Чим смо стигли на Кобиљу главу, где се налазило од 100 до 200 усташа, почели су да нас истоварују из камиона, групу по групу, доводе до јаме и убијају из пушака или кољем, маљевима, секирама и крамповима; лешеве су кољем сурвавали у јаму.
Када смо ја и Крсто Сворцан доведени на руб јаме, неко је испалио само један метак, који је смртно погодио Крста. Срушио се на земљу и повукао мене, потпуно неповређеног. Мислећи да смо обојица мртви, усташе су нас ћушнуле у јаму.
Пали смо на гомилу лешева, тако да нисам озбиљније повређен; сломио сам само једно ребро с леве стране. За кратко време поново се чуло пуцање, а потом су на нас падали нови лешеви; то је трајало све до зоре.
Ја сам, међутим, успео да извучем руке из конопца и да се склоним у један крај јаме и тако се заштитим од лешева и камења који су падали у јаму.
У једном тренутку чуо сам повике усташа: „Побјеже један!“, а одмах затим плотуне из пушака и митраљеске рафале.
У јами је било још неколико живих људи, али су спасени само они којима је пошло за руком да се извуку из гомиле лешева и склоне у страну, јер су усташе, после ликвидације последње партије, бациле у јаму гомилу камења и неколико бомби.
Сутрадан, 5. јуна, када су групе усташких злочинаца пролазиле поред јаме, гонећи опљачкану стоку из села Корита у Фазлагића Кулу и Гацко, нагињали су се над отвором јаме и приметили Аћима Јакшића како покушава да изађе напоље.
(Аћим се био зауставио на неком стаблу при врху јаме.)
Позвали су га да изађе и спустили у јаму један крај конопца како би га помоћу њега извукли. Аћим је одбио понуду и скочио назад у јаму. Усташе су за њим бациле неколико ручних бомби, од којих су, као што је већ речено, сви преживели Корићани били теже или лакше повређени.
Па ипак, у току ноћи између 5. и 6. јуна Радован Шакота и Душан Јакшић успели су да се извуку из јаме и обавесте погранична херцеговачка и црногорска села о трагедији Корићана.
Захваљујући томе, 7. јуна после подне стигло је десетак наоружаних људи (Мићуновића, Курдулија и Мусића). У јаму се спустио храбри и одважни Петар Курдулија, пронашао преживеле мученике и, једног по једног, везивао им конопац испод пазуха, а потом давао знак за извлачење.
У једном тренутку неко је повикао да из Билеће долази италијанска моторизована колона, па је извлачење прекинуто. Извучен је Петар Курдулија, који је био сав огрезао у крв и толико ошамућен да се једва држао на ногама. У јами је остао још само Обрен Носовић.
Када је неспоразум разјашњен, у јаму се спустио Љубо Курдулија и извукао Обрена.
Тако су, уз велике напоре, из јаме извучени сви преживели Корићани, али је Видак Глушац убрзо подлегао задобијеним ранама.
Архангел Гаврило из Херцеговине име му је Петар Курдилија
Dakle ovako, prilikom konkurisanja za državne vrtiće, jedan od kriterijuma za bodovanje je i da li porodice imaju dete koje je već u vrtiću. Znači ako neka porodica ima dvoje dece i jedno dete ide u državni vrtić, drugo automatski dobija dodatne bodove 1/2
@sasavulja U maju za Kraljevo, ali ko svakako planira da upiše dete u privatni vrtić, taj konkurs je bitan samo zbog odbijenice bez koje ne možeš da dobiješ subvencije od grada
i onda će i drugo upasti u državni vrtić i plaćati u vrh glave 5000. A porodica sa dvoje dece kojoj oba deteta idu u privatni vrtić će ostati ispod crte i dalje će nastaviti da plaća 500 evra za dva deteta u privatnom vrtiću.
Kako prave ovu logiku???
Valjalo bi kad bi postojao neki program razmene zaposlenih izmedju javnog i privatnog sektora, pa po kazni posalješ iz javnog u privatni, ali tamo negde gde si 8 sati na nogama, juris normu, da se malo dozovu pameti, a ovi iz privatnog kao nagrada odu par dana u drzavni sektor
Padne malo jači sneg.
Na selu:
-Nema struje
-Neočišćeni putevi
-Loži vatru svaki čas
-čisti sneg
-Zalede cevi za vodu
-Obezbedi stoci tople uslove i hranu svakog dana
-Ne pale kola koja ti trebaju bilo gde da kreneš
U gradu:
-Zavidiš ovima na Zlatiboru što uživaju u snegu
Slučaj Jezdić - paradoks slobode mišljenja
Slučaj glumca Nenada Jezdića nije pitanje njegovog stava,
već pitanje našeg odnosa prema samoj ideji slobode mišljenja.
Jer u trenutku kada je Jezdić izneo svoj stav, mnogi su se osetili napadnuto - ne zato što ih je on direktno napao, već zato što je rekao nešto što se ne uklapa u njihovu predstavu o „ispravnom mišljenju.“
Ali onda su i oni izneli svoje mišljenje o njegovom mišljenju.
I tu se rodio paradoks:
svi brane pravo da govore,
a niko ne želi da čuje odgovor.
Svi traže slobodu izražavanja,
a niko ne podnosi slobodu drugog.
Jezdić je nešto rekao.
Ne znam šta i kome, ali smatram da ima pravo.
Neko mu je odgovorio.
Ne znam ko i šta, ali i on ima pravo.
I to je prava sloboda - sloboda za obe strane.
U osnovi svakog zdravog društva mora postojati jednostavno pravilo:
da svako ima pravo da misli, govori i izrazi svoj stav, bez straha da će zbog toga biti napadnut, ponižen ili ismejan.
To pravo ne postoji samo za one sa kojima se slažemo, nego upravo za one sa kojima se ne slažemo.
Jer ako sloboda važi samo za istomišljenike, onda to više nije sloboda, već dozvola.
Jezdić ima pravo da kaže šta misli.
I oni koji ga kritikuju imaju isto to pravo.
Problem počinje kada jedna strana poveruje da to pravo pripada samo njoj.
Kada slobodu tumačimo kao dozvolu za govor, ali ne i za odgovor.
Svet je danas pun ljudi koji žele da ih se čuje, a premalo onih koji žele da čuju.
Zato se sloboda pretvara u jeku -
svi govore, a niko ne sluša.
Svi žele dijalog, ali pod uslovom da druga strana ćuti.
Paradoks slobode nije u tome što ljudi misle različito, već u tome što svako traži apsolutno pravo da govori, a nijedan promil strpljenja da bude osporen.
Pravo na mišljenje prestaje da bude pravo onog trenutka kada zaboravimo da i drugi imaju isto to pravo.
Potrefi se proslava 15 godina mature na Krstovdan i organizator postavi anketu u wa grupi mrsni/posni meni. Rekoh kakva bre anketa, pa Krstovdan je, valjda se podrazumeva da se posti.
Rezultat je 3 za posni i 17 za mrsni.
Verujem da za Veliki petak cepaju cvarke
👋🏽
ukoliko je neko u Beogradu i u mogućnosti, zamoliću za pomoć
mami je konstatovana akutna leukemija, trenutno se nalazi na Kliničkom u BG na hemoterapijama i potrebni su trombociti
za dodatne informacije, tu sam
hvala unapred na pomoći za zdravlje i život moje mame 🫶🏽
Pošto smo i ove godine izvisili za državni vrtić za bliznakinje, žena i ja smo se dogovorili nekoliko mogućih opcija za sledeću godinu:
-Razvedemo se, konkurišem kao samohrani roditelj (+5 bodova)
-Deklarišem se kao Rom (+5 bodova)
-Napravimo još jedno, dvoje(+5 bodova po detetu)
2015. godina, čujem da neko ima platu 100.000:
-UU JEBOTE STO HILJADA
2025. godina, čujem da neko ima platu 100.000:
-UU JEBOTE STO HILJADA
Zaključak: 10 godina ne mogu da mrdnem preko stotke
@UBKEFEKTIVA Kad sam počeo da radim pre 8 godina, plata je bila oko 45000 i to je bila sasvim korektna plata za trošak pa čak i da odvojiš nešto malo sa strane. Sad nemam predstavu koliko je danas pristojna plata kao tada 45000
U ženinoj firmi konkurs za najlepše ukrašeno jaje za decu zaposlenih. I ajde sad nešto u skladu sa uzrastom naših bliznakinja od godinu i po dana, žena im ofarba šakice i tako otisne. Rekoh ne miriše mi da će ovo na dobro izaći. Uglavnom, ubedljivo najviše glasova dobije ⬇️