponuditi cjelokupnu sliku, no ozljeda je izbacila mladog asa nakon obećavajućeg početka u Zvezdi pa Nikola, sin nekadašnjeg košarkaša Milenka, ostaje dijelom "misterija" za GM-ove, no i dalje kotira jako visoko, upravo je izabran zasluženo za "top prospect" ABA Lige s pravom čime je nastavljena tradicija i tako već puno desetljeće Mega je pretplaćena na tu nagradu, a sami ti momci posve opravdavaju istu kasnijim tokom karijere. Suigrač Nemanja Đurišić također igra jako dobro u kontinuitetu, pokazuje da se može dobro snaći i kao glavna i sporedna napadačka opcija, vrlo moguće da će na Draftu i on biti odabran negdje sredinom druge runde, svakako igrač vrijedan pažnje za budućnost.
U 10 godina Mega je dala dvocifren broj NBA-evaca, a vrlo skoro stići će i do brojke 20. Fascinantno.

MVP nagrada ABA Lige nosi naziv Dejan Milojević
Klub u kome je Milojević počeo svoju trenersku karijeru, i kome je doneo prvi trofej u Kupu Radivoja Koraća, odlučio je da dvorana „Mega Factory“ u naselju Braće Jerković promeni svoj naziv i ponese ime Trening centar „Dejan Milojević“.

2020. godine u jeku korona krize, KK Mega organizirala je spektakularan i tako nekarakterističan oproštaj od netom bivšeg trenera, pozvani su bili svi bivši igrači, odigrana je revijalna utakmica, a osim Nikole Jokića, događaju je prisustvao i Novak Đoković, najbolji tenisač u povijesti. Joker i Djoker. Kako je okončana ta utakmica? Tricom bivšeg juniora Mege, Nikole Milojevića, Dekijevog sina. Upišite u youtube tražilicu Deki, ciao i pustite da vas obuzmu emocije.

Nestvarno je da od 17.siječnja 2024. pa zauvijek o Dejanu Milojeviću će se pričati i pisati u prošlom vremenu, a ne o aktualnostima i budućim ostvarenjima. Ostaje bogat opus, ostaju video zapisi raznih podcasta, fotografije stalno nasmijanog lika, sve crtice s postignućima, nabrajanje na kog je najviše utjecao da postanu igračine najvišeg kova, no zaista je nestvarno da su sve najveće utakmice njegovog života odigrane. Koncem ovog ljeta Aleksandar Petrović sa prijateljima, kolegama i suradnicima organizira neviđen događaj u spomen na brata Dražena, čiji je prerani odlazak uzdrmao Hrvatsku košarku do dana današnjeg, a priča o Draženu inspirirala je mnoge, pomogla je mnogima, najbolji je motiv za nove naraštaje. Miško Ražnatović je za svog Dekija uradio oproštajku u stilu kao da je predosjetio nešto, a simbolika je htjela da se nekoliko dana nakon smrti, u ABA Ligi, Dekijevoj ABA Ligi, sučele Dekijev Partizan i Dekijeva Mega. Scene te večeri obišle su NBA arene, srušen je rekord po broju gledatelja i na koji tjedan prestale su nakaradne i opasne svađe, podmetanja i optuživanja od strane Crveno Belog i Crno Belog tabora, no život teče dalje i vraćamo se u kolotečinu.

Zadužio je košarku, pokazao svima što su glavne životne vrijednosti, moto "uživaj u trenutku" utjelovljenje je imalo u liku i djelu veličanstvenog Dejana Milojevića.

Slava, čast i hvala. MEGA

[Bogdan Bogdanovic Bogovski @Puciscaboy]

@ElekLenard Hmmm, a mnogi su upravo govorili kako nakon All Stara tek vrijedi gledati regularnu sezonu

[Darko Dragičević @DarkoMikoleto]

ZRINKA LJUTIĆ osvajačica kristalnog globusa u slalomu @fisalpine

18 godina čekala se pobjeda hrvatske predstavnice u SK
12 godina čekao se osvojen kristalni globus hrvatskog predstavnika, nakon Janice i Ivice Kostelić stigla je legitimna nasljednica, koja također stiže iz skijaške loze

#RedBullznaštovalja

[Roko @_pivot10]

🧵 [HAJDUK: POD POVEĆALOM #1] Konstantin Schopp (🇦🇹, CB, ’05)

S obzirom na vjerojatne odlaske Prpića i Eleza te potencijalni otkup Šarlijinog ugovora od strane ciparskog Pafosa, Hajduk će na ljeto tražiti nove stopere. Jedan od onih koji mi se čine kao potencijalno odlična akvizicija je stoper Sturma iz Graza, Konstantin Schopp.

Zanimljivo, Hajduk je ove jeseni u redove akademije već doveo kadeta Sturma, Davida Nachbara.

[Darko Dragičević @DarkoMikoleto]

Objavljeno je najboljih 25 igrača Eurolige od rebrandinga 2000. kad je FIBA izgubila licencu za elitno klupsko natjecanje u Europi
Euroliga je u velikoj opasnosti da NBA&FIBA združeno osnuju vlastitu ligu iako postoji mogućnst da će ECA zadržati opstojnost, u narednim danima znat će se više

Mike Batiste
Dejan Bodiroga
Bogdan Bogdanovic
Nando De Colo
Dimitris Diamantidis
Luka Doncic
Rudy Fernandez
Manu Ginobili
Kyle Hines
Sarunas Jasikevicius
Mike James
Shane Larkin
Sergio Llull
Vasilije Micic
Juan Carlos Navarro
Theo Papaloukas
Anthony Parker
Georgios Printezis
Sergio Rodriguez
Ramunas Siskauskas
Kostas Sloukas
Vassilis Spanoulis
Milos Teodosic
Walter Tavares
Nikola Vujcic

[Darko Dragičević @DarkoMikoleto]

UEFA LIGA NACIJA, apsolutni šou
Španjolska Nizozemska produžeci
Portugal Danska produžeci
Francuska Hrvatska produžeci
Njemačka Italija 3-0, odnosno 5-1 ukupno na poluvremenu da bi završilo 3-3/5-4.

P.s. U skupinu elitnu upadaju Srbija, Grčka i Turska. Tarapana

[Darko Dragičević @DarkoMikoleto]

Strahovito zahtjevan uzvrat za Dalićeve udarnike. Taktički i mentalno su bili debelo iznad Francuza na Poljudu koji su računali da će prosječnom partijom i zalaganjem na račun individualne moći Mbappea i Dembelea upisati prihvatljiv rezultat pred okršaj u Parizu, no tako ne smiješ pristupati ogledu protiv standardno kvalitetne i motivirane Hrvatske u ogledu s najboljima.

Izbornik je znao za superiornost veznog reda i da će okomitim direktnim izlascima preko Budimira kao mantinele dolaziti u njihovu trećinu, a jako disponirano izdanje niza pojedinaca kako u fazi distribucije tako i u konkretnom stvaranju opasnosti te egzekuciji doveli su u prednost 2-0 do poluvremena. Neiskorišten penal Kramarića u samom otvaranju nije pokolebao momčad, dapače. Andrej nije bio previše aktivan s loptom u nogama, no odradio je možda i najaktivniju utakmicu u obrambenom dijelu u reprezentaciji, na poziciji na kojoj već neko vrijeme često igra u klubu i reprezentaciji. Postao je polivalentni veteran koji je osim vrhunske realizacije glavom i nogom u šesnaestercu s prepoznatljivim lažnjakom, pridodao i kreatorsku crtu uz visoki radni dio. Bravo.

Obrambeno je svih 10 plus zamjene bespotovorno svih 90 minuta ispunjavalo zadaću, odista sinkronizirana partija, a dokaz izuzetno kvalitetno odigrane utakmice je čak 5/11 Vatrenih od 8 reprezentacija ponajboljih u Europi koji igraju četvrtfinale lige nacija, koji su pronašli svoje mjesto po ocjenama Whoscoreda u prvim utakmicama dvomeča. Među tih 5 nije se pronašao onaj koji je spašavao kad bi Francuzi ipak uspjeli stvoriti ozbiljne šanse, a to je naravno vratar Dominik Livaković, koji je matematičkim izračunom skupio za golmana fantastičnih 8.4, nešto manje od Portugalca Dioga Coste, koji je u Danskoj obranio kazneni udarac(baš poput Maignana Kramariću) mada su Portugalci doživjeli minimalni poraz.

Oko pitanja prvog reprezentativnog vratara ponovno se otvorila rasprava, a Livi se oporavio od ozljede baš na vrijeme da ponovno dokaže da je čovjek za velike utakmice, priredbe i kad je u "zoni", malo tko na svijetu mu je ravan. Večeras će biti na stalnim iskušenjima te će ishod uzvrata ovisiti o njemu uvelike. Igra nogom pogrešno mu je spočitavana godinama kao slaba točka, a haklerska varka Dembelea samo je pojačala dojam njegovih bravurs, koje nije prvi put u jako važnoj utakmici pokazao na Poljudu što najbolje zna njegov aktualni sportski direktor u Fenerbahceu.

Francuzi su bili nepremostiva prepreka Vatrenima, no Zlatko Dalić je nakon Argentine, Engleske, Španjolske, Belgije, Nizozemske na velikim natjecanjima, upisao u Ligi Nacija uspjehe i protiv Francuza, a u međuvremenu je i Portugal doživio prvi poraz u međusobnom srazu. Hrvatska nogometna reprezentacija pod Dalićem je postala supersila iako joj kladionice, analitičke kuće, elo rejtinzi, hipsteri i palamuderi ovog svijeta nikada ne daju status glavnih favorita i vrijeme je da se prizna očigledno , a protiv činjenica se ne može i ne smije.  2017. ujesen Hrvatski nogometni savez donio je možda najbolju odluku ikad kad je privolio gospodina Dalića da se ukrca u let za Kijev i sve ostalo je povijest. A i sadašnjost i budućnost.

Upravo su Didiera Deschsmps i Zlatko Dalić najdugovječniji izbornici najboljih svjetskih reprezentacija i veličanstveni uspjesi Pijetlova i Vatrenih ne dolaze slučajno. Kontinuitet u sportu samo najbolji održavaju, a kad se pronađu pravi ljudi na pravom mjestu, po inerciji ne izostaje kvalitetan rezultat.

Liga nacija je pun pogodak UEFA-inog predsjednika Čeferina i njegove klike, baš kao i nov format europskih klupskih natjecanja. Postignuto je to da se igra puno više bitnih utakmica "po razredima" sebi ravnih momčadi što doprinosi uzbuđenju, gledanosti, a sistem je urađen tako da olakšava proboj i kvalificiranje slabijima i na taj način se povećava baza jer tzv. mali klubovi iz manjih liga te te reprezentacije koje obično nisu imale velike šanse za plasman na velika natjecanja sad imaju prigodu uvećavati vlastiti koeficijent te kroz "zaštitnu mrežu" liga nacija/kvalifikacija, odnosno Liga prvaka/Europska/Konferencijska liga, dobiju priliku za popravni ispit što vrijedi i za one velike koji dožive kiks. Vuk sit, ovce na broju. I jare i pare od strane UEFA, a gledatelji uživaju u više direktnih srazova "teškaša".

[Bogdan Bogdanovic Bogovski @Puciscaboy]

@mnepopravljiva @ElekLenard Zamisli nipodaštavati jako potentnog mladog domaćeg centra, izabranog na NBA draftu i člana jedne od najboljih reprezentacija svijeta

[Bogdan Bogdanovic Bogovski @Puciscaboy]

@tweetpotweet2 @ElekLenard Moš mislit. Tako je Anđušić bio sprdan za ispunjavanje skučene uloge.

[Bogdan Bogdanovic Bogovski @Puciscaboy]

Boston Celtics prodani/kupljeni za 6,1 bilijun dolara! O sveopćoj NBA inflaciji ako netko ima vremena pročitati

[Darko Dragičević @DarkoMikoleto]

NBA INFLACIJA

Boston Celtics aktualni su prvaci, favoriti za novo prstenje, a i lideri po broju ukupnih osvajanja titula NBA prvaka, a od danas su i službeno najskuplja sportska franšiza ikad. Tehnološki milijarder kupio ih je za preko 6 milijardi dolara, a ja prenosim vlastiti prošloproljetni tekst o stalnom skoku brojki

Inflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vremenskom razdoblju koje obuhvaća cijelo gospodarstvo. Inflacija je trenutno najveći problem cijelog svjetskog gospodarstva koji se pokušava suzbiti razno raznim mjerama monetarne i fiskalne politike.
Ukoliko se dogodi porast stope inflacije, saniranje lako može dovesti do recesije, a kasnije u težem obliku depresije. Provoditelji mjera ekonomske politike moraju biti vrlo oprezni da ne izazovu nove negativne posljedice kao rezultat rješavanja problema inflacije.

NBA prati inflacijske trendove, kako na terenu, tako u uredima, odnosno u rekordnim individualnim i timskim napadačkim izvedbama kao i po TV ugovorima, salary capu te bankovnim računima igrača i trenera.

Brojke rastu, rekordi se ruše.

Naravno da nikome tko je ikako povezan s ligom nije u interesu da se zaustavi trend podizanja TV rejtinga, posljedično i sklapanje dogovora koji jamče financijsku korist svim akterima. "Nek novca svima, a ne da drugima crane krava nego nek i meni je dobro kao i mojim kolegama" mogla bi se upotrijebiti kao krilatica u američkom profesionalnom sportu, usko povezanog sa šoubiznisom.

Sljedeće sezone istječe postojeći devetogodišnji ugovor s Disney i Warner Bros grupacijama. ESPN i TNT predstavnici su spomenutih filmografskih  kao glavni američki sportski medijski brand glavni je televizijski sadržaj NBA Lige, a prosječno oko 2,5 milijarde dolara po sezoni po trenutnom ugovoro vrijede ekskluzivna NBA TV prava.

Uveliko se nagađa o potencijalnim novim vlasnicima istih, među najistaknutijim kandidatima je i Netflix, specijalizirani kinematografski streaming Internet servis. Ugovor se sklapa na višegodišnji rok, a nagađanja o godišnjoj cifri kreću se između 7 i 9 milijardi dolara. Po svemu sudeći, dolazi do utrostručenja što automatski jamči novi skok u primanjima čitave NBA zajednice.

I zaista, gotovo svakim sljedećim pregovorima liga/predstavnici igrača, liga/medijske kuće dolazi do rješenja na svestrano zadovoljstvo i samim time, svakih nekoliko godina na red stiže povišenje salary capa, ovih dana potvrđen je rast istog. 127 milijuna minimalna su izdvajanja, a 172 gornja je granica koju su voljni prekoračiti određeni vlasnici ukoliko smatraju da njihova franšiza u skorom razdoblju može postati prvak.
Vlasnik LA Clippersa Steve Ballmer je posebno involviran, najimućniji je među kolegama te se ne libi "iz vlastitog džepa" izdvojiti dio sredstava da njegova momčad bude što kvalitetnija, a sve je spremno za preseljenje u novu arenu te više neće dijeliti Staples s LA Lakersima, a već je objavljeno da će se u toj dvorani održati NBA ALL Star Weekend za 2 godine.

Vrijednost NBA franšiza debelo premašuje inflacijsko ekonomsko stanje, štoviše, prema dostupnim podacima svaka NBA franšiza u posljednja 2 desetljeća gotovo svake godine bez obzira na krah burze, ratove i pandemije, doživljava stalni rast.

2000. godine 3 franšize(Ny Knicks, LA Lakers i Chicago Bulls) su prema Forbesu bile procijenjene na iznad 300 milijuna dolara. 

2023. godine Forbes procjenjuje da su tri najvrednije franšize "teške" iznad 6 milijardi dolara, od čega Golden State Warriors preuzeli primat od LA Lakera i New York Knicksa koji su se smjenjivali na čelu unatoč tome što Knicks se ne mogu pohvaliti nekim posebnim sportskim uspjesima dosad.

Preseljenje, tj.povratak u San Francisco te nova arena uz osvajanje četvrte titule doprinijele su rastu "Ratnika" čija je vrijednost po dolarima dakle gotovo ekvivalentna broju stanovnika na Zemlji. Chase Center je dom GSW, koji donosi gotovo trećinu procijenjene vrijednosti što je golema razlika u odnosu na sve ostale čije "arene" su između 10 i 25 posto ukupne vrijednosti franšize. 

Chase Center procijenjen je na 2,5 milijarde dolara, otprilike kao čitave organizacije Memphis Grizzliesa, Minnesote Timberwolvesa i New Orleand Pelicansa.

Rast od preko 1000% u posljednja dva desetljeća doživljavaju sve NBA sredine, a možda najbolje ilustracije su usporedbe konkretnih kupoprodajnih poslova određenih franšiza.

Phoenix Suns 1987. kupio je Jerry Colangelo za 44 milijuna dolara, 2004. godine Robert Sarver preuzeo je vođenje sastava iz Arizone za 401 milijun, a 2022. Mat Ishbia kupio je Sunse za 4 milijarde dolara.

Mikhail Prokhorov otkupio je tadašnje New Jersey Nets 2010. za "samo" 200 milijuna dolara da bi 9 godina kasnije Joe Tsai postao vlasnik Brooklyn Netsa za 3.3 milijarde dolara. Zanimljivo, instantno po dolasku novopečenih vlasnika Sunsi i Netsi su sastavili tzv. super trojke u momčadi, a glavni potez u oba slučaja bilo je dovođenje Kevina Duranta, jednog od najboljih strijelaca u povijesti.

Rekordna kupovina prije Sunsa i Netsa bila je ona Houston Rocketsa-. Navijači navedene Teksaške momčadi vrhunac su doživjeli 1994. i 1995. kada su proslavljali osvajanje prstenja Hakeema Olajuwona&co. iskoristivši odlazak Michaela Jordana u baseball, a potez kupnje Rocketsa 1993. u iznosu od 85 milijuna dolara ispostavio se savršenstvom za Leslieja Alexandera.

Po inerciji je bogatstvo raslo, a 2017. dolazi do promjene vlasništva kada Tillman Fertitta(bratić bivših UFC vlasnika, braće Fertitta) za 2.2 milijarde dolara, na raspolaganje dobija Rocketse i dvoranu naziva Toyota Center, kamo je htio uvesti i NHL franšizu koja u tom gradu ne postoji, no to je bila neuspjela misija.
Rockets su u početnim godinama njegovog rukovodstva postali fantastičan suparnik jednoj od najboljih momčadi ikad, Golden Stateu s Durantom, Steph Curryem u glavnim ulogama, no nisu osvojili Zapadnu Konferenciju i 2020. je došlo do razlaza s generalnim managerom, trenerom i svim glavnim igračima te sada s mladom jezgrom pokušavaju opet biti relevantan čimbenik.

Najlogičnija stvar je da glavni akteri i uzročnici globalne NBA popularnosti koja dovodi do impozantnih iznosa u svim oblicima budu i ponajviše nagrađeni, a to se dobrim dijelom i događa.

Barijeru od 1 milijun američkih dolara za NBA superzvijezdu prvi su probili Moses Malone i Bill Walton u sezoni 1979-80. Postepeno je dolazilo do rasta, no Michael Jordan nakon povratka košarci iz baseballa, postao je apsolutna ikona, ujedno i apsolutna iznimka pošto je postao možda i veći brand od NBA, nešto nezabilježeno dotad, a i otad.

Patrick Ewing iz NY Knicksa s 18.7 milijuna(duplo više u odnosu na drugog najplaćenijeg, Clyde Drexlera) bio je najplaćeniji igrač 1995-96, u sezoni kada je MJ osvojio novi naslov te je "leteći Mike" potpisao poboljšani ugovor s Bullsima od preko 30 milijuna godišnje za naredne dvije sezone u kojima su Jordanovi "Bikovi" opet rutinski stizali do titula ponovivši three peat iz perioda početka posljednjeg desetljeća 20. stoljeća, a i 2.tisućljeća.

Ipak, došlo je do zasićenja i razlaza kultne dinastije Chicago Bullsa, Michael Jordan ponovno je napustio NBA na nekoliko godina, a ponovno je Ewing s 18,5 milijuna bio "najteži" ugovor lige.

S punim pravom je dolazio do lockouta kada su sindikalni predstavnici NBA igrača tražili bitna povećanja vlastitih primanja budući da je činjenično dolazilo do golemih uvećanja prihoda čitave lige i svih franšiznih vlasnika, no to nije pratilo i proporcionalno povećanje igračkih ugovora.

Naime, 2000-01 Kevin Garnett je bio onaj za kog se izdvajalo najviše, nešto manje od 20 milijuna dok je desetoplasirani Scottie Pippen primao 13-ak milijuna dolara. 11 godina kasnije, Kevin Garnett bio je drugi najplaćeniji s 21 milijunom, top10 je zatvarao Dwight Howard s 18 milijuna dolara.

Tek 15 godina nakon što je MJ Bullse službeno koštao 33 milijuna i 140 tisuća dolara, cifru od 30 milijuna godišnje za sezonski ugovor od matične NBA franšize zaslužio je Kobe Bryant, koji je 7 godina uzastopno bio najplaćenija zvijezda lige, od 2009-10 do sezone vlastitog umirovljenja, 2015-16. "Samo" dvije od navedenih sedam Kobe je zarađivao 30+ milijuna, točnije  $30,453,805.

2016-17 LeBron James je naslijedio Bryanta na čelu najplaćenijih, tada je i on od Cleveland Cavaliersa plaćen iznad 30 milijuna dolara, no na čelu takvog poretka "King" je ostao jedno ljeto pošto je Stephen Curry od sezone 2017-18 do dan danas uživa status najplaćenijeg NBA igrača, dakle 7 godina uzastopno čime se izjednačio s Kobe Bryantom.

2018-19 prva desetorica su dobijala iznad 30 milijuna dolara, a 2022-23 prva desetorica najplaćenijih su plaćeni preko 40 milijuna.

Curry ove sezone prima više od 50 milijuna, a prvi koji će u jednoj sezoni zaraditi više od 60 milijuna bit će Damian Lillard kao apsolutni veteran pred igračku mirovinu. Praksa današnjih najizdašnjjih ugovora je takva da igrači iz godine u godinu zarađuju po nekoliko milijuna više,  npr. krilni igrač Boston Celticsa Jaylen Brown potpisao je novi ugovor koji počinje tek od sljedeće sezone za koju mu je obvezno isplatiti 52,3 milijuna dolara, a na njegovom isteku, u posljednjoj godini "sjest će mu" skoro 70 milijuna. Na red u Bostonu stiže i Jayson Tatum, Jaylenov suigrač gotovo od početka NBA karijere se prate i na terenu i ugovorno pošto su obojica 2016. i 2017. odabrani 3.pickom NBA Drafta, a Tatum će uskoro potpisati rekordni ugovor, no potom se neće dugo čekati i da se netko približi ugovoru od 100 milijuna dolara na godinu.

Ista praksa povišice prati i rookie ugovore što praktički osigurava doživotnu egzistenciju izabranih momaka pod uvjetom da nisu rasipni.

Jaylen Brown je na Draftu 2016. izabran treći, a Dragan Bender četvrti čija su garantirana primanja u premijernoj NBA sezoni iznosila između 3 i 4 milijuna dolara, a prvoizabbrani Ben Simmons primao je od Philadelphia 76ers nešto ispod 5 milijuna. Od prvih 30, trećina njih je zarađivala iznad 2 milijuna, 25/30 iznad jednog milijuna. Na posljednjem NBA draftu, 2023.godine, Francusko čudo, Victor Wembanyama, prvi je rookie s NBA plaćom iznad 10 milijuna dolara, a svaki od 30 košarkaša u prvoj rundi zaradit će ove sezone najmanje 2 milijuna dolara.

U biti, jedino što je manje više na jednakoj razini nekoliko desetljeća u NBA jest prosječan broj gledatelja. Najposjećenije arene na 20-ak tisuća gledatelja prosječno, najmanje posjećene na petnaestak tisuća.

Ukupan broj gledatelja u prvom desetljeću ovog tisućljeća bio je po apsolutnom broju nešto veći u odnosu na drugo desetljeće, no treba uzeti u obzir smanjenje dviju sezona u drugom desetljeću zbog lockouta, odnosno korona virusa.

Najsjajnije zvijezde i najzvučnije momčadi privlače i najviše publike, a tome svjedoči da su najgledaniji "gosti" u NBA dvoranama od 2001. naovamo LA Lakers, Miami Heat, Boston Celtics, Cleveland Cavaliers.

Super timovi, super franšize ili one man show? Atraktivno širokim masama jer onda kad znaš da će doživljaj biti poseban i da stiže netko jako bitan, iznimno kvalitetan, ne libiš se potrošiti pokoji postotak kućnog budžeta više da se zaputiš na sportsko borilište ili koncert.

Washington Wizards prije i nakon Michael Jordana ponajmanje su zanimljiva NBA franšiza očigledno i samima sebi pošto se ozbiljno razmišlja o relokaciji franšize iz metropole. U dvije sezone s Jordanom bili su druga najgledanija gostujuća momčad bez obzira što nisu konkurirali za najveće domete.

Veoma usporediv je slučaj Cleveland Cavaliersa i LeBron Jamesa, koji su redovno bili među najgledanijim ekipama kad je on bio u sastavu, a nakon njegova odlaska postali su najmanje atraktivan suparnik, a Miami Heat je automatski postao najgledaniji, isto kao i Cavaliers nakon LeBronovog povratka, u 3 od 4 sezone njegovog drugog mandata. La Lakers sami po sebi su uvijek bili mamac, a čim je James pristigao u njihove redove, oni preuzimaju broj 1 u ovoj kategoriji.

San Antonio Spurs puna dva desetljeća bili su fantastična momčad, peterostruki NBA prvak, no rijetko su bili u 5 najgledanijih gostujućih ekipa, a vrlo je izgledno da u naredna dva desetljeća neće biti toliko uspješni, no još izglednije i da će stalno biti među najprimamljivijim protivnicima, kadgod Victor Wembanyama bude stizao u goste. Prvi bloker lige, 20-godišnji centar "Mamuza" privlači toliku pozornost da je njegov dres četvrti najprodavaniji, odmah nakon Currya, Tatuma i LeBrona.

NBA raspolaže s 2,5 milijarde dolara sezonski od TV prava dok 30 NBA franšiza u otprilike istom periodu po sezoni prikupe polovicu prihoda od cijene ulaznica. Snažan udar po tom pitanju bila je pandemija korona virusa i očekivano je stiglo dodatno povisivanje usluge za gledatelje.

Nažalost, uvjerljivo najveći nesrazmjer u brojkama što se tiče NBA nastaje kod cijene ulaznica posljednjih godina, a to se direktno odražava na bitnu promjenu atmosfere u manje više svim dvoranama. Iako po kulturi, a i restriktivnim zakonima ne možemo uspoređivati neke europske zemlje i sportski doživljaj s onime u zatvorenim američkim dvoranama, ne može se poreći da je ne tako davno dojam bio kudikamo autentičniji, manje generičan i da su igrači bili povezaniji s vlastitim navijačima, a suparnicima nije bilo svejedno zamjeriti se u "tuđoj" areni.

Činjenica je da sve veći broj građana ne može priuštiti odlazak na NBA utakmicu, pogotovo ne kontinuirano, manje je i sezonskih ulaznica od onih najvjernijih navijača te unatoč isplativosti takvog modela koji favorizira "viši društveni stalež", možda bi trebalo razmišljati o restrukturiranju u tom segmentu.

Prije desetak godina, tek fanovi NY Knicks u Madison Square Gardenu i La Lakersa u Staples Centre prosječno su izdvajali više od 100 dolara, a danas najjeftinije prolaze navijači Indiana Pacersa s oko 140 dolara prosječno za pojedinačnu cijenu ulaznice. 

Status najvrednije franšize od LAL i NYK preuzeo je GSW, a tako je i po cijeni ulaznica trenutno najskuplje gledati domaću utakmicu Golden State Warriorsa, gotovo u razini minimalne hrvatske mjesečne plaće što se ove sezone definitivno ne isplati njihovim fanovima dok s druge strane žitelji Oklahoma Citya imaju druge najjeftinije ulaznice, a ponajbolja su momčad lige s mladom momčadi koja bi tek trebala doseći puni potencijal.

Izuzetno zanemarena činjenica da gotovo svaku večer tokom sezone u trajanju od 6 mjeseci imamo priliku pogledati makar jednu vrhunsku utakmicu, a što je slučaj usporediv jedino još s NHL, ostaje u sjeni neprestanih kritika na moderni NBA.

Američki nogomet nije zaživio kao globalna "pošast" mada u povijesti natjecanja ima stranaca u Kući Slavnih, a trenutno je više od 80 igrača rođenih izvan SAD koji su pod ugovorom.
NFL je najpopularnija sportska liga u SAD, a glavni razlozi su format natjecanja(igranje tek 16 utakmica po timu u regularnoj sezoni, uglavnom nedjeljom, a zatim playoff direktno na izbacivanje jedan sraz bez uzvratnog dvoboja) i popratni show uz održavanje dvoboja na golemim stadionima,  no bez ikakve dileme NBA je glavni sportski proizvod u svijetu sporta. Medijska popraćenost na svim kontinentima usporediva je jedino s nogometnim Mundijalom, a šansu za parirati NBA po pitanju ugovora igračima i trenerima imala bi tek (polu)zatvorena, elitistička Liga prvaka, tzv. Europska Superliga.

Koliko su utemeljene kritike, odnosno objede o "neigranju obrane", "cirkusu regularne sezone" ili manjku karizmatika i višku političke korektnosti?
Po običaju, istina je relativna stvar, percepcija je individualna, a o ukusima se ne raspravlja. 

Mijenjaju se generacije, stil života, prioriteti, nestaju neki poslovi i zanati, izmišljaju se novi, tehnologija preuzima živote. Mijenjaju se i generacije sportaša, stručnjaka, trendovi silaze i nadolaze iznova, uvode se nove metode rada s mladima, no u svojoj srži, nema suštinskih razlika. Najbolji se lako prepoznaju, bez obzira na osobne preference.

Posljednjih desetak godina za nevelika financijska izdvajanja, manje više na čitavom "Zapadu" sportski fanovi mogu svakog dana 0-24 gledati sve najznačajnije sportske priredbe. Specijalizirani sportski kanali i unaprijeđeni Internet donose privilegiju kakvu nisu imali prethodnici, no takva hiperprodukcija donosi i zasićenje i više se ništa ne smatra nečim posebnim. Brže-više-brže-više-brže nije sportski već životni moto društva, način života je apsolutno neusporediv s prijašnjim, konzumerizam je uhvatio zamah čak i u određenim plemenskim grupama.

Čelnici krovnih sportskih organizacija i liga neprestano uvećavaju broj turnira i natjecanja. Više turnira, više natjecanja= više publike na licu mjesta, više TV gledatelja, više klikova na socijalnim mrežama. Više golova, više poena, više uzbuđenja, više nagrada, više trofeja= više zanimanja, više novca, viši interes nove ciljane skupine.

Dokle tako? Dok god je isplativo većini uključenih i dovoljno interesantno javnosti. Kruha i igara. 

Nestala je aura nedodirljivog, neopipljivog. Glamur je postojao i postojat će, no u ovom dobu ne postoje unisono obožavane zvijezde koje postaju "veće od života", kamoli od sporta, glazbenog žanra ili nečeg trećeg. Simboli vremena, kultovi ličnosti, lako ih je nabrajati samo kroz drugi dio 20.stoljeća, a u današnje vrijeme za malo kog se može reći da to doživljava. Politički lideri i vojskovođe diljem svijeta su primjerice bili jako štovani, slijepo im se vjerovalo i poštivalo zapovijedi. Nije da ne svjedočimo jako opasnim i turbulentim vremenima, najblaže rečeno,  no možete li zamisliti nešto slično? Retoričko pitanje.

Jednostavno, globalni, momentalni protok informacija samo u posljednjih desetak godina toliko je uvećan da je sadržajem vjerojatno ispunio više od jedan posto čitave svjetske povijesti.

NBA 1990-ih počeo se otvarati van SAD i Kanade, počeo je upliv stranih košarkaša čije su države krenule otkupljivati prijenose utakmica, u pravilu najatraktivnijih uz naglasak na NBA doigravanje. Nije postojala druga mogućnost osim gledanja tih utakmica uživo uz eventualnu snimku te praćenje najjačih sportskih natjecanja putem novinskih napisa, tjednih ili mjesečnih časopisa i popratnih šturih statističkih podataka.

Iako je tad bilo više slobodnog vremena kod prosječne osobe,  potpun sadržaj nije bio dostupan nikome, za razliku od posljednjih desetak godina kada otprilike i nastupa u eter spominjanje neozbiljnosti košarke tokom većeg dijela sezone, čak i od strane bivših NBA košarkaških zvijezdi, ponajprije Europljana. Istini za volju, otprilike u tom periodu kreće i prilična promjena paradigme u igri i prebacivanje težišta u korist bekova i krila, a nauštrb visokih igrača koji nisu mogli pratiti ubrzanje te drugačije zahtjeve, bar dok se kroz nekoliko godina nisu krenuli prilagođavati, a novi val mladih centara je u biti hibrid svih pozicija na terenu pa sada imamo opet dominantne visoke, kao i playmakere i šutere i krila. To je nešto što u ovolikoj mjeri nikada nije bilo prisutno, dubina "bazena talenta" u NBA trenutno je na povijesnim razinama zbog čega je nadolazeća ekspanzija dobrodošla, između ostalog.

Slično kao i u NHL, "hokejaškom NBA", masovno otvaranje strancima, Europljanima prije svih donio je bogatstvo raznolikosti, a posljedično se događa smanjivanje kvalitativnih razlika između reprezentacije SAD i ostalih, a posljednjih 6 sezona uključujući tekuću, titulu najkorisnijeg igrača osvaja igrač rođen van SAD, a glavni konkurent(i) su također posljednjih godina neamerikanci(premda je u međuvremenu aktualni MVP i višestruki najbolji strijelac, Joel Embiid, izabrao nastupati za SAD, kamo je na Kansas koledžu se usavršavao. Mogao je birati između rodnog Kameruna te Francuske, domaćina OI ove godine. Prošla 2 finala s OI bila su SAD-Srbija i SAD-Francuska).

Joel Embiid, Nikola Jokić i Giannis Antetokounmpo ta su trojica koja dijele MVP priznanja i bore se za isto već godinama. Odreda različitih stilova igre, operiraju na sličnim dijelovima terena, u potpunosti su poziciju (krilnog) centra reaktivirali i transformirali potjeravši niske postave iz mode. Embiid i Giannis rođeni su 1994. Joker 1995. i predstavnici su "srednje" generacije aktualnih NBA superzvijezda. Od njih jedini Embiid oskudijeva s timskim uspjehom i to mu je golemi "krimen" u dosadašnjoj karijeri.

Nasljednici su već nadošli, predstavili se u punom ruhu i teško je reći da liga nije u fantastičnim rukama. Valja istaknuti da su od desetak budućih tzv. "lica lige", trojica najimpresivnijih ponovno stranci- Teksaški rivali, Luka Dončić i Victor Wembanyama, ispred svih, a potom i Shai Gilgeous Alexander, Kanadski lider Oklahoma City Thundera.
Jayson Tatum, Anthony Edwards, Tyrese Haliburton američki su MVP kandidati nove generacije, franšizne igračine za budući period, predvodnici svojih NBA momčadi i reprezentacije, a još je veliki broj igrača koji napreduju iz godine u godinu i već oduševljavaju milijune nalazeći se na All Staru ili nadomak istog.

Na samom zalasku je "domaća" ergela nevjerojatnih veličina predvođenih LeBron Jamesom, Kevinom Durantom, Stephenom Curryem i Kawhijem Leonardom. Uz njih još uvijek na vrhunskoj razini egzistiraju James Harden, Paul George, Jimmy Butler, a nešto manje Russell Westbrook i  Chris Paul dok je ozljedama pokošen, aktivan i bivši MVP, Derrick Rose.

Uživajmo dok traje, neponovljivo iskustvo.

Na neki način 2023-24 sezona je prijelomna po koječemu, baš kao što je bila i 2013-14, posljednja šampionska najdugovječnije NBA dinastije, San Antonio Spursa. 2014. u offseasonu najuspješniji tricaš u povijesti, igrački član dinastije Chicago Bullsa i San Antonio Spursa, Steve Kerr, postaje glavni trener Golden State Warriorsa. Najuspješniji tricaš trenira najbolje šutere ikad, u paketu. Sve ostalo je povijest, udarili su temelje dotad nezamislivog u NBA. Parola "živiš i umireš od šuta, ne možeš biti prvak s tim načinom košarke i ako ti je playmaker prva opcija" pada u vodu, a osim toga, vlasnička struktura Warriorsa 2014. pokrenula je proces preseljenja u San Francisco, u novu arenu, što je već ranije istaknuto, doprinijelo strelovitom rastu vrijednosti same franšize.

2014. godine Adam Silver na dužnosti komesara iliti direktora NBA, zamjenjuje Davida Sterna, voljenog lika, koji je uvelike zaslužan za pozicioniranje NBA kao globalnog sportskog branda, a 10 godina nakon, potpisao je produžetak suradnje te će nastaviti voditi NBA. Nije bilo razloga za suprotnim s obzirom na fantastičan krizni menadžment, brzo i efikasno donošenje odluka u korist vlasnika, igrača i publike čime je osigurao blistavu budućnost, a ona se odlučuje u sadašnjosti, u 2024.godini.

Osluškivanje tržišta krucijalno je za vizionarske pothvate, a ovaj pravnik rijetko griješi. Ostat će njegova "vladavina" upamćena po mnogočemu, a ove sezone uveden je "NBA Kup", turnir s osnovnim ciljem povećavanja značaja regularne sezone i interesa za istoj u početnim mjesecima iste u čemu je već uspio jer je u studenome 2023. postignut najveći NBA TV rating u SAD u povijesti lige. Finalisti Kupa mogli bi biti valorizirani direktnim play off/play in nastupom u tekućoj sezoni ili nešto slično, prostora za dodatne korekcije postoje.

Od 2024. NBA Draft bit će raspoređen u dvije večeri čime se želi komercijalizirati i druga runda Drafta čime će se spriječiti situacija da budući najbolji igrač NBA, u trenutku proglašenja koja franšiza ga je pikirala, bude usputno na ekranu za vrijeme reklamnog bloka, a isto tako će dati puni dan vremena generalnim managerima, trenerima, scoutima za dodatno razmišljanje, dogovoranje poslova s kolegama u tradeovima kao i zasiguran dodatan novčani utržak svim uključenim. 

Druga runda NBA drafta bila je gotovo u potpunosti odbačen dio programa, a ne bi smjelo biti tako, budući da svake godine nekoliko pojedinaca biranih iza 30.picka postanu veoma značajan igrački faktor u ligi, neki od njih i crem de la creme. 

Konstantno pomicanje napadačke efikasnosti(timski napadački rejting pokazatelj je koliko na 100 posjeda momčad postiže poena i vjeran je prikaz da su NBA obrane najneuspješnije upravo u posljednih nekoliko godina), rušenje poenterskih i inih rekordnih postignuća u sveopćoj hiperprodukciji analitičkih podataka zaista su jaki argumenti kritičarima i nostalgičarima. 

Zamjerke o mekoći igre, nedostatku fizičkog kontakta i trudu pri zaustavljanju protivnika u zatrpavanju njihovog koša uvelike stoje, a pravila igre i sudačka protekcija postavljeni su da štite napadače, a otežavaju braničima. U tom smjeru urađene su neke sitne dorade, nedovoljno da postignu balans. Toleriranje nošene lopte, koraka, isforsirani prekršaji kod prenaglašenog, često iniciranog(u tom pogledu je donekle došlo do normalizacije) kontakta prevelika su prednost prosječnom, kamoli elitnom ofanzivcu, a kad se nadoda i generalni iskorak u napadačkom playbooku, tj. akcijama na postavljene obrane od strane trenera i njegovih koordinatora uz spacing kada od 48 minuta obrana mora često braniti najmanje 3, a često i svih 5 suparnika daleko od samog obruča, u tranziciji i na postavljeni napad.

[Darko Dragičević @DarkoMikoleto]

NBA INFLACIJA

Boston Celtics aktualni su prvaci, favoriti za novo prstenje, a i lideri po broju ukupnih osvajanja titula NBA prvaka, a od danas su i službeno najskuplja sportska franšiza ikad. Tehnološki milijarder kupio ih je za preko 6 milijardi dolara, a ja prenosim vlastiti prošloproljetni tekst o stalnom skoku brojki

Inflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vremenskom razdoblju koje obuhvaća cijelo gospodarstvo. Inflacija je trenutno najveći problem cijelog svjetskog gospodarstva koji se pokušava suzbiti razno raznim mjerama monetarne i fiskalne politike.
Ukoliko se dogodi porast stope inflacije, saniranje lako može dovesti do recesije, a kasnije u težem obliku depresije. Provoditelji mjera ekonomske politike moraju biti vrlo oprezni da ne izazovu nove negativne posljedice kao rezultat rješavanja problema inflacije.

NBA prati inflacijske trendove, kako na terenu, tako u uredima, odnosno u rekordnim individualnim i timskim napadačkim izvedbama kao i po TV ugovorima, salary capu te bankovnim računima igrača i trenera.

Brojke rastu, rekordi se ruše.

Naravno da nikome tko je ikako povezan s ligom nije u interesu da se zaustavi trend podizanja TV rejtinga, posljedično i sklapanje dogovora koji jamče financijsku korist svim akterima. "Nek novca svima, a ne da drugima crane krava nego nek i meni je dobro kao i mojim kolegama" mogla bi se upotrijebiti kao krilatica u američkom profesionalnom sportu, usko povezanog sa šoubiznisom.

Sljedeće sezone istječe postojeći devetogodišnji ugovor s Disney i Warner Bros grupacijama. ESPN i TNT predstavnici su spomenutih filmografskih  kao glavni američki sportski medijski brand glavni je televizijski sadržaj NBA Lige, a prosječno oko 2,5 milijarde dolara po sezoni po trenutnom ugovoro vrijede ekskluzivna NBA TV prava.

Uveliko se nagađa o potencijalnim novim vlasnicima istih, među najistaknutijim kandidatima je i Netflix, specijalizirani kinematografski streaming Internet servis. Ugovor se sklapa na višegodišnji rok, a nagađanja o godišnjoj cifri kreću se između 7 i 9 milijardi dolara. Po svemu sudeći, dolazi do utrostručenja što automatski jamči novi skok u primanjima čitave NBA zajednice.

I zaista, gotovo svakim sljedećim pregovorima liga/predstavnici igrača, liga/medijske kuće dolazi do rješenja na svestrano zadovoljstvo i samim time, svakih nekoliko godina na red stiže povišenje salary capa, ovih dana potvrđen je rast istog. 127 milijuna minimalna su izdvajanja, a 172 gornja je granica koju su voljni prekoračiti određeni vlasnici ukoliko smatraju da njihova franšiza u skorom razdoblju može postati prvak.
Vlasnik LA Clippersa Steve Ballmer je posebno involviran, najimućniji je među kolegama te se ne libi "iz vlastitog džepa" izdvojiti dio sredstava da njegova momčad bude što kvalitetnija, a sve je spremno za preseljenje u novu arenu te više neće dijeliti Staples s LA Lakersima, a već je objavljeno da će se u toj dvorani održati NBA ALL Star Weekend za 2 godine.

Vrijednost NBA franšiza debelo premašuje inflacijsko ekonomsko stanje, štoviše, prema dostupnim podacima svaka NBA franšiza u posljednja 2 desetljeća gotovo svake godine bez obzira na krah burze, ratove i pandemije, doživljava stalni rast.

2000. godine 3 franšize(Ny Knicks, LA Lakers i Chicago Bulls) su prema Forbesu bile procijenjene na iznad 300 milijuna dolara. 

2023. godine Forbes procjenjuje da su tri najvrednije franšize "teške" iznad 6 milijardi dolara, od čega Golden State Warriors preuzeli primat od LA Lakera i New York Knicksa koji su se smjenjivali na čelu unatoč tome što Knicks se ne mogu pohvaliti nekim posebnim sportskim uspjesima dosad.

Preseljenje, tj.povratak u San Francisco te nova arena uz osvajanje četvrte titule doprinijele su rastu "Ratnika" čija je vrijednost po dolarima dakle gotovo ekvivalentna broju stanovnika na Zemlji. Chase Center je dom GSW, koji donosi gotovo trećinu procijenjene vrijednosti što je golema razlika u odnosu na sve ostale čije "arene" su između 10 i 25 posto ukupne vrijednosti franšize. 

Chase Center procijenjen je na 2,5 milijarde dolara, otprilike kao čitave organizacije Memphis Grizzliesa, Minnesote Timberwolvesa i New Orleand Pelicansa.

Rast od preko 1000% u posljednja dva desetljeća doživljavaju sve NBA sredine, a možda najbolje ilustracije su usporedbe konkretnih kupoprodajnih poslova određenih franšiza.

Phoenix Suns 1987. kupio je Jerry Colangelo za 44 milijuna dolara, 2004. godine Robert Sarver preuzeo je vođenje sastava iz Arizone za 401 milijun, a 2022. Mat Ishbia kupio je Sunse za 4 milijarde dolara.

Mikhail Prokhorov otkupio je tadašnje New Jersey Nets 2010. za "samo" 200 milijuna dolara da bi 9 godina kasnije Joe Tsai postao vlasnik Brooklyn Netsa za 3.3 milijarde dolara. Zanimljivo, instantno po dolasku novopečenih vlasnika Sunsi i Netsi su sastavili tzv. super trojke u momčadi, a glavni potez u oba slučaja bilo je dovođenje Kevina Duranta, jednog od najboljih strijelaca u povijesti.

Rekordna kupovina prije Sunsa i Netsa bila je ona Houston Rocketsa-. Navijači navedene Teksaške momčadi vrhunac su doživjeli 1994. i 1995. kada su proslavljali osvajanje prstenja Hakeema Olajuwona&co. iskoristivši odlazak Michaela Jordana u baseball, a potez kupnje Rocketsa 1993. u iznosu od 85 milijuna dolara ispostavio se savršenstvom za Leslieja Alexandera.

Po inerciji je bogatstvo raslo, a 2017. dolazi do promjene vlasništva kada Tillman Fertitta(bratić bivših UFC vlasnika, braće Fertitta) za 2.2 milijarde dolara, na raspolaganje dobija Rocketse i dvoranu naziva Toyota Center, kamo je htio uvesti i NHL franšizu koja u tom gradu ne postoji, no to je bila neuspjela misija.
Rockets su u početnim godinama njegovog rukovodstva postali fantastičan suparnik jednoj od najboljih momčadi ikad, Golden Stateu s Durantom, Steph Curryem u glavnim ulogama, no nisu osvojili Zapadnu Konferenciju i 2020. je došlo do razlaza s generalnim managerom, trenerom i svim glavnim igračima te sada s mladom jezgrom pokušavaju opet biti relevantan čimbenik.

Najlogičnija stvar je da glavni akteri i uzročnici globalne NBA popularnosti koja dovodi do impozantnih iznosa u svim oblicima budu i ponajviše nagrađeni, a to se dobrim dijelom i događa.

Barijeru od 1 milijun američkih dolara za NBA superzvijezdu prvi su probili Moses Malone i Bill Walton u sezoni 1979-80. Postepeno je dolazilo do rasta, no Michael Jordan nakon povratka košarci iz baseballa, postao je apsolutna ikona, ujedno i apsolutna iznimka pošto je postao možda i veći brand od NBA, nešto nezabilježeno dotad, a i otad.

Patrick Ewing iz NY Knicksa s 18.7 milijuna(duplo više u odnosu na drugog najplaćenijeg, Clyde Drexlera) bio je najplaćeniji igrač 1995-96, u sezoni kada je MJ osvojio novi naslov te je "leteći Mike" potpisao poboljšani ugovor s Bullsima od preko 30 milijuna godišnje za naredne dvije sezone u kojima su Jordanovi "Bikovi" opet rutinski stizali do titula ponovivši three peat iz perioda početka posljednjeg desetljeća 20. stoljeća, a i 2.tisućljeća.

Ipak, došlo je do zasićenja i razlaza kultne dinastije Chicago Bullsa, Michael Jordan ponovno je napustio NBA na nekoliko godina, a ponovno je Ewing s 18,5 milijuna bio "najteži" ugovor lige.

S punim pravom je dolazio do lockouta kada su sindikalni predstavnici NBA igrača tražili bitna povećanja vlastitih primanja budući da je činjenično dolazilo do golemih uvećanja prihoda čitave lige i svih franšiznih vlasnika, no to nije pratilo i proporcionalno povećanje igračkih ugovora.

Naime, 2000-01 Kevin Garnett je bio onaj za kog se izdvajalo najviše, nešto manje od 20 milijuna dok je desetoplasirani Scottie Pippen primao 13-ak milijuna dolara. 11 godina kasnije, Kevin Garnett bio je drugi najplaćeniji s 21 milijunom, top10 je zatvarao Dwight Howard s 18 milijuna dolara.

Tek 15 godina nakon što je MJ Bullse službeno koštao 33 milijuna i 140 tisuća dolara, cifru od 30 milijuna godišnje za sezonski ugovor od matične NBA franšize zaslužio je Kobe Bryant, koji je 7 godina uzastopno bio najplaćenija zvijezda lige, od 2009-10 do sezone vlastitog umirovljenja, 2015-16. "Samo" dvije od navedenih sedam Kobe je zarađivao 30+ milijuna, točnije  $30,453,805.

2016-17 LeBron James je naslijedio Bryanta na čelu najplaćenijih, tada je i on od Cleveland Cavaliersa plaćen iznad 30 milijuna dolara, no na čelu takvog poretka "King" je ostao jedno ljeto pošto je Stephen Curry od sezone 2017-18 do dan danas uživa status najplaćenijeg NBA igrača, dakle 7 godina uzastopno čime se izjednačio s Kobe Bryantom.

2018-19 prva desetorica su dobijala iznad 30 milijuna dolara, a 2022-23 prva desetorica najplaćenijih su plaćeni preko 40 milijuna.

Curry ove sezone prima više od 50 milijuna, a prvi koji će u jednoj sezoni zaraditi više od 60 milijuna bit će Damian Lillard kao apsolutni veteran pred igračku mirovinu. Praksa današnjih najizdašnjjih ugovora je takva da igrači iz godine u godinu zarađuju po nekoliko milijuna više,  npr. krilni igrač Boston Celticsa Jaylen Brown potpisao je novi ugovor koji počinje tek od sljedeće sezone za koju mu je obvezno isplatiti 52,3 milijuna dolara, a na njegovom isteku, u posljednjoj godini "sjest će mu" skoro 70 milijuna. Na red u Bostonu stiže i Jayson Tatum, Jaylenov suigrač gotovo od početka NBA karijere se prate i na terenu i ugovorno pošto su obojica 2016. i 2017. odabrani 3.pickom NBA Drafta, a Tatum će uskoro potpisati rekordni ugovor, no potom se neće dugo čekati i da se netko približi ugovoru od 100 milijuna dolara na godinu.

Ista praksa povišice prati i rookie ugovore što praktički osigurava doživotnu egzistenciju izabranih momaka pod uvjetom da nisu rasipni.

Jaylen Brown je na Draftu 2016. izabran treći, a Dragan Bender četvrti čija su garantirana primanja u premijernoj NBA sezoni iznosila između 3 i 4 milijuna dolara, a prvoizabbrani Ben Simmons primao je od Philadelphia 76ers nešto ispod 5 milijuna. Od prvih 30, trećina njih je zarađivala iznad 2 milijuna, 25/30 iznad jednog milijuna. Na posljednjem NBA draftu, 2023.godine, Francusko čudo, Victor Wembanyama, prvi je rookie s NBA plaćom iznad 10 milijuna dolara, a svaki od 30 košarkaša u prvoj rundi zaradit će ove sezone najmanje 2 milijuna dolara.

U biti, jedino što je manje više na jednakoj razini nekoliko desetljeća u NBA jest prosječan broj gledatelja. Najposjećenije arene na 20-ak tisuća gledatelja prosječno, najmanje posjećene na petnaestak tisuća.

Ukupan broj gledatelja u prvom desetljeću ovog tisućljeća bio je po apsolutnom broju nešto veći u odnosu na drugo desetljeće, no treba uzeti u obzir smanjenje dviju sezona u drugom desetljeću zbog lockouta, odnosno korona virusa.

Najsjajnije zvijezde i najzvučnije momčadi privlače i najviše publike, a tome svjedoči da su najgledaniji "gosti" u NBA dvoranama od 2001. naovamo LA Lakers, Miami Heat, Boston Celtics, Cleveland Cavaliers.

Super timovi, super franšize ili one man show? Atraktivno širokim masama jer onda kad znaš da će doživljaj biti poseban i da stiže netko jako bitan, iznimno kvalitetan, ne libiš se potrošiti pokoji postotak kućnog budžeta više da se zaputiš na sportsko borilište ili koncert.

Washington Wizards prije i nakon Michael Jordana ponajmanje su zanimljiva NBA franšiza očigledno i samima sebi pošto se ozbiljno razmišlja o relokaciji franšize iz metropole. U dvije sezone s Jordanom bili su druga najgledanija gostujuća momčad bez obzira što nisu konkurirali za najveće domete.

Veoma usporediv je slučaj Cleveland Cavaliersa i LeBron Jamesa, koji su redovno bili među najgledanijim ekipama kad je on bio u sastavu, a nakon njegova odlaska postali su najmanje atraktivan suparnik, a Miami Heat je automatski postao najgledaniji, isto kao i Cavaliers nakon LeBronovog povratka, u 3 od 4 sezone njegovog drugog mandata. La Lakers sami po sebi su uvijek bili mamac, a čim je James pristigao u njihove redove, oni preuzimaju broj 1 u ovoj kategoriji.

San Antonio Spurs puna dva desetljeća bili su fantastična momčad, peterostruki NBA prvak, no rijetko su bili u 5 najgledanijih gostujućih ekipa, a vrlo je izgledno da u naredna dva desetljeća neće biti toliko uspješni, no još izglednije i da će stalno biti među najprimamljivijim protivnicima, kadgod Victor Wembanyama bude stizao u goste. Prvi bloker lige, 20-godišnji centar "Mamuza" privlači toliku pozornost da je njegov dres četvrti najprodavaniji, odmah nakon Currya, Tatuma i LeBrona.

NBA raspolaže s 2,5 milijarde dolara sezonski od TV prava dok 30 NBA franšiza u otprilike istom periodu po sezoni prikupe polovicu prihoda od cijene ulaznica. Snažan udar po tom pitanju bila je pandemija korona virusa i očekivano je stiglo dodatno povisivanje usluge za gledatelje.

Nažalost, uvjerljivo najveći nesrazmjer u brojkama što se tiče NBA nastaje kod cijene ulaznica posljednjih godina, a to se direktno odražava na bitnu promjenu atmosfere u manje više svim dvoranama. Iako po kulturi, a i restriktivnim zakonima ne možemo uspoređivati neke europske zemlje i sportski doživljaj s onime u zatvorenim američkim dvoranama, ne može se poreći da je ne tako davno dojam bio kudikamo autentičniji, manje generičan i da su igrači bili povezaniji s vlastitim navijačima, a suparnicima nije bilo svejedno zamjeriti se u "tuđoj" areni.

Činjenica je da sve veći broj građana ne može priuštiti odlazak na NBA utakmicu, pogotovo ne kontinuirano, manje je i sezonskih ulaznica od onih najvjernijih navijača te unatoč isplativosti takvog modela koji favorizira "viši društveni stalež", možda bi trebalo razmišljati o restrukturiranju u tom segmentu.

Prije desetak godina, tek fanovi NY Knicks u Madison Square Gardenu i La Lakersa u Staples Centre prosječno su izdvajali više od 100 dolara, a danas najjeftinije prolaze navijači Indiana Pacersa s oko 140 dolara prosječno za pojedinačnu cijenu ulaznice. 

Status najvrednije franšize od LAL i NYK preuzeo je GSW, a tako je i po cijeni ulaznica trenutno najskuplje gledati domaću utakmicu Golden State Warriorsa, gotovo u razini minimalne hrvatske mjesečne plaće što se ove sezone definitivno ne isplati njihovim fanovima dok s druge strane žitelji Oklahoma Citya imaju druge najjeftinije ulaznice, a ponajbolja su momčad lige s mladom momčadi koja bi tek trebala doseći puni potencijal.

Izuzetno zanemarena činjenica da gotovo svaku večer tokom sezone u trajanju od 6 mjeseci imamo priliku pogledati makar jednu vrhunsku utakmicu, a što je slučaj usporediv jedino još s NHL, ostaje u sjeni neprestanih kritika na moderni NBA.

Američki nogomet nije zaživio kao globalna "pošast" mada u povijesti natjecanja ima stranaca u Kući Slavnih, a trenutno je više od 80 igrača rođenih izvan SAD koji su pod ugovorom.
NFL je najpopularnija sportska liga u SAD, a glavni razlozi su format natjecanja(igranje tek 16 utakmica po timu u regularnoj sezoni, uglavnom nedjeljom, a zatim playoff direktno na izbacivanje jedan sraz bez uzvratnog dvoboja) i popratni show uz održavanje dvoboja na golemim stadionima,  no bez ikakve dileme NBA je glavni sportski proizvod u svijetu sporta. Medijska popraćenost na svim kontinentima usporediva je jedino s nogometnim Mundijalom, a šansu za parirati NBA po pitanju ugovora igračima i trenerima imala bi tek (polu)zatvorena, elitistička Liga prvaka, tzv. Europska Superliga.

Koliko su utemeljene kritike, odnosno objede o "neigranju obrane", "cirkusu regularne sezone" ili manjku karizmatika i višku političke korektnosti?
Po običaju, istina je relativna stvar, percepcija je individualna, a o ukusima se ne raspravlja. 

Mijenjaju se generacije, stil života, prioriteti, nestaju neki poslovi i zanati, izmišljaju se novi, tehnologija preuzima živote. Mijenjaju se i generacije sportaša, stručnjaka, trendovi silaze i nadolaze iznova, uvode se nove metode rada s mladima, no u svojoj srži, nema suštinskih razlika. Najbolji se lako prepoznaju, bez obzira na osobne preference.

Posljednjih desetak godina za nevelika financijska izdvajanja, manje više na čitavom "Zapadu" sportski fanovi mogu svakog dana 0-24 gledati sve najznačajnije sportske priredbe. Specijalizirani sportski kanali i unaprijeđeni Internet donose privilegiju kakvu nisu imali prethodnici, no takva hiperprodukcija donosi i zasićenje i više se ništa ne smatra nečim posebnim. Brže-više-brže-više-brže nije sportski već životni moto društva, način života je apsolutno neusporediv s prijašnjim, konzumerizam je uhvatio zamah čak i u određenim plemenskim grupama.

Čelnici krovnih sportskih organizacija i liga neprestano uvećavaju broj turnira i natjecanja. Više turnira, više natjecanja= više publike na licu mjesta, više TV gledatelja, više klikova na socijalnim mrežama. Više golova, više poena, više uzbuđenja, više nagrada, više trofeja= više zanimanja, više novca, viši interes nove ciljane skupine.

Dokle tako? Dok god je isplativo većini uključenih i dovoljno interesantno javnosti. Kruha i igara. 

Nestala je aura nedodirljivog, neopipljivog. Glamur je postojao i postojat će, no u ovom dobu ne postoje unisono obožavane zvijezde koje postaju "veće od života", kamoli od sporta, glazbenog žanra ili nečeg trećeg. Simboli vremena, kultovi ličnosti, lako ih je nabrajati samo kroz drugi dio 20.stoljeća, a u današnje vrijeme za malo kog se može reći da to doživljava. Politički lideri i vojskovođe diljem svijeta su primjerice bili jako štovani, slijepo im se vjerovalo i poštivalo zapovijedi. Nije da ne svjedočimo jako opasnim i turbulentim vremenima, najblaže rečeno,  no možete li zamisliti nešto slično? Retoričko pitanje.

Jednostavno, globalni, momentalni protok informacija samo u posljednjih desetak godina toliko je uvećan da je sadržajem vjerojatno ispunio više od jedan posto čitave svjetske povijesti.

NBA 1990-ih počeo se otvarati van SAD i Kanade, počeo je upliv stranih košarkaša čije su države krenule otkupljivati prijenose utakmica, u pravilu najatraktivnijih uz naglasak na NBA doigravanje. Nije postojala druga mogućnost osim gledanja tih utakmica uživo uz eventualnu snimku te praćenje najjačih sportskih natjecanja putem novinskih napisa, tjednih ili mjesečnih časopisa i popratnih šturih statističkih podataka.

Iako je tad bilo više slobodnog vremena kod prosječne osobe,  potpun sadržaj nije bio dostupan nikome, za razliku od posljednjih desetak godina kada otprilike i nastupa u eter spominjanje neozbiljnosti košarke tokom većeg dijela sezone, čak i od strane bivših NBA košarkaških zvijezdi, ponajprije Europljana. Istini za volju, otprilike u tom periodu kreće i prilična promjena paradigme u igri i prebacivanje težišta u korist bekova i krila, a nauštrb visokih igrača koji nisu mogli pratiti ubrzanje te drugačije zahtjeve, bar dok se kroz nekoliko godina nisu krenuli prilagođavati, a novi val mladih centara je u biti hibrid svih pozicija na terenu pa sada imamo opet dominantne visoke, kao i playmakere i šutere i krila. To je nešto što u ovolikoj mjeri nikada nije bilo prisutno, dubina "bazena talenta" u NBA trenutno je na povijesnim razinama zbog čega je nadolazeća ekspanzija dobrodošla, između ostalog.

Slično kao i u NHL, "hokejaškom NBA", masovno otvaranje strancima, Europljanima prije svih donio je bogatstvo raznolikosti, a posljedično se događa smanjivanje kvalitativnih razlika između reprezentacije SAD i ostalih, a posljednjih 6 sezona uključujući tekuću, titulu najkorisnijeg igrača osvaja igrač rođen van SAD, a glavni konkurent(i) su također posljednjih godina neamerikanci(premda je u međuvremenu aktualni MVP i višestruki najbolji strijelac, Joel Embiid, izabrao nastupati za SAD, kamo je na Kansas koledžu se usavršavao. Mogao je birati između rodnog Kameruna te Francuske, domaćina OI ove godine. Prošla 2 finala s OI bila su SAD-Srbija i SAD-Francuska).

Joel Embiid, Nikola Jokić i Giannis Antetokounmpo ta su trojica koja dijele MVP priznanja i bore se za isto već godinama. Odreda različitih stilova igre, operiraju na sličnim dijelovima terena, u potpunosti su poziciju (krilnog) centra reaktivirali i transformirali potjeravši niske postave iz mode. Embiid i Giannis rođeni su 1994. Joker 1995. i predstavnici su "srednje" generacije aktualnih NBA superzvijezda. Od njih jedini Embiid oskudijeva s timskim uspjehom i to mu je golemi "krimen" u dosadašnjoj karijeri.

Nasljednici su već nadošli, predstavili se u punom ruhu i teško je reći da liga nije u fantastičnim rukama. Valja istaknuti da su od desetak budućih tzv. "lica lige", trojica najimpresivnijih ponovno stranci- Teksaški rivali, Luka Dončić i Victor Wembanyama, ispred svih, a potom i Shai Gilgeous Alexander, Kanadski lider Oklahoma City Thundera.
Jayson Tatum, Anthony Edwards, Tyrese Haliburton američki su MVP kandidati nove generacije, franšizne igračine za budući period, predvodnici svojih NBA momčadi i reprezentacije, a još je veliki broj igrača koji napreduju iz godine u godinu i već oduševljavaju milijune nalazeći se na All Staru ili nadomak istog.

Na samom zalasku je "domaća" ergela nevjerojatnih veličina predvođenih LeBron Jamesom, Kevinom Durantom, Stephenom Curryem i Kawhijem Leonardom. Uz njih još uvijek na vrhunskoj razini egzistiraju James Harden, Paul George, Jimmy Butler, a nešto manje Russell Westbrook i  Chris Paul dok je ozljedama pokošen, aktivan i bivši MVP, Derrick Rose.

Uživajmo dok traje, neponovljivo iskustvo.

Na neki način 2023-24 sezona je prijelomna po koječemu, baš kao što je bila i 2013-14, posljednja šampionska najdugovječnije NBA dinastije, San Antonio Spursa. 2014. u offseasonu najuspješniji tricaš u povijesti, igrački član dinastije Chicago Bullsa i San Antonio Spursa, Steve Kerr, postaje glavni trener Golden State Warriorsa. Najuspješniji tricaš trenira najbolje šutere ikad, u paketu. Sve ostalo je povijest, udarili su temelje dotad nezamislivog u NBA. Parola "živiš i umireš od šuta, ne možeš biti prvak s tim načinom košarke i ako ti je playmaker prva opcija" pada u vodu, a osim toga, vlasnička struktura Warriorsa 2014. pokrenula je proces preseljenja u San Francisco, u novu arenu, što je već ranije istaknuto, doprinijelo strelovitom rastu vrijednosti same franšize.

2014. godine Adam Silver na dužnosti komesara iliti direktora NBA, zamjenjuje Davida Sterna, voljenog lika, koji je uvelike zaslužan za pozicioniranje NBA kao globalnog sportskog branda, a 10 godina nakon, potpisao je produžetak suradnje te će nastaviti voditi NBA. Nije bilo razloga za suprotnim s obzirom na fantastičan krizni menadžment, brzo i efikasno donošenje odluka u korist vlasnika, igrača i publike čime je osigurao blistavu budućnost, a ona se odlučuje u sadašnjosti, u 2024.godini.

Osluškivanje tržišta krucijalno je za vizionarske pothvate, a ovaj pravnik rijetko griješi. Ostat će njegova "vladavina" upamćena po mnogočemu, a ove sezone uveden je "NBA Kup", turnir s osnovnim ciljem povećavanja značaja regularne sezone i interesa za istoj u početnim mjesecima iste u čemu je već uspio jer je u studenome 2023. postignut najveći NBA TV rating u SAD u povijesti lige. Finalisti Kupa mogli bi biti valorizirani direktnim play off/play in nastupom u tekućoj sezoni ili nešto slično, prostora za dodatne korekcije postoje.

Od 2024. NBA Draft bit će raspoređen u dvije večeri čime se želi komercijalizirati i druga runda Drafta čime će se spriječiti situacija da budući najbolji igrač NBA, u trenutku proglašenja koja franšiza ga je pikirala, bude usputno na ekranu za vrijeme reklamnog bloka, a isto tako će dati puni dan vremena generalnim managerima, trenerima, scoutima za dodatno razmišljanje, dogovoranje poslova s kolegama u tradeovima kao i zasiguran dodatan novčani utržak svim uključenim. 

Druga runda NBA drafta bila je gotovo u potpunosti odbačen dio programa, a ne bi smjelo biti tako, budući da svake godine nekoliko pojedinaca biranih iza 30.picka postanu veoma značajan igrački faktor u ligi, neki od njih i crem de la creme. 

Konstantno pomicanje napadačke efikasnosti(timski napadački rejting pokazatelj je koliko na 100 posjeda momčad postiže poena i vjeran je prikaz da su NBA obrane najneuspješnije upravo u posljednih nekoliko godina), rušenje poenterskih i inih rekordnih postignuća u sveopćoj hiperprodukciji analitičkih podataka zaista su jaki argumenti kritičarima i nostalgičarima. 

Zamjerke o mekoći igre, nedostatku fizičkog kontakta i trudu pri zaustavljanju protivnika u zatrpavanju njihovog koša uvelike stoje, a pravila igre i sudačka protekcija postavljeni su da štite napadače, a otežavaju braničima. U tom smjeru urađene su neke sitne dorade, nedovoljno da postignu balans. Toleriranje nošene lopte, koraka, isforsirani prekršaji kod prenaglašenog, često iniciranog(u tom pogledu je donekle došlo do normalizacije) kontakta prevelika su prednost prosječnom, kamoli elitnom ofanzivcu, a kad se nadoda i generalni iskorak u napadačkom playbooku, tj. akcijama na postavljene obrane od strane trenera i njegovih koordinatora uz spacing kada od 48 minuta obrana mora često braniti najmanje 3, a često i svih 5 suparnika daleko od samog obruča, u tranziciji i na postavljeni napad.

[Darko Dragičević @DarkoMikoleto]

Dajte nam LAkers Clippers u playoffs

Prošlog proljećau preview prve runde playoffa kod analize Clippers Maverics vol.3 onako sa strane potiho projicirao da Zubac malo pomalo kroči ka All Star nivou. Ove sezone je odlaskom kuma Georgea dobio zasluženo mjesto u hijerarhiji te je možda i #2 kod Tyronna Luea.

[Bogdan Bogdanovic Bogovski @Puciscaboy]

@PDTScouting Top5

[Bogdan Bogdanovic Bogovski @Puciscaboy]

@freewave3 But you have some feeling and predcitions like nobody and i am glad on that.

[Bogdan Bogdanovic Bogovski @Puciscaboy]

@BobbyMarks42 Have to be dominant.
Have to have dominant numbers, advanced included. Play great versus best teams in team wins. Team record/personality

[Bogdan Bogdanovic Bogovski @Puciscaboy]

@dezintegrisan Druga strana spektra PSG, Arsenal nakon 2004.