Skriveni u bliskosti
Zarobljeni u beskraju,
Mi smo besani u ovom nevremenu
Koje je pred nama.
Mi smo zauvek ljubavnici.
Kiša će uskoro,
Osećaš je, znam...
Pogledaj me,
Skinula sam šminku, maske, te bronzane i srebrne boje i tamne senke bez kojih ne mogu..
Lepa sam ovakva, jel da?
Malo čudna, polupana,
Ali nežna sam, ista sam,
Jesam, najstvarnije..
Gledaj me,
Poljubi me
I Voli moje oči, rekla je..
Znaš,
Mesta imaju svoj žig,
I ostaju tu za sva vremena.
Valjda zato nekada i zabole duboko ispod kože...
A opet, to mesto je jedino vredno Ljubavi, strahova, mira, sigurnosti, života i smrti.
Tu se diše, tu se skrivaš i sanjaš, ne gušiš se, ne bojiš se.
Utočište, zaljubiš se...
Ne, nećeš me videti poraženog
Jer to nikada neću biti ja.
Sav sam ušiven bio
I sve sam konce pokidao.
I nisu to ožiljci
To je život moj.
Krv mi je opet crvena
Oči su mi napokon opet plave,
I nema više one zveri u meni,
Srce je ubilo
Moje novo milo srce
Sad mi treba moj dom, Ti.