Kao što država već godinama poriče u naše ime, tako će ista ta država sad i počasno da sahranjuje u naše ime.
I zato se borimo za drugačiju državu.
Ne u moje ime.
https://t.co/OFIWdKAdNm
Umro je ratni zločinac Ratko Mladić. Njegovo ime odavno se veže za mrtve koje je ostavio iza sebe, za masovne grobnice, za kosti razasute po sekundarnim i tercijarnim grobnicama, za ubijenu djecu Sarajeva i genocid u Srebrenici. Sad će ga, znamo to, srpska mitomanija pokušati preseliti iz haške ćelije među legende, mučenike i heroje, ali jedna presuda putuje kroz vrijeme mnogo dalje od svakog nacionalnog mita: Nečovjek Ratko Mladić je umro i zauvijek ostao pravosnažno osuđeni ratni zločinac, osuđen za genocid. Teška ti crna zemlja, Ratko Mladiću!
Oni koji vladaju 30+ godina na haosu, ludilu, ratnohuškačkoj retorici, mržnji nam pričaju da će posle njih nastati haos i bezvlašće.
To je kao kad bi čovek koji je tri decenije potpaljivao požare tvrdio da će, ako ode, sve izgoreti. Neće. Prestaće požari.
Popravićemo Srbiju.
Više nas je.
Znači do nas je.
Jel hoćemo da pobedimo?
Hoćemo.
Pobedu nam niko neće dati.
Moramo da je osvojimo.
Svako mora da napravi makar i najmanji korak da bismo pobedili.
Uvek je do nas.
“I priznajem, jesam izdajnik srpskog naroda. Jer nas Crnogorce silno obavezuju naši očevi. Nadodajem se na svoga ćaću partizana kao što se Karadžić nadovezuje na svoga tatu četnika. Ne pitajte kako i zašto, to je u Crnoj Gori naprosto tako i tačka. Izdao sam onog dana kad su Karadžićevi snajperisti u Ulici bratstva i jedinstva pucali na goloruke demonstrante i na moje oči ustrijelili dvoje djece. A kako je prolazilo vrijeme, moja izdaja mi je postajala sve milija jer se ispostavilo da sam izdao ljude koji vole da pale, recimo, džamije. A ja sam uvjeren da je poštovanje tuđih svetinja temelj svakog uljuđenog življenja. Izdao sam ljude koji vole, naprimjer, igrati nogomet odrubljenim muslimanskim glavama. A za mene, ljudska glava, muslimanska ili ne, najveća je svetinja u svemiru jer to je dom ljudskom duhu koji nas diže nad životinje. Izdao sam ljude koji pucaju iz snajpera na trogodišnje djevojčice, izdao sam ljude koji iz zasjede ubijaju ljekare hitne pomoći, izdao sam ljude koji noževima urezuju krstove u muslimansko meso. Jednom riječju, izdao sam ljude koji su izdali sve moguće norme na kojima se zasniva moralni kodeks čovječanstva.”
Marko Vešović
Uplašeni čoveče, ne zanima nas tvoje svakodnevno licitiranje kad će izbori.
Nimalo.
Kad god da budu izbori, pobedićemo te i bićeš upamćen kao najveći izdajnik koga je ova zemlja ikada imala.
Bravo za advokate iz Valjeva ❤️👇
Podnete krivične prijave protiv 28 policajaca koji su brutalno pretukli građane na protestu u Valjevu https://t.co/TKm4WBVyLN
Trideset huligana su pretukli pisca samo zato što je pripremao komemoraciju... Nije teško pogoditi u kojoj zemlji.
Pisac Vladimir Arsenijević danas je pretučen pod Brankovim mostom zato što je došao da uradi ono što se u Vučićevoj Srbiji najviše kažnjava da bude čovjek. Došao je da očisti prostor, da pripremi mjesto za dostojanstvo, da pokaže da kultura i sjećanje nisu prijetnja nego obaveza. I baš zato je postao meta. Jer u Srbiji koju godinama oblikuju Aleksandar Vučić i Ivica Dačić, svaki glas koji podsjeća na istinu, na moralnu odgovornost, na ljudsko dostojanstvo, proglašava se neprijateljem. U takvom ambijentu huligani ne djeluju sami. Oni djeluju ohrabreno, uvjereni da rade ono što se od njih očekuje. Da ušutkuju, zastraše, razbiju sve što se ne uklapa u politički narativ koji veliča nasilje, relativizuje zločin i demonizuje kulturu. Vladimir Arsenijević nije napadnut zbog politike. Nije napadnut zbog provokacije. Napadnut je zato što je došao da brani dostojanstvo, a to je ono čega se ova vlast najviše plaši. Vučićev režim godinama stvara atmosferu u kojoj se kriminalne grupe pretvaraju u "patriote", a ljudi koji nose knjige, istinu i moralnu hrabrost postaju mete. U takvoj atmosferi napad na pisca nije incident, to je posljedica. To je logičan ishod društva u kojem se kultura i slobodna misao tretira kao prijetnja, a razmišljanje kao opasnost.
Gospodine Arsenijeviću, prijatelju, brate uz vas smo. Uz vašu hrabrost, vašu smirenost, vašu potrebu da štitite ono što je ispravno. Uz sve ono što huligani ne razumiju, a huljina vlast ne želi da vidi. Nasilje može razbiti telefon, ali ne može razbiti istinu. Može vandalizovati prostor, ali ne može vandalizovati moral. Može udariti čovjeka, ali ne može udariti ono što on predstavlja. A vi predstavljate ono najvažnije... Glas istine, razuma i dostojanstva, glas koji zaslužuje beskrajno poštovanje i divljenje.
Od oko 1.000 otkrivenih masovnih grobnica u BiH, ubjedljivo najveći broj nalazi se na teritoriji Republike Srpske.
Geografija i razmjere ovih stratišta govore o sistemskom zataškavanju zločina:
▪️ Prijedorska regija: Samo na ovom području otkriveno je preko 400 masovnih grobnica, uključujući Tomašicu — najveću na Balkanu.
▪️ Podrinje (Srebrenica): Žrtve genocida ekshumirane su iz čak 93 masovne grobnice. Većina su sekundarne, što znači da su tijela bagerima prekopavana i premještana kako bi se sakrila istina.
▪️ Ostala masovna stratišta locirana su širom RS-a (Foča, Višegrad, Kalinovik...).
Do danas je ekshumirano i identifikovano preko 25.000 žrtava.
Za više od 7.000 osoba u BiH se još uvijek traga.
#BiH #Sjećanje #Nestali
‼️ Završna reč Andrej Tanka koju je uputio nama, građanima i građankama, nije hteo da je prezentuje u sudnici.
"Tokom ovog procesa, od početka do kraja, na svakom koraku, procesni organi su kršili moja ljudska, građanska, i moralna prava. Pravo na pretpostavku nevinosti, prvi put prekršeno kada sam uhapšen na osnovu svedočenja jedne Jajić Andrijane, koja je kasnije izjavila da je stajala i davala moralnu podršku kordonu, a poslednji put kada je u nalogu za psihijatrijsku evaluaciju navedeno da sam krivično delo počinio, a ne navodno , ili potencijalno počinio. Pravo na slobodu veroispovesti, pravo na obrazovanje, pravo na odbranu, sve mi je uskraćeno.
Određeni organi postupka su došli dotle da me optužuju za napad, i pretnje u zgradi suda, naoligked svih, od čega je ispalo jedno veliko ništa. Moj zahtev za pregledanje audio i video snimaka je završio kao i ostali predlozi odbrane - odnešeni vodom zaborava.
Pokušane su razne insinuacije, diskreditovanje, izvrtanje mojih reči, i svaki put sam ispao čist i nevin kao i pre takvih pokušaja. Očajnički se tužilaštvo hvatalo za slamke, pripremalo svedoke, dogovarali se i kovali zavere, samo da bi se konstrukcija raspala pod težinom sopstvenih laži. Da ste malo pametniji, ja bih bio malo vredniji, i opet me ne biste pobedili.
Podsetiću da je više policajaca prisutnih na tom skupu izjavilo da su napadani od strane građana, ali sam ja jedini identifikovan, iako sam jedini nosio H95 masku preko lica. Ako to nije kršenje prava na jednak tretman pred zakonom, ne samo moj, već i tragično povređenih policajaca, ako je verovati policijski izveštajima, koji neće dobiti pravdu za svoje povrede.
Slušali smo priče koje zvuče kao da su iz zemlje Nedođije, ispredane od strane tužilaštva koje ne služi interese prava i pravde, već predstavlja batinaške odrede obučene u odela, a sprovodi diktat nelegitimne, odnarođene, obesne bande secijesa koja sebe naziva državom.
Ako oni, koji se javno zalažu za jednoumlje i istrebljenje slobidarskog duha, diktiraju organima procesa šta i kako treba da sprovode u interesu svog "rejtinga", a organi procesa, naočigled javnosti, izaberu da idu putem manjeg otpora umesto putem pravde, onda taj put neizbežno vodi u čorsokak!
Uprkos kršenjima prava i ruganju koje sam doživeo tokom procesa, ostajem uveren da je moguće i iz nepravilnog i krivo postavljenog slučaja izvući pravdu! Ono na šta se sve svodi je presuda - kriv ili nije kriv. Pravda, ne formalna, već suptubsja pravda, još može biti zadovoljena.
Pravdu ne bih očekivao od lojalista - izdajnika. Ne očekujem ni milost, niti bih je dao onima koji stavljaju odanost iznad pravde. Postoji deo pravosudnog sistema koji želi da pokaže da kod nas važi samo zakon jačeg-ali se nisu zapitali, ko je zapravo "jači"? Zato sa prezirom pozivam lojalističke daždevnjake-iskalite svoj bes, pokažite kako ste jaki iživljavanjem na krotkima.
Ja i takvima praštam uprkos svemu. Zato što sam tako u mogućnosti. Prezirem i praštam istim tropkim, i molim da se probude, da bi se mogli iskreno pokajati. Krokodilske suze i molbe za oprost, ta milost, vaša opravdanja da ste morali i bili naterani, već zvone u mojim ušima! "
Devet ročišta. Sedam meseci postupka. Tri meseca kućnog pritvora.
Sve to zbog optužbe da je student Andrej Tanko ometao službeno lice u vršenju službenih ovlašćenja - krivičnog dela za koje mu preti kazna do dve godine zatvora.
U prevodu, tereti se zato što je policajce u punoj zaštitnoj opremi i oklopima, usred letnje vrućine, poprskao vodom.
Sedam meseci razvlačenja postupka, neizvesnosti, pritiska, devet ročišta i čak tri meseca kućnog pritvora pokazali su nam na šta su sve institucije spremne kada odluče da se obračunavaju sa onima koji misle drugačije.
Pokazali su nam šta se desi onima koji odluče da se bore protiv režima i korupcije i da ne postoje granice maltretiranja prema onima koji se suprotstavljaju.
U sredu, 1. jula, zakazane su završne reči. Stojimo uz Andreja i u danima koji dolaze, dok čekamo odluku suda, kao što smo stajali prethodnih 7 meseci. Ne damo Andreja!