This is an exceedingly important rebuke of the Serbian government’s glorification of the genocidaire Mladic, initiated by @aliciakearns and her colleagues at the Council of Europe.
Ms. Kearns is a leading champion of Bosnia and Herzegovina and the Western Balkans, and if her leadership on this file were even partially emulated by a fraction of European officials, the region would have long ago been wholly ensconced within the NATO aegis, and much else too.
Biljana Plavšić, a senior member of the Serbian puppet regime in Bosnia which perpetrated the genocide in Srebrenica, and implemented the broader aggression against Bosnia between 1992-1995, has died.
Plavšić was somewhat unique among the cohort of Serb nationalist war criminals convicted by the ICTY because she both confessed her crimes in a plea deal and later expressed contrition to the victims. It was based on the latter that she only ended up being sentenced to 11 years in prison, and eventually secured release on medical grounds in 2009.
She lived for another 16 years after that, during which time she recanted her purported confession and contrition, and used every public appearance to repeat her extremist views from the 90s. During her brief post-war political tenure, from 1995 to 2001, she also emerged as Milorad Dodik's chief patron, and it was in her government that he first served in a senior role.
She dies only days after the genocidaire Ratko Mladić. She was 96.
War criminal Biljana Plavsic died.
Some events occur almost a century too late.
At the War Crimes Tribunal at The Hague, she admitted her guilt. But only to receive a better deal with the prosecution, as she later proudly said once she was out of prison. So in summary, Plavsic once famously spoke the truth. And this was when she lied.
Mrs. Plavsic was a war criminal whose language about Bosnian Muslims resembled that of Julius Steicher about Jews. Figures like her emerge where laws, rules and religions fail.
https://t.co/e3DUovAnc6
Two things are happening in Srebrenica at the moment but they are actually part of the same political project.
1. The SNSD regime police are mounting a sustained pressure campaign against the @SrebrenicaMC.
2. Administrative staff at the local middle school are trying to penalize students for wearing Bosnian national team jerseys, with particular animus reserved for kids wearing the kit of US-born Esmir Bajraktarevic, whose own family escaped the Srebrenica Genocide.
The singular aim here is to create a hostile environment for the local Bosniak community, to indeed erase the memory of their existence in Srebrenica and the foundations of their identity. The final aim of such policies is to force the remaining Bosniak families in this part of eastern Bosnia to leave. This itself is but the political continuation of the war-time campaign of expulsions and terror through which the RS entity was created in the first place.
Western officials love to talk about 'never again' once a year, in July, when it comes to Bosnia. The rest of the year? Radio silence. https://t.co/fpV008HL8K
After repeatedly detaining multiple current and former employees of the @SrebrenicaMC last month, which triggered international rebukes of the regime in Banja Luka, including by the US Congress, Memorial Center Director @suljagicemir1 warns he expects the memorial to be raided (!) by RS entity police in coming days.
If this occurs, it will be the most direct attack on the Bosniak community in the Srebrenica area since the July 1995 genocide. A transparent effort to terrorize the local Bosniak community, only days ahead of the next Bosnian general elections.
It is imperative that @euforbih provide a protective cordon around the institution itself to prevent such unlawful actions. If EUFOR refuses to perform their duties, then law enforcement from Sarajevo should be dispatched directly to protect what is - by law - a state institution. And if the raids do occur, immediate and severe political consequences must follow for the regime in Banja Luka from Brussels and the capitals. https://t.co/2nZ2DUQfio
Sve kroz šta Memorijalni centar prolazi posljednjih sedmica - od saslušanja naših saradnika do stvari o kojima, zbog njihove prirode, još ne mogu javno govoriti - nije samo proizvod politike srpske vlasti u ovom dijelu Bosne.
Ovo se događa uz saučesništvo, a po svemu sudeći i uz aktivnu podršku, ljudi koji su posljednjih 30 godina u Sarajevu tretirani kao nekakva „zaslužna“ elita. Ljudi kojima je Sarajevo davalo bezuslovno povjerenje i politički prostor, iako je za tri decenije gotovo sve što su dotakli uvenulo, propalo ili nestalo.
Sada su, izgleda, odlučili da posljednje što još nisu uspjeli dohvatiti - Memorijalni centar - bace vukovima.
Računica je očigledna: mene treba strpati u zatvor, Memorijalni centar politički i institucionalno diskreditovati, a onda će valjda konačno moći staviti ruke i na ono što im je svih ovih godina izmicalo.
Samo su jednu stvar zaboravili. Memorijalni centar nije ničija privatna prćija. Nije nagrada za podobnost, niti plijen koji se predaje onome ko dovoljno dugo sjedi po sarajevskim kabinetima.
I, što je najvažnije: ni ja, ni ljudi koji rade u Memorijalnom centru, ni ljudi zbog kojih ovaj centar postoji, nismo još rekli posljednju riječ. Bogu hvala, i mi se nešto pitamo.
Dear friends,
Unfortunately, the Srebrenica Memorial Center continues to be targeted by the corrupt Bosnian Serb police and judiciary.
I know for a fact that a plan is being prepared to raid the Memorial Center. I am not privy to the operational details, but I know the plan exists. I understand that it would involve special police units and Bosnian Serb TV cameras.
The operation appears to have two objectives: first, to discredit and intimidate the Memorial Center; and second, to put me in prison and subject me to years of politically motivated proceedings.
The only way we can fight back is by bringing this into the open. Transparency is our only protection - and, ultimately, our only means of survival in such an adversarial environment.
Please share this widely.
As Member State ambassadors pay tribute at the Srebrenica Memorial Centre today, my thoughts are especially with the Mothers of Srebrenica.
They have endured unimaginable loss, yet remain among the strongest voices for reconciliation, rooted in truth, justice, remembrance, and the possibility of a different future.
The European Union was founded on that same belief: that even after the most terrible crimes, former enemies can choose to build a common future in which such suffering can never happen again.
That is the future the Western Balkans deserves and people can build.
'Antisemitische Linke'
Stefanie Schüler-Springorum, Leiterin des Zentrums für Antisemitismusforschung an der TU Berlin: "Ich sehe hier eine überzogene Diskussion, bei der es offensichtlich auch darum geht, die Regierungsbildung in Berlin zu beeinflussen". https://t.co/rsfxspUx1q
Boşnak lider Becirovic:
"Dünya, Bosna Hersek'e yönelik saldırı sırasında olduğu gibi Ukrayna'ya yönelik saldırıya ve Gazze'de Filistinlilere karşı işlenen soykırıma da gereken tepkiyi vermedi"
Ova dva vitraja iz 1887., koja se nalaze u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, podsjećaju kako su katolici tog vremena osjećali snažnu pripadnost Bosni i Hercegovini.
Jučer nas je posjetilo 2000 stipendista Fondacije Hastor. Prije nego što je bilo ko prigovorio bilo šta, priđe Aziru i meni djevojka i zamoli za mikrofon. Mene je u posljednje vrijeme baš teško uzdrmati, ali Džejlani je jučer pošlo za rukom.
DENIS LATIN: Netočne su tvrdnje koje iznose Milanović i Grlić Radman da je Hrvatska oslobodila BiH. Predsjednik Tuđman odustao je od odbrane prostora koje se danas naziva tzv. Republikom Srpskom. 1992. godine hrvatski i bošnjački branitelji uspješno su se borili sa srpskim teroristima i zločincima zadajući im ozbiljne udarce.
U emisiji "Latinica" brojni su svjedoci iz vojnog vrha potvrdii da je Tuđman naredio povlačenje sa navedenog područja i koncentrirao se na stvaranje minijaturne Hrvatske zajednice Herceg-Bosne pod vodstvom Mate Bobana. Na tom su području izvršeni brojni zločini nad Bošnjacima, te su organizirani koncentracijski logori za Bošnjake. Zbog navedenog Haški sud donio je presudu o Udruženom zločinačkom pothvatu koji su vodili general Praljak i ostali.
Tek pred Oluju i tijekom njene pripreme Izetbegović i Tuđman, pod pritiskom međunarodne zajednice pokreću akcije koje će dovesti do oslobađanja okupiranih dijelova Hrvatske i BiH. Ne možete tako javno lagati. Ima nas koji znamo sve. Do najsitnijih detalja. Sramotno je da predsjednik države i ministar vanjskih poslova javno lažu. Zbog toga bi trebali odstupiti.
Preuzeto sa profila proslavljenog hrvatskog novinara Denisa Latina voditelja legendarne "Latinice"
Kako to da Srbija nije izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu a u centru Srbije koncentracioni logor? I u logoru preko 800 stotina bošnjačkih duša. Zlostavljanih, silovanih, prebijanih, izgladnjavanih, gušenih u kamionima…Pa nisu Užice u Krajini ili Hercegovini!
Nego, jeste li ikad čuli za koncentracioni logor Šljivovica? Ako jeste, evo prilike da se podsjetite, a ako niste evo sitacije da se zabezeknete. Naime, Šljivovica je bio logor za Bošnjake na teritoriji Srbije. Dobro ste pročlitali.
Logor Šljivovica je izgrađen nadomak Užica. A ta je “Šljivovica”, kravava Šljivovica u svoje grotlo je usisala oko 800 Bošnjaka iz Žepe, koji su nakon pada enklave krajem jula ’95 potražili utočište u navodno neutralnoj Srbiji. Dočekao ih je logor. Dočekala su ih masovna izgladnjivanja. Dočekao ih je špalir kundaka za “dobrodošlicu”. Dočekali su ih kamioni, u kojima je umjesto 15 prevoženo po 50 i više ljudi. Znaju oni koji su vozili i koji su bili voženi za Edhema Torlaka, golobradog mladića, koji se ugušio u kamionu. Znaju egzekutori i za Ahmu Krlića, Mehu Jahića, Šećana Dizdarevića i Nazifa Krlića, koji su od “ljepote” preminuli u Šljivovici.
A, “ljepota” se sastojala u prebijanju pendrecima, električnim kablovima, letvama… Neki od zatvorenika su seksulano zlostavljani. Inače, život u Šljivovici je bio najsličniji paklu. Deset, petnaest ljudi u sobici od nekoliko kvadrata, bili su u pauzama zlostavljanja prepušteni konstantnoj gladi. Valjda da dovrši krvnički posao.
Ponavljam, riječ je o koncentracionom logru na teritoriji Srbije, koja je bila navodno “neutralna“.
I kad je rat zaustavljen u BiH, zvijeri su držale ljude u kavezima do aprila 1996. godine.
I dalje ne znate ništa o ovome? Pitajte Senada Jusufbegovića, imao je samo 17 godina kada je u julu 1995. godine prešao Drinu i pokušao pronaći utočište u Srbiji. Pitajte čovjeka koji je tada bio maloljetni zarobljenik i za “Šljivovicu” i za uslove u logoru. A on je tamo bio predugih 8 mjeseci i 10 dana pa vam sve može potanko ispričati. Može vam reći da je od 800 logoraša bilo više desetina maloljetnika. Može vam reći kako su ljudi od mučenja i tortura padali u nesvjest. Može vam potvrditi koliko je ljudi od posljedica “ljepota” logorskih nakon rata zadobilo najgore moguće traume i diglo ruku na sebe.
A, ako vam ni to nije dovoljno, obratite se Emiru Agiću, koji je sa 17 godina dospio zajedno sa ocem u “Šljivovicu”. Pitajte ga kako su dva puta bili izvođeni na strijeljanje, pa vraćeni. Pitajte ga kako su mu ocu lomili rebra. Pitajte ga kako su ga tjerali da pred Crvenim krstom “popravlja frizuru”…
Today, @SenatorShaheen pushed the Trump Administration to not send mixed signals on Bosnian sovereignty:
"Bosnia and Herzegovina's sovereignty must be respected. The U.S. must oppose efforts to destabilize the region and undermine its democratic institutions."